utorak, 16. listopada 2018.

Vremenska prognoza i vijesti

POZDRAV IZ MOSTARA

Mostar, 16. 10. 2018.

Jutros je u Mostaru vedro vrijeme i očekuje se lijep i vruć dan za ovo doba godine.

I ove godine svečano će se proslaviti svetkovina sv. Luke Evanđelista, zaštitnika župe u Ilićima, u četvrtak, 18. listopada 2018. Za taj dan vjernici će imati priliku pripremiti se kroz trodnevnicu od 15. do 17. listopada sv. Misom u 18 sati, te klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom s prigodnom meditacijom nakon svetih Misa.
Prvu večer trodnevnice u ponedjeljak, 15. listopada, svetu Misu predvodi i propovijeda don Dragan Filipović, župni vikar u župi sv. Franje u Čapljini. Liturgijsko pjevanje će animirati župni zbor župe Čapljina.
Drugu večer trodnevnice u utorak, 16. listopada, svetu Misu predvodi domaći sin župe don Marin Krešić koji je na službi župnoga vikara u župi sv. Ivana Krstitelja – Glavosjek u Gradini. Liturgijsko pjevanje druge večeri predvodi župni zbor “Dobri Pastir”.
Uočnicu sv. Luki treće večeri trodnevnice, 17. listopada, svetu Misu predvodi don Pero Miličević, biskupov tajnik. Treću večer liturgijsko pjevanje animira župni VIS “Providenza”. Svečanu svetu Misu proslave sv. Luke, 18. listopada u 18 sati predvodi i propovijeda mjesni biskup msgr. Ratko Perić. Liturgijsko pjevanje na svetkovinu sv. Luke animirat će udruženi zborovi naše župe i župe sv. Petra i Pavla iz Rotimlje uz pratnju tamburaškoga orkestra pod ravnanjem “maestra” Davora Kožula.
Nakon svete Mise svi su vjernici pozvani na prigodno druženje i zdravicu u župnoj dvorani u izgradnji.

Mostar, 14. 10. 2018.
U Mostaru je jutros nebo s laganom naoblakom, očekuje se lijep i topao dan.

Mostar, 12. 10. 2018.
Jutros je u Mostaru vedro vrijeme očekuje se topao dan s temperaturom do 26 C.

Sinoć je u Mostaru održana Prosvijedna šetnja  u 18 sati. Šetnja je krenula od Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, i išla do Uredu hrvatskog člana Predsjedništva BiH koji se nalazi kraj šetališta na Rondou. U protestu je sudjelovalo više tisuća studenata koma su se priključili mnogi građani.
Cilj ove prosvjedne šetnje je iskazivanje nezadovoljstva zbog izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, od strane muslimana.
Prosvijedna šetnja nosi simboličan naziv “R.I.P. Democracy BiH” ( Počivala u miru Demokracija u BiH), gdje se jasno želi istaknuti negativno mišljenje hrvatskih birača o svim političkim procesima u BiH, koji nemaju u sebi gotovo ništa od “demokratskoga”. Prosvjednici su nosili upaljene svijeće u znak pokoja Demokracije koje nikad još nije bilo u BiH. Ova zemlja samo zna za diktaturu: tursku, srpsku, komunističku, sada muslimansku ili svjetskih politika.
Valjda će jednom doći i prava demokracija da narod vlada.
Mostar, 11. 10. 2018.
U Mostaru je jutros vedro vrijeme s laganim sjevernim vjetrom, temperatura je 15 C. Očekuje se lije i topao dan.

Noćas je preminuo don Damjan Raguž
Svidjelo se Bogu,  11. listopada 2018. 15 minuta poslije ponoći, pozvati u svoj Dom slugu svoga prezbitera Trebinjsko-mrkanske biskupije umirovljenika u Svećeničkom domu u Mostaru Don Damjana Raguža.
Damjan je rođen u Prenju u Trebinjskoj biskupiji, 12. srpnja 1943., od oca Vidoja i majke Ljubice rođ. Krmek. Kršten 19. srpnja 1943. Kada mu je bilo sedam mjeseci, otac mu je 1944. nestao i nije se kući vratio. Jedan od tisuća na Bleiburškom križnom putu. Damjan je krizman u Prenju 12. srpnja 1953. Osnovnu školu pohađa u Prenju: 1950.-54. i dva razreda osmogodišnje na Aladinićima: 1955.-57. Prekida školovanje. Zapošljava se u „Hepoku“ i „Hutovu Blatu“. Prije vojske završava 7. i 8. razred osmogodišnje, a vojnu obvezu služi u Splitu i Trebinju: 1963.-65.
Javlja se u sjemenište u Dubrovnik, gdje prvi i drugi razred izvanredno polaže u jednoj godini: 1965.-66., a treći i četvrti gimnazije završava redovito: 1966.-68. Maturira 18. lipnja 1968. Filozofsko-teološki studij pohađa u Splitu: 1968.-74.
Zaređuje ga za svećenika biskup Petar Čule u Prenju, 1. srpnja 1973. zajedno s ostalih sedam hercegovačkih novoređenika. Mladu Misu slavi na Veliku Gospu, propovijeda p. Roko Prkačin, isusovac, iz dubravskih Crnića. Mladomisnik don Damjan dovršava pastoralnu godinu: 1973.-74. i imenovan je prefektom u Splitskom sjemeništu.
Biskup ga vraća u Hercegovinu: kapelan u Gabeli: 1975.-77., župnik novoosnovane župe Gabela Polje: 1977.-1993., gdje podiže župnu crkvu Presvetoga Trojstva 1980., župnu kuću 1979.-81. i filijalnu crkvu sv. Ane i Joakima u gabeoskim Crnićima.
Premješten u Studence 1993. gdje podiže Svećeničku grobnicu, 1997. Godine 1998. u povodu 90. obljetnice župe, na molbu župnika i župljana, biskup proglašava Studence biskupijskim svetištem Presvetoga Srca Isusova. U Zvirovićima don Damjan gradi filijalnu crkvu Gospinih roditelja sv. Joakima i Ane, 2006.
Od 2009. župnikuje u Rotimlji do 2018., a od 2012. također je župni upravitelj Stjepan Krsta. Izdaje župni list Bios, a 2017. objavljuje poseban i svečan broj Biosa u povodu Stoljetnice rotimske župe: 1917.-2017.
Javlja se vijestima i člancima u Veritasu, Glasu Koncila, Dumi i njegovu narodu, Narodu, Crkvi na kamenu, Našim ognjištima.
Posljednjih godina češće je pobolijevao i išao na liječničke preglede.
Najavljuje biskupu u lipnju 2018. da 12. srpnja navršava 75 godina i moli umirovljenje u Svećeničkom domu u Mostaru. Biskup mu uvažava molbu i oko Male Gospe, nakon primopredaje župe, prelazi u Mostar.
Nakon prometne nezgode na cesti između Biskupskog ordinarijata i katedrale u Mostaru, u večernjim satima, 9. listopada, operiran je dva puta na Bijelom Brijegu. Preminuo 11. listopada 2018. 15 minuta poslije ponoći. Vrijeme ukopa Pokojnika, objavit ćemo naknadno. 
POKOJ VJEČNI DARUJ MU, GOSPODINE!
Ispraćaj dragog nam Pokojnika bit će sutra, 12. listopada u 11.30 sati iz gradske mrtvačnice Bijeli Brijeg u Mostaru. Sprovodna sv. Misa slavit će se istoga dana, u 14.00 sati na groblju Trgovištu u Prenju, a poslije toga ukop Pokojnika u obiteljsku grobnicu.


Mostar, 10. 10. 2018.
Jutros je u Mostaru vedro vrijeme i puše lagana bura, očekuje se lijep, sunčan i topao dan s temperaturom do 26 C.

Sinoć je kod katedrale na pješačkom prilazu, kao pješak, nastradao don Damjan Raguž. Na njega je naletio vozač motocikla. Don Damjan je smješten u SKB Mostar i stanje mu je teško, liječnici se bore za život.

Mostar, 8. 10. 2018.
Jučer je u Hercegovini pala fina kiša, danas je vedro i toplo vrijeme s temperaturom 25 C.

Jučer su bili izbori u BiH. Muslimani su izabrali sebi i Hrvatima svoje predstavnike za Predsjedništvo  BiH, hoće li Hrvati bojkotirati osnivanje vlade kako su bili najavili, vidjet ćemo. Jeli im interes naroda iznad interesa njihova džepa?

Mostar, 7. 10. 2018.
Jutros je u Mostaru oblačno vrijeme i očekuje se kiša. Inače je u Hercegovini protekli mjesec bila suša pa bi kiša dobro došla.

Danas su izbori u BiH pa kakvu vlast izaberemo takvu ćemo i imati. Nažalost u Federaciji drugi narod drugomu mogu izabrati predstavnike i to nazivlju demokracijom. U ovakvim državama i s ovakvim čudnim idejama sve je moguće: istospolni brakovi - contradikcija u sebi, drugi drugima biraju predstavnike u vlasti i to nazvati demokracijom je opet contradikcija u sebi. Ali nije ni čudo da je demokracija - contradikcija u sebi jer tu narod vlada a ne Božji zakoni i odredbe!

Mostar, 2. 10. 2018.
U Mostaru je jutros oblačno vrijeme, noćas je bilo malo kiše, temperatura je 16 C.
Danas Crkva slavi Anđele čuvare.

Anđeo

Jump to navigationJump to search
Anđeomn. anđeli (grč. ἄγγελος "poslanik, vjesnik", što je prijevod hebr.מלאך malakh "poslanik, vjesnik"; posuđeno i u lat. angelusengl. angel), je naziv za vječna bića prisutna u mnogim religijama, čija je dužnost da služe Bogu ili bogovima. Anđeli su vrlo važni u tri abrahamske religije.

Kršćanstvo

kršćanstvu, anđeli su duhovna bića, koja nemaju tijelo, no imaju pak svoju osobnost i slobodnu volju. Među svim stvorenim bićima anđeli su najsposobniji i zato najbliži Bogu. Ne pripadaju našem prostoru i vremenu, ali mogu djelovati u našoj stvarnosti.
Uloga anđela je slavljenje Boga i prenošenje poruka ljudima. Postoji hijerarhija anđela. Jedna skupina anđela nazivaju se arkanđeli, među kojima su najpoznatiji MihovilGabrielRafael  koji se spominju u Bibliji.
Zli anđeli, koji su se odmetnuli od Boga, nazivaju se đavli, na čelu im je Sotona.
Kršćani drže, da svaki čovjek ima nevidljivog zaštitnika, vlastitog anđela čuvara i vjeruju, da oni čuju ljudske molitve i pomažu protiv napasti.

Judaizam

Po rabinskom učenju, svijet je naseljen anđelima i ljudima. Uloge anđela su slaviti Boga i služiti mu te prenositi poruke ljudima.

Islam

U islamu je melek (arap. الملك, al-malak, melek "poslanik"), ime za bezgriješna duhovna bića stvorena od svjetlosti (nur) kako bi služila Alahu, pokoravala mu se i izvršavala njegove naredbe. Njihova je dužnost veličati Boga i izvršavati zadatke koje im je on dao, a odnose se na održavanje svemira, navođenje ljudi na dobro i bilježenje njihovih djela, kažnjavanje nevjernika, nošenje Alahovog prijestolja i sl. Najpoznatiji meleki su: Džibril (Gabrijel), Mikail (Mihael), Azrail (Melek smrti) i Israfil (Rafael). Meleci su bezgriješni, ne jedu, ne piju, nisu muškog ni ženskog roda, stvoreni su od svjetla i žive od veličanja Alaha. Njihov broj poznat je samo Alahu.

Mostar, 1. 10. 2018.
Jutros je u Mostaru vedro vrijeme i očekuje se lijep dan s temperaturom oko 25 C. U večernjim satima očekuje se naoblačenja a sutra kiša i hladnije vrijeme.

Danas počinju radom svi fakulteti. Studenti sretno!

Osvrt Mr. Snježane Majdandžić-Gladić u Vjera i djela na Međugorska događanja

Od Atanazija Mostarskoga do Henryka Međugorskoga…

Uvod


Ovih je dana objavljena informacija u više medija kako je umirovljeni varšavsko-praški biskup i nadbiskup ad personam Henryk Hoser preuzeo službu apostolskoga vizitatora za Međugorje, a već sama ta informacija izazvala je mnoga komešanja u virtualnom svijetu. Izravno je po tko zna koji put otvorena bojišnica između onih koji međugorska ukazanja drže apsolutnima i onih koji ih smatraju nevjerodostojnima. Kada je uz to objavljena i vijest da je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, kao biskup na čijem se teritoriju nalazi župa Međugorje, primio nadbiskupa Hosera i Luigia Pezzuta, apostolskoga nuncija za BiH, te tom prilikom izrazio svoje poštovanje prema odluci Svete Stolice, ponudio nadbiskupu Hoseru svoju suradnju i zaželio mu obilnu Božju pomoć u vršenju službe, a onda jasno i nedvosmisleno ponovio ono što je stalno stajalište Biskupskoga ordinarijata u Mostaru – da ne smatra nijedno “ukazanje”, nijednu “poruku”, nijednu “tajnu” i nijednu “pergamenu” vjerodostojnom, uključujući i prvih sedam ili deset dana navodnih ukazanja, komešanje je prešlo u otvoreno vrijeđanje i neprijateljstvo.

Kraljica Mira ili Kraljica Nemira


Dovoljno je pogledati samo komentare na nekoliko najčitanijih portala, kako sekularističkih, tako i vjerskih, da se zaključi da u njima ima vrlo malo pristojnosti i objektivnosti, a jako puno sarkazma, gorčine i gruboga vrijeđanja.  Na sekularističkim će tako portalima ton uglavnom biti u rasponu od ismijavanja do preziranja svih strana, što se još i može razumjeti s obzirom na pristup i kvalifikaciju onih koji komentiraju, ali vrlo je žalosno promatrati kako na tzv. vjerskim portalima, kao i na službenim i osobnim profilima na društvenim mrežama najveći broj komentatora-vjernika iznosi sablažnjivo grube uvrede. Posebno u tom smislu žalosti na koji se način zagovornici međugorskih ukazanja, oni koji rado govore o međugorskoj Gospi kao o Majčici i Kraljici Mira, puni nemira i tolike nesnošljivosti da se čovjeku sledi krv u žilama, obrušavaju na biskupa Perića, od onoga da mu izravno poručuju da crkne, preko optužbi da je KGB-ovac, okorjeli materijalista i nevjernik, pa sve do toga da je utjelovljeni Sotona.

“Fra” Bože Radoš i Nečastivi ili ljubav prema neprijateljima u svjetlu međugorske istine


Posebno je u tom svjetlu prašinu podigao jedan video-prilog, točnije optužba biskupa Perića da je ni manje ni više nego sam Nečastivi, a koji je na svom Facebook profilu objavio mnogim zagovornicima međugorskih ukazanjapoznati Bože Radoš, ili kako se sam neopravdano naziva fra Bože Radoš. Naime, riječ je o nekadašnjem pripadniku Franjevačkoga reda, onomu koji je zbog neposlušnosti otpušten još prije 20 godina i kojemu su suspendirane svećeničke ovlasti, no on i dalje nosi franjevački habit i uzurpira svećeničku službu. O njemu se u arhivi stare mrežne stranice Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije čita ovako: „Bože Radoš, otpušten dekretom Generala, 28. veljače 1998., potvrđeno od Svete Stolice, 23. ožujka 1998., suspendiran od slavljenja sakramenata, 30. prosinca 1998. Protuzakonito boravi u župnom stanu u Čapljini i protuzakonito pastoralno djeluje i po nekim drugim mjestima u Hercegovini.“
No, takvo njegovo obrušavanje na biskupa Perića nije ništa novo, nego konstanta njegova nezakonitoga pastoralnoga djelovanja, kao i pastoralnoga djelovanja nekih drugih (češće otpuštenih i suspendiranih) fratara. Između ostaloga, to potvrđuje i njegovo javno očitovanje, u zajedništvu s drugim čapljinskim fratrima, pod nazivom Nečastivi u Hercegovini. Javna optužnica Ratka Perića, biskupa, a riječ je o knjižici koju je izdala Udruga katoličkih vjernika Hercegovine „Mir i dobro“ u Čapljini 2002. god. Sadržaj knjižice je, blago rečeno, tragikomičan, a “mir” i “dobro” u njoj ne mogu se osjetiti ni u tragovima.
Na kakve su sve manipulacije spremni čapljinski i neki drugi “fratri” jednakoga razmišljanja i djelovanja kao “fra” Bože, pokazuje i činjenica da se svojevremeno jedan od njih – “fra” Stanko Pavlović, doduše dok još nije bio otpušten iz Reda manje braće, odvažio čak glumiti biskupa i drznuo se podijeliti sakrament potvrde krizmanicima u Čapljini.
Nije naodmet ni dodati kako je “fra” Bože Radoš rado viđen gost u onim medijima koji idu niz dlaku promociji tobožnjih međugorskih ukazanja, a njegova se vrijeđanja biskupa u tom kontekstu redovito nazivaju hrabrošću i mudrošću, a gotovo nikada drskošću i neposlušnošću. Uz to, sudeći po njegovim učestalim nastupima i učestalom angažmanu na Facebooku, ne možemo se oteti dojmu da mu pored tolike promocije i samopromocije ne ostaje baš puno vremena za krunicu i brevijar.
Slijedeći, dakle, takav svoj uobičajeni način najgrubljega vrijeđanja biskupa, “fra” Bože je objavio i navedeni video-prilog, a koji je u proteklih nekoliko dana, od kada je objavljen, pregledan preko 30.000 puta, komentiran preko 250 puta i otprilike toliko puta podijeljen. Ne treba posebno napominjati kako “fra” Bože ima veliki broj sljedbenika, odnosno da najveći broj komentatora odobrava i podupire takav način izražavanja i vrijeđanja biskupa Perića, te uz to dodaje i svoje objede na istu adresu, no – Bogu hvala – ima i jedan lijep broj onih koji su izrazili svoje užasavanje zbog takvih niskih udaraca, i još više onih koji su izrazili svoju duboku žalost da se uopće netko u Crkvi služi takvim rječnikom, a pogotovo da to čini jedan “fratar”.

“Kada o miru govorim, oni sile na rat”


Ono što ovdje posebno želimo naglasiti odnosi se upravo na takav ružan i grub rječnik kakvim se vrlo često služe pojedini hercegovački fratri i njihovi idejni klonovi da bi diskvalificirali biskupa Perića i svakoga tko ne priznaje međugorska ukazanja, ali još više, želimo i samokritički naglasiti da takav rječnik izaziva nervozu i grubost i kod onih koji imaju potrebu na to reagirati. U tom smo svjetlu svjesni kako smo i sami prešli granicu pristojnoga argumentiranja i zašli u područje ismijavanja i omalovažavanja kako “fra” Bože, tako i sličnih “fratara” i svih koji podupiru tobožnja međugorska ukazanja. Gledajući u tom svjetlu druge, a gledajući i sebe, dolazimo na pomisao kako je čudna ta međugorska Kraljica Mira, toliko čudna da poništava samu svoju bit, jer umjesto mira kao da tjera na rat. Gotovo onako kako to čitamo kod psalmista: “Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira. Kada o miru govorim, oni sile na rat” (Ps 120, 6-7). S tim da se vjerojatno dvije navedene strane nikada ne bi usuglasile oko toga tko je od nas mrzitelj mira, tko govori o miru, a tko sili na rat.
Tematika međugorskih ukazanja bi po naravi stvari trebala biti otvorena svakoj raspravi, pa čak i onoj koja zalazi u sarkazam, jer je riječ o nečemu u što se nipošto i nikada ne mora vjerovati, ali u praksi proizlazi da je to vrlo opasno područje o kojemu se tek vrlo rijetki odvaže kritički progovoriti. Zato je sasvim razumljivo zašto pojedini hercegovački “fratri” po biskupu Periću bacaju drvlje i kamenje, ili kako bi to Sveto Pismo reklo: “Usta su im glađa od maslaca, a srce ratoborno; riječi blaže od ulja, a oni – isukani mačevi” (Ps 55, 22). Na takav način Kristova zapovijed o ljubavi prema neprijateljima biva potpuno obezvrijeđena, štoviše i izopačena do mjere da se počinje mrziti i sam prijatelj i brat. Čini nam se da je to jedan od temeljnih problema međugorskoga fenomena, a u tom svjetlu dozvoljavamo si još jednom ponoviti kako u svemu tomu ne vidimo baš nikakvo objektivno opravdanje da se Međugorsku Gospu naziva Kraljicom Mira, nego onom koja neumorno izaziva rat.

Međugorske šarene laže


Drugim riječima, potpuno su nam prihvatljivi argumenti biskupa Ratka Perića i neoborivi dokazi koje je Biskupski ordinarijat u Mostaru kroz cijelo vrijeme tobožnjih ukazanja iznosio, a koji jasno upućuju na zaključak da su međugorska ukazanja najobičnija laž i manipulacija masama. Stoga nam je sasvim razumljivo što je to javno i jasno iznio i u susretu s nadbiskupom Hoserom, iako zna kako imenovani apostolski vizitator, za sada, u svemu povlađuje franjevcima i bespogovorno prihvaća samo njihovu stranu priče, dok pred cijelom paletom negativnih međugorskih plodova jednostavno zatvara oči. Stoga nam se čini potrebnim osvrnuti se i na neke posebno uočljive naglaske koji su ovih dana izišli na vidjelo, te ih pokušati protumačiti na način koji se nama čini razumnim.
Ponajprije, želimo reći kako smo se problematikom vjerodostojnosti tobožnjih međugorskih ukazanja pozabavili u tekstu O međugorskim zelotima ili gospom protiv Gospete da tu nemamo više potrebu ništa nadodati. Mnoštvo dokaza koje su iznijeli u Biskupskom ordinarijatu u Mostaru jednostavno vode zaključku da je međugorski fenomen izmišljotina, pa nam stoga daljnja rasprava o tome može postati zanimljiva tek ukoliko netko te dokaze ospori. Također, ovdje tek naznačujemo da nam se dosadašnje djelovanje nadbiskupa Hosera s obzirom na Međugorje čini potpuno promašeno, jer je povjereni mu posao obavio površno, pristrano i neprofesionalno. O tome smo progovorili u tekstovima Međugorski fanatizam i papin izaslanik nadbiskup Hoser Kojim autoritetom nadbiskup Hoser proglašava Međugorje svetištem? Jednako tako nemamo potrebu tomu ništa dodati ili oduzeti. Ali imamo potrebu prokomentirati neke nove okolnosti, a koje kao aktere prije svega uključuju biskupa Perića, nadbiskupa Hosera i papu Franju, odnosno Svetu Stolicu.
Postavljamo si tako pitanje kako uopće razumjeti odluku Svete Stolice da imenuje apostolskoga vizitatora i time, vjerojatno, u potpunosti oduzme nadležnost biskupu Periću nad međugorskom župom? Iako je mandat nadbiskupa Hosera na mig Svete Stolice, i iako je on isključivo pastoralnoga karaktera, ne vjerujemo da je biskupu Periću pri tom imenovanju ostalo imalo prostora za ordiniranje te župe, nego je ona de facto postala župa u nadležnosti Apostolske Stolice. Po sebi se to može činiti nepravednim prema biskupu Periću, kao i znak njegove degradacije i odraz nesposobnosti, no zapravo ne mora uopće biti tako.
Prije no što raspravimo što pod tim mislimo, želimo izreći koju riječ o samom biskupu Ratku Periću i kako u okviru međugorskoga fenomena vidimo njegovu ulogu.

Uloga biskupa Perića u okviru međugorskoga fenomena


Biskup Perić i njegovi najbliži suradnici, jednako kao i njegov prethodnik biskup Žanić sa svojim suradnicima učinili su jako puno da se međugorske laži, istina jako polako, ali ipak otkrivaju. Iako je još uvijek daleko veći broj onih koji nekritički prihvaćaju vjerodostojnima međugorska ukazanja, ipak ne treba zanemariti činjenicu kako mnogi postavljaju sve više pitanja i dolaze do jednog od dva zaključka: da su ona najobičnija manipulacija ili da je pak riječ ne o ukazanjima Gospe, nego ukazanjima Nečastivoga, kako bi to rekao “fra” Bože, ali ovoga puta ne u liku biskupa Perića, nego glavom i bradom“Onoga koji dijeli”.
U tom je svjetlu uloga biskupa Perića, a jednako tako i njegovih najbližih suradnika, vrijedna udivljenja, jer pokazuju nevjerojatnu čvrstoću i stalnost u obrani pravovjerja, a žrtve i uvrede koje su pri tome morali podnijeti i stalno podnose potvrđuju koliko im je na srcu potreba da obrane Majku Božju i Majku Crkve od međugorske Kraljice Mira, koja svuda oko sebe sije nemir. Za nas je tako biskup Perić u svojoj jasnoći i čvrstoći, kako smo to već naveli u jednom svom tekstu, poput svetoga Atanazija, koji je zbog obrane pravovjerja morao pet puta u progonstvo pred nasrtajima tadašnjih heretika arijanaca. Ili, još ljepše mu pripada ime Atanazije Mostarski, kako ga je iz istih razloga nazvao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić.
Nije ovo izrečeno udivljenje prema Atanaziju Mostarskom i njegovim suradnicima ni znak ulizivanja ni podilaženja, nego naprotiv čvrsto uvjerenje da su takvo priznanje zaslužili svojom doista velikom žrtvom, tolikom da su najčešće ostavljeni da se bore za pravovjerje gotovo sami protiv svih. I ne samo na tom međugorskom megdanu, nego i na mnogim drugim poljima, od kojih se, između ostaloga, može spomenuti okružnica biskupa Ratka Perića od 22. listopada 2016. god. pod nazivom “Podsjetnik ispovjednicima“, a u kojoj, jedini od biskupa hrvatskoga govornoga područja, daje jasne i pravovjerne upute u tumačenju pobudnice pape Franje Amoris laetitia, bez ustručavanja i strašljivoga zatvaranja u šutnju i čekanje, kako je tome pristupio najveći broj biskupa u svijetu. Sigurni smo da je takvu jasnoću izvornoga crkvenoga nauka i odvažnost u njegovoj obrani, biskup Perić velikim dijelom izgradio upravo u navedenoj borbi oko Međugorja.
No, želimo naglasiti kako određeno poštovanje, pa možda čak i udivljenje, osjećamo i prema onim franjevcima koji su svim svojim snagama spremni braniti Međugorsku Gospu, jer i oni u cijeloj toj priči doživljavaju i poniženja i nebrojene udarce (iako je istina da su za njih redovito sami krivi). Oni nam se jednostavno čine kao fanatici koji su za svoju istinu spremni umrijeti. A to, ipak, nije nešto što se olako može prezrijeti, bez obzira što smo uvjereni kako je ta njihova Istina zapravo najobičnija Laž, pa čak i bez obzira što su spremni na najružnije oblike neposlušnosti, jer držimo da takvo njihovo djelovanje najčešće proizlazi iz čvrstoga uvjerenja da postupaju ispravno.
Opet se, dakle, vraćamo na problematiku kršćanske ljubavi, a još više ljubavi prema neprijateljima, jer međugorska priča pokazuje jednu sablažnjivu razinu netrpeljivosti, a time zamračuje milosrdno lice našeg Učitelja i nježno srce njegove i naše Majke, te čini da izvanjski pratitelji događanja koja se zbivaju oko Međugorja na sve to gledaju kao na cirkusku predstavu. A onda se taj međugorski predložak, nažalost, u mnogim segmentima preslikava i na sve drugo u Crkvi, a time Crkva gubi na svom ugledu, kredibilitetu i vrijednosti svoga poslanja.
Želimo još jednom istaknuti da odgovornost za takvo stanje nipošto ne vidimo u biskupu Periću i njegovim suradnicima, kako mu to češće imputiraju zagovornici međugorskih ukazanja, nego isključivo u onima koji su pokrenuli laži, u tim lažima ustrajali i medijskom manipulacijom omogućili da se one rašire svuda po svijetu. Biskup Perić je, jer je biskup nadležan za međugorsku župu, po svojoj službi morao reagirati na takve laži, a držimo da je pri tomu učinio baš ono što se od svakoga biskupa Katoličke Crkve očekuje.
Je li stoga imenovanjem nadbiskupa Hosera apostolskim vizitatorom degradiran, je li time što je na to mjesto postavljena osoba koja bespogovorno prihvaća međugorska ukazanja ponižen, je li takvim izravnim uplitanjem Svete Stolice obezvrijeđen sav njegov trud oko istine i je li time što se sve to zbiva svega pola godine prije njegova redovitoga umirovljenja namjerno uklonjen s javne scene da bi se pripremio teren za novoga biskupa koji će podržavati međugorska ukazanja, pokazat će vrijeme, no čini nam se kako bi se stvari mogle vrlo brzo razvijati u onom smjeru koji bi to poželio i biskup Perić.

Međugorski fenomen između Atanazija Mostarskoga i Henryka Međugorskoga


Prije svega, valja biti pošten i priznati da je u biti biskup Perić, ali ne svojom odgovornošću ili svojim propustom, tek po imenu bio biskup nad međugorskom župom. Iako također treba biti pošten i priznati da nipošto nisu svi međugorski fratri opstruirali nadležnost Biskupskoga ordinarijata u Mostaru, ipak se načelno i s obzirom na zamršene okolnosti može reći da su međugorski fratri vodili župu na način kako su htjeli, bez uvažavanja biskupova autoriteta i poštivanja njegovih odluka, a češće i autoriteta i odluka generala Reda, pa i autoriteta i odluka Svete Stolice.
Između ostaloga, u prilog toj tvrdnji ide činjenica da su ondje, s fratarskim izričitim ili prešutnim blagoslovom, bez ikakvoga znanja i odobrenja mjesnoga ordinarija, niknule mnoge zajednice sumnjivoga karaktera, od Centralne jezgre sadašnjega newageovca, a nekadašnjega inicijatora i mozga “operacije Međugorje” –  “fra” Tomislava Vlašića, do niza drugih nepriznatih i po crkveno zajedništvo opasnih redovničkih, karizmatskih i karitativnih zajednica i udruga.
Slično se odnosi i na svehvaljen Međunarodni festival mladih – Mladifest, koji se održava svake godine od 1. do 6. kolovoza, a na koji se slijevaju desetci tisuća razdraganih međugorskih hodočasnika, iako vjerojatno gotovo nitko od njih ne zna na kakvom je blasfemičnom događaju izrastao, te da zbog toga ne može imati potporu ni jednoga biskupa svijeta. No, njegovim osnivačima i organizatorima takva potpora naravno ni ne treba, nego ju pronalaze u silnom mnoštvu koji na njemu sudjeluje i koji ne traži ništa više od onoga da u toj Oazi Mira osjete ono nešto. Događaj koji smo natuknuli vezan je uz jednu navodnu objavu Međugorske Gospe iz 1984. god., a u kojoj je Gospaobavijestila vidioce da je rođena 5. kolovoza, te da te godine na taj nadnevak slavi 2.000 godina. Razdragani takvom objavom, vidioci su, prema svjedočanstvu vidjelice Marije Pavlović, odlučili Gospi za rođendan ispeći veliku tortu, a koju su ukrasili svijećama i mnoštvom šećernih ruža, te joj odnijeli na brdo ukazanja. Gospa je pak bila toliko ganuta takvom njihovom rođendanskom čestitkom da je čak odnijela u nebo jednu šećernu ružu, koju joj je spontano ponudio jedan od njih. Na takvo bizarno miješanje naravnoga s nadnaravnim, na čemu je izrastao Mladifest, nema se više što dodati. Osim da takvu poganštinu biskup Perić ne bi odobrio ni mrtav, no naravno nitko ga za to nije ni pitao.
Sve to ističemo s nakanom da se uoči koliko su biskupu Periću u stvarnosti bile vezane ruke, odnosno kako on uz toliku propagandnu mašineriju koja je od savjesnoga biskupa beskrupulozno u javnosti napravila monstruma, nije imao uopće manevara za redovito ordiniranje Međugorja. Upravo iz tog razloga vjerujemo da će sada stvari, i ne samo u pastoralnom smislu, krenuti u dobrom smjeru.
Iako, naime, nadbiskup Hoser u svojem dosadašnjem pohodu Međugorju nije uvidio ništa od toga što smo naveli, nego, naprotiv, pružajući bezrezervnu podršku franjevcima, do te mjere da se već nakon tri dana boravljenja u Međugorju identificira s njima obraćajući se vjernicima s “mi Međugorčani“, uvjereni smo da će vrlo brzo početi mijenjati mišljenje, odnosno čim ga pastoralni problemi natjeraju da učini i najmanji potez koji ne će ići niz dlaku franjevcima i uhodanom sektaštvu, naići će na podmetanje klipova i okretanje leđa. Zbog toga mislimo da je zapravo imenovanje apostolskoga vizitatora, a posebno takvoga apostolskoga vizitatora, djelo Duha Svetoga, jer će se kroz njega otkriti namisli mnogih srdaca. 
Štoviše, s obzirim da međugorski fenomen egzistira na izazivanju napetosti, odnosno stvaranju takvog općeg dojma da su svi oni koji vjeruju u međugorska ukazanja, a pogotovo (neposlušni) hercegovački franjevci, paćenici i mučenici poradi savjesti i zlobe biskupa Perića, imenovanjem apostolskoga vizitatora uzrok takve i tolike nepravde prestaje, pa će biti zanimljivo promatrati što će se dalje zbivati.

Imenovanje apostolskoga vizitatora – promašaj ili mudra odluka Svete Stolice?


Predviđamo da će to biti početak kraja zanimanja širokih masa za međugorsku destinaciju, a onda kada presuše izvori takvoga vjerskoga turizma, očekujemo i odustajanje samih franjevaca od Kraljice Mira. Osim toga, s obzirom da su vidioci već u zrelim godinama, može se očekivati da će nakon njihove smrti biti nedovoljno zanimljiv samo spomen na ukazanja, jer su hodočasnici naučili da se Gospa ukazuje po narudžbi, a uz to je toliko uviđajna da čak i odgađa unaprijed dogovoreni termin, već prema novonastalim potrebama naručitelja.
Naravno, treba biti spreman i na scenarij pokušaja daljnjega održavanja međugorske bajke, jer kroz stoljeća dokazana fratarska domišljatost može pronaći i nove putove, kao npr., kad i ako zaškripe odnosi s nadbiskupom Hoserom, izazvati napetosti prema Svetoj Stolici po već oprobanom i uspješnom ključu, ili pak od Gospe izmoliti milost podmlatka, odnosno da se počne ukazivati i nekim drugima koji će osigurati da se ukazivanja nastave s koljena na koljeno. Očekujemo da će konačna odluka pasti tek onda kada pomno razmotre što im donosi najveću korist.
U tom je svjetlu dobro osvrnuti se na riječi Henryka Međugorskoga prilikom odlaska iz Poljske, odnosno netom prije dolaska u Međugorje i preuzimanja službe apostolskoga vizitatora, o problematici mafije koja cvjeta u Međugorju, a pri tome je posebno apostrofirao onu napuljsku. Nimalo ne sumnjamo da je doista mafija pronašla svoje mjesto u Međugorju, no pitamo se tko joj je širom otvorio vrata i tko joj i dalje čvrsto drži ljestve? Štoviše, bojimo se da je mafija o kojoj govori nadbiskup Hoser tek nedonošče u odnosu na onu drugu koja je prikrivena karizmatsko-karitativnim celofanom, a koju, kao izvrsno upućen, spominje don Željko Majić, generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije, u svom britkom i zanimljivom osvrtu pod nazivom Razlikovati pšenicu od kukolja. Je li pak ta mafija uhvatila za šiju utjecajne visokopozicionirane vatikanske velikodostojanstvenike koji imaju moć i interes Laž nazvati Istinom, možda će jednom pokazati vrijeme, ali mnogi putem bačeni kamenčići vode prema tom mutnom izvoru.
Da ne bi bilo zabune, ovdje jasno podvlačimo da pri tome ne mislimo ni na papu Franju, ni na nadbiskupa Hosera, nego naprotiv intuicijom naslućujemo kako će se u dogledno vrijeme pokazati kako je papina odluka puno mudrija i puno dublja no što se to u ovom trenutku čini, odnosno da nama promatračima nedostaju mnoge kockice da složimo mozaik, dok on ima cjelovitu ili barem cjelovitiju sliku i u tom svjetlu zna zašto nešto čini. Rekli bismo da je naivan i bezazleni Henryk Međugorski idealan da posluži papi da bi mimo svjetala kamera ostvario ono što je naumio.
Na takav zaključak upućuje činjenica da se papa više puta, i to prilično oštro i sarkastično, javno očitovao o međugorskim ukazanjima, kako nam na to skreće pozornost don Željko Majić u svom navedenom osvrtu. Tako je 14. studenoga 2013. god., u homiliji na jutarnjoj sv. Misi, rekao: “Gospa je Majka! I sve nas voli. Ona nije ravnateljica poštanskoga ureda da šalje poruke svakoga dana”, a da to nije ishitreno rekao, nego vrlo promišljeno, svjedoči činjenica da je gotovo isto ponovio nakon tri i pol godine, točnije 13. svibnja 2017. god., kada je rekaoPreferiram Gospu kao majku, našu majku, a ne Gospu koja je šefica telegrafskog ureda i svaki dan šalje poruku u točno određeni sat. To nije majka Isusova. I ta navodna ukazanja nemaju vrijednost. To izražavam kao osobno mišljenje. Tome treba pridodati i izvadak iz njegova razgovora s višim redovničkim poglavarima 25. studenoga 2016., kada je rekao: “Ova moda: Gospa kao super-zvijezda, kao protagonistica koja sebe stavlja u središte, nije katolička.” Iako ni u jednom od navedenih slučajeva papa nije izričito dao do znanja da se to odnosi na Međugorje, iz sadržaja poruka i okolnosti ukazanja u Međugorju, više je nego jasno da se odnosi na njega.
Također, na takav nas zaključak nuka i činjenica kako je nadbiskupa Hosera papa imenovao ad nutum Sanctae Sedis, što znači da njegova služba može potrajati godinama, ali može i u svakom trenutku, kad god to odluči Sveta Stolica, prestati. To znači da nadbiskup Hoser ne će moći olako povlačiti poteze koji bi išli na ruku franjevcima, što bi vjerojatno u ovom trenutku svim srcem htio, nego će unaprijed morati dobro promisliti hoće li se njegov potez svidjeti papi, imajući uvijek na pameti kako papa nipošto na međugorski fenomen ne gleda Hoserovim očima. Štoviše, papa je još više ograničio njegovu službu time što je odredio da je ona isključivo pastoralnoga karaktera, kako to stoji u priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice od 31. svibnja 2018. god., a time ga je jasno upozorio da se više ne pokušava istrčavati s izjavama koje su izvan toga konteksta, kako je to ranije znao činiti.

Umjesto zaključka


S obzirom na sve rečeno, doista vjerujemo da je papina odluka puno mudrija i dalekosežnija no što se trenutačno čini, te da kao takva uravnoteženo vodi računa i o doktrinarnoj i o pastoralnoj strani međugorskoga fenomena. Drugim riječima, čini nam se kako je njome papa Franjo otvorio jedno novo, a moguće i završno međugorsko poglavlje, koje naizvan izgleda kao da ide na ruku pristašama međugorskih ukazanja i kao da vodi priznanju Međugorja svetištem, koje također naizvan izgleda kao degradacija biskupa Perića i grubo odbacivanje svega onoga što je on kroz protekla desetljeća činio, ali moguće da zapravo, preko dostatnih, ali ipak bitno ograničenih ovlasti nadbiskupa Hosera, ide tek za stvaranjem obične redovite situacije u Međugorju, znajući dobro da će time interes za međugorski fenomen bitno splasnuti, kako kod rijeke onih hodočasnika koji više čeznu za čudesima nego za samim Bogom, tako i kod svih onih silnih karizmatsko-karitativno-ugostiteljsko-trgovačkih interesnih grupacija kojima svaki smisao postojanja prestaje onoga trenutka kada počne opadati zanimanje za njihove “proizvode”.
Bili mi u tom svom promišljanju u pravu ili ne, svakako želimo biskupu Periću, uz duboku zahvalnost za ustrajnost u pravovjerju, na zalazu njegove biskupske službe, parafrazirati riječi Svetoga Pisma: Dobar si boj bio, (biskupsku) trku (skoro) završio, (svoju i našu) vjeru sačuvao! (usp. 2 Tim 4, 7). Također, s jednakom zahvalnošću njemu i njegovim suradnicima dometnuti i nastavak: Stoga, pripravljen ti je vijenac pravednosti kojim će ti u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo tebi, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak (usp. 2 Tim 4, 8).
mr. Snježana Majdandžić-Gladić
































Mr. Snježana Majdandžić-Gladić

Vjeroučiteljica u Osijeku i urednica porta
Ekonomska računica o kojoj se javno ne govori:
Kažu da je na Mladifestu sudjelovalo 50.000 osoba, neka su za 5 dana potrošili  samo 500 KM =
25 milijuna KM. Gdje će novci završiti? Ako se obračuna PDV 17% to je 4,250.000 KM. Kako na ovo gledaju PDV-ovci iz Sarajeva? 
Što ako se matematički pogleda preko milijun hodočasnika koliko ih prođe godišnje kroz Međugorje?


Ljekovita moć sunca
Sunce je ljekovito, i to u tako velikim razmjerima da ih je suvremenom čovjeku često teško pojmiti. 
Sunce je središnja zvijezda našeg planetarnog sustava, koja daje toplinu i svjetlost bez kojih ne bi bilo života na Zemlji.
Ono neumorno isijava energiju u obliku valova, svjetlosti i raznih zraka.
Do nas na Zemlji stižu samo sunčeva svjetlost te ultraljubičasti i infracrveni valovi.
Iako su se ljudi u davnoj i bližoj prošlosti liječili upravo uz pomoć sunčeve energije, danas se, nažalost, o suncu govori samo u kontekstu štetnog djelovanja, UV zraka i melanoma, dok se njegove dobrobiti prešućuju.
Zbog toga većina ljudi izbjegava biti na suncu.
Mnogi zaboravljaju da je ljudskom organizmu neophodna sunčeva svjetlost, ne samo radi stvaranja vitamina D nego i zbog brojnih drugih zdravstvenih dobrobiti.

Sunčev vitamin – izvor imuniteta i zdravlja

Vaše tijelo treba sunčevu svjetlost kako bi proizvelo vitamin D sintetizirajući ga u koži.
Taj je vitamin neophodan za rast i zaštitu zuba i kostiju te za snažan imunosni sustav.
Ako se ne izlažete dovoljno suncu, tada povećavate rizik od bolesti koje nastaju zbog manjka vitamina D.
Manjak vitamina D može dovesti do:
prijeloma kuka i degenerativnih bolesti kostiju
rahitisa (iako se smatra da nastaje zbog loše prehrane, pravi uzrok nastanka ove bolesti je zapravo manjak sunčeve svjetlosti)
osteoporoze
dijabetesa tipa 1 i 2
epileptičkih napadaja
raka debelog crijeva
raka prostate
zloćudnog melanoma
raka dojke
tuberkuloze
Tijelo bolje iskorištava onaj vitamin D koji je dobiven od sunca nego onaj iz hrane, koji u većim količinama može biti toksičan.
U slučaju da imate ozbiljan manjak “sunčevog vitamina”, vaš organizam ne može apsorbirati dovoljno kalcija.


Stoga, vaše kosti postaju krhke i slabe.
Koristite limun ovako i recite zbogom raku, gojaznosti i dijabetesu!

Jedna od najzdravijih voćki na svijetu je limun, a zbog svojih benefita po zdravlje i izgled koristi se u mnogim receptima.

Limun je odličan za detoksikaciju tijela, zbog čega mnogi preferiraju ispijanje limunade, ali zapravo, sok limuna nije najbolji način da izvučete sve zdrave nutrijente iz ovog voća.
Najbolja varijanta jeste smrznuti limun, i to konzumiranje zajedno sa korom, jer je ona zapravo najzdraviji dio ovog tropskog voća.
Naučnici su otkrili da kora limuna može značajno da poboljša imunitet, a sadrži materije koje sprječavaju rak, regulirajuu kolesterol, liječe infekcije i izbacuju parazite i bakterije iz tijela, piše HealthyDefinition.com.
----------------------------------------------------------------------------------


Predavanja od dr Antona Liseca:
Kliknete na donji link. Kliknete na željeno predavanje i zapamtite ga u računalo. Kliknete na zapamćenu emisiju i slušate predavanje (uključite zvuk).




Lijek za kralježnicu

Svaku večer 1,5 mjesec dana prije spavanja pojesti:
1 suhu smokvu, 1 suhu kajsiju i 5 suhih šljiva.
Ovi plodovi sadrže elemente za regeneraciju tkiva i diskova bez vanjskih masiranja i vraćaju ih na njima prirodna mjesta. Jednako su korisna i za muške i ženske osobe. Recept koriste sportaši koji su oštetili kralježnicu.

Lijek za šećernu bolest tipa 2.
Statistika pokazuje da je broj dijabetičara nekontrolirano raste, tako da je bolje konzultirati svog liječnika češće kako bi se spriječila bolest ili počela liječiti u početnoj fazi.
Nutricionisti su otkrili lijek koji regulira razinu šećera u krvi, koji je učinkovit i potpuno prirodan. Sve što trebate je ocat, vodu i kuhano jaje.
Skuhajte jaje u popodnevnim satima, i ogulite ga. Probodite jaje nekoliko puta pomoću vilice ili čačkalicu. Ulijte ocat u zasebnu zdjelu i potopiti jaje u ocat. Ostavite namočeno preko noći.
Sljedećeg jutra, trebate pojesti jaje i popiti čašu tople vode.


Ponovite postupak svaki dan, a uskoro ćete primijetiti da je vaš šećer u krvi dosegnuo normalnu razinu.

Nove kazne za vozače u BiH, nastupit će uskoro:
“Novim zakonom je predviđeno i kažnjavanje pijanih suvozača. Također, oni koji su tek položili vozački ispit dvije godine neće moći sami voziti automobil u periodu od 12 do 4 sata ujutro”, rekao je nedavno u razgovoru ministar saobraćaja i komunikacija BiH Ismir Jusko.
Novim zakonskim rješenjem kazne za nevezanje pojasa iznosit će od 100 do 300 KM, dok će kazna za držanje djeteta u krilu biti nešto veća i iznosit će 500 KM.
Što se tiče ostalih kazni, novim zakonom je predviđeno da će prekoračenje brzine veće od 30 kilometara na sat, umjesto dosadašnjih 200 KM, sada koštati i do 1.000 KM. Svi oni koji odbiju alkotestiranje ili budu imali više od 1,5 promila alkohola u krvi platit će kaznu od 400 do 1.000 KM.
Za vozače koji voze neregistrovane automobile, kao i za one koji voze djecu mlađu od 12 godina na prednjem sjedištu kazne su od 400 do 1.000 KM. Država će izazivanje prekomjerne buke ili škripe kažnjavati iznosima od 50 do 250 KM, kao i bicikliste i motocikliste bez zakopčane kacige sa 50 KM.
Novim zakonom predviđene su kazne i za pješake koji na saobraćajnici koriste mobilni telefon ili imaju slušalice u ušima (40 KM), vožnju bez upaljenog kratkog svjetla (30 KM), kao i za bicikliste ili motocikliste koji prevoze pijane osobe (30 KM).

Pogled na Mostar sa Žovnice (21.1. 2017.)





Pogled s B. Brijega na Cim, Galac, Bile i Planinicu (slikano 1. 1. 2017)




BTCClicks.com Banner

Omiljeni shake

“Kod sirove prehrane teorija je da se unosi što više soka od voća i povrća, jer voće daje energiju, a povrće te hrani. S obzirom da povrće ima loš okus kada se samelje i teško ga je piti kao sok, najbolje je pomiješati zajedno voće i povrće. Meni najdraži sok jest onaj od jednog pregršta raštike, 5 kivija, 2 banane, jabuke i u to uspem pola litre vode. Ujutro popijem pola litra soka, a ostalo tijekom dana. Osim toga, stalno jedem voće, voćne salate, a zbog vitamina B 12 koji je jako potreban ljudskom organizmu u prehranu sam ubacio tunjevinu. Bit svega je da nema gladi, jer mozak ne zna da je želudac prazan, on dobiva informaciju preko krvi, a u krvi ima sve što treba. I što se događa. Tijelo ima energiju, ne mora trošiti svoju energiju na obradu hrane i ono se počne baviti samim sobom. I počne se rješavati otpada iz tijela”, pojašnjava Zovko.
A da je naše tijelo pravo ‘smetlište’, govori i činjenica da su, primjerice, našem organizmu potrebna 72 sata kao bi preradio meso. Stoga je naše tijelo konstantno okupirano samo sa želucem, nema se kad baviti sobom ni svojim problemima.
“Tijelo troši 80 posto energije samo na obradu hrane. Znači, najveći problem našeg tijela jest kako probaviti tu pustu hranu koju ubacujemo u tijelo. Ako se čovjek pravilno hrani, moje je mišljenje da se tijelo može regenerirati i izliječiti se od raznih bolesti. Ovim načinom prehrane može se drastično produžiti život i ne samo to, nego povećati kvaliteta života, a uz to ide i bolji izgled i mnogo više energije”, tvrdi Zovko za dnevnilist.

Na sirovom do kraja života
Ovaj se Širokobriježanin namjerava do kraja života hraniti isključivo sirovom hranom, stoga je krenuo i u sadnju povrća. “Želim imati u svom vrtu sve te blagodati prirode. Blitva, kupus, špinat…, svaka od tih namirnica ima nešto posebno u sebi. Recimo, blitva ima 400 posto kalcija na 100 grama, a kupus ima 10 puta više vitamina C od bilo koje namirnice, dok je raštika zbog klorofila uvrštena među 10 najzdravijih biljaka na svijetu, ali u sirovom obliku”, ističe Zovko.
Ovaj način prehrane u Širokom Brijegu i okolici pod Zovkinim mentorstvom polučio je odlične rezultate. Svakodnevno mu se javljaju na stotine ljudi koji, slijedeći njegov primjer, žive mnogo zdravije. Stoga je njegova želja, ukoliko za to bude zainteresiranih, održati i predavanja o temi zdrave sirove hrane po svim gradovima u BiH kako bi pomogao ljudima koji imaju zdravstvenih poteškoća.
Izvor: dnevni-list.ba


Sok od šipka/nara veoma je koristan za zdravlje
Ukoliko želite u kratkom razdoblju ukloniti masne naslage i očistiti organizam od štetnih tvari, sok od šipka je idealan napitak za vas.

Sjeme i sok od nara smatraju se tonikom za srce i grlo. Kora od voća i kora od stabla se koristi kao tradicionalni lijek protiv proljeva, dizenterije i crijevnih parazita.

Bori se protiv raka
Sok od šipka je bogat antioksidativnim svojstvima, sadrži tri puta više antioksidanta u 100 ml nego crno vino ili zeleni čaj. Kao rezultat ovog visokog sadržaja antioksidanta, može vam pomoći u borbi protiv raka dojke i raka prostate. Studija na 48 muškaraca koji su imali operaciju ili terapiju zračenjem za liječenje lokaliziranog raka prostate (karcinom prostate koji nije proširio) pokazala je da pijenje oko 235 ml soka od nara dnevno može usporiti rak prostate. Što se tiče raka dojke, nova istraživanja pokazuju da jedenje ploda ili pijenje soka može spriječiti i usporiti rast nekih vrsta raka dojke. Studija pokazuje da elagitanini (skupina fitokemikalija), inhibira rast raka dojke.

Normalizira krvni tlak
Sok od šipka dobro razrjeđuje krv. Kao rezultat toga, izvrstan je za bolji protok krvi u srce. Jedna je studija pokazala da pijenje 50 ml soka od šipka dnevno smanjuje sistolički krvni tlak za čak 5 posto.

Koristan je za srce
Šipak i njegov sok pomažu spriječiti nakupljanje plaka na stjenkama arterija, ali također može smanjiti progresiju ove bolesti . Nakupljanje plaka može dovesti do smanjenja protoka krvi, što može izazvati srčani i moždani udar. Ovi korisni učinci koriste i osobama s dijabetesom, koji imaju povećan rizik za aterosklerozu. Nova preliminarna studija pokazuje da su osobe s dijabetesom koje su pile sok od šipka tri mjeseca imale manji rizik od ateroskleroze.

Pogledajte novu web stranicu časopisa Crkve na kamenuhttp://www.cnak.ba/






Film o povijesti Domovinskog rata u Hrvatskoj:https://www.youtube.com/watch?v=EyxOBHFYVNo



Ovom donjom slikom želim odati sjećanje na jednu pojatu pod Bliznim Kukom u G Pologu koja je preživjela više od 100 godina i služila svojoj svrsi ali je nažalost došlo vrijeme da propadne.
Ovako je izgledala ta pojata do prije nekoliko godina ali je zadnjih dana oronula i propala.
Od danas su ovo njezini ostaci i više nema pod Bliznim Kukom nijedne pojate pokrivene slamom
Ova pojata je građena krajem 19. stoljeća kad je Austougarska okupirala BiH (1878) jer za turskog vremena raja nije smjela imati privatnu imovinu. Tu starinu pokazuju i drveni ekseri koji su se u to vrijeme upotrebljavali i evo nakon više od 100 godina nisu istruli.



Čudesna svojstva samo jedne narandže dnevno
imagePoboljšava imunološki sistem
Visok sadržaj vitamina C u narandžama stimuliše proizvodnju bijelih krvnih zrnaca u organizmu, čime se poboljšava imunološki sistem.
Poboljšava imunološki sistem Ah, ta skromna narandža. Jedna od najpopularnijih vrsta južnog voća je sveprisutna da veoma rijetko možemo čuti koliko je hranjiva i dobra. Često nas zavode egzotične namirnice iz egzotičnih krajeva da veoma često zaboravimo koliko su dobre one vrste voća ili povrća koje su nam tik ispred nosa. U ovom slučaju: narandža. Jedan od najboljih načina da započnete dan jeste konzumiranje svježe cijeđenog soka od narandže. Zapravo, ukoliko volite voćne sokove, ovo je i odličan način da znate šta zapravo pijete. Shodno tome, evo šta samo jedna narandža dnevno može da uradi za vas. Spriječava rak   Visok sadržaj vitamina C u narandžama djeluje kao antioksidant, a one i druge vrste citrusa sadrže jedinjenje koje se zove D-limonen za koje je ustanovljeno da efikasno sprečava razvoj pojedinih vrsta raka, kao što su rak kože, dojke, pluća, debelog crijeva i usta. Još jedan adut kojeg narandže imaju, a kada je riječ o prevenciji raka, je i to što one sadrže velike količine kalijuma, prenosi Mini magazin. Snižava holesterol Jedan od najvažnijih flavonoida kojeg narandže sadrže u izobilju je hesperidin. Istraživanja pokazuju da ovaj flavonoid snižava nivo lošeg holesterola u organizmu. Smanjuje upale Narandža ima i antiupalna svojstva. Upravo ta svojstva pomažu u olakšavanju bola u slučaju artritisa i ukočenosti mišića i zglobova
Daje koži prekrasan sjaj  Antioksidanti u narandži štite kožu od štetnog djelovanja slobodnih radikala, za koje je poznato da ubrzavaju proces starenja kože.
Otklanja konstipaciju   Narandže su pune hranjivih vlakana koji stimulišu probavne sokove i otklanjaju konstipaciju. Pomaže pravilan razvoj mozga
Narandže su dobar izvor folata i folne kiseline koji pomažu pravilan razvoj mozga. Dakle, ako ste u drugom stanju, bilo bi i više nego poželjno da svakodnevno jedete narandže.


  Kako se nositi sa rakom prema Johnu Hophinsu? 


1. Svaka osoba posjeduje stanice raka u svom organizmu. Stanice raka se ne mogu identificirati standardnim testovima, sve dotle dok ne dostignu broj od nekoliko milijardi. Kada liječnici kažu pacijentu da više nema malignih stanica, poslije terapije, to samo znači da se testom ne mogu identificirati stanice raka, jer je njihov broj smanjen na nivo koji se ne može registrirati.  2. Stanice raka se pojavljuju u životu svakog čovjeka 6 do 10 puta.  3. Kada je imuni sistem čovjeka dovoljno jak, stanice raka se uništavaju i sprječava se njihovo umnožavanje.  4. Kada osoba ima rak to nagovještava da je došlo do smanjenja hranjivih materija. Razlozi se mogu tražiti u genetici, životnoj sredini, hrani ili načinu života.  5. Da bi se ovo smanjenje nadoknadilo, potrebno je promijeniti ishranu kako bi se poboljšao imuni sistem.  6. Kemoterapija podrazumijeva uništavanje stanica raka, ali također uništavanje i zdravih stanica u koštanoj srži i digestivnom traktu, a također može doći da oštećenja jetre, bubrega, srca, pluća i dr.  7. Zračenjem se, pored uništavanja ćelija raka, sagorijevaju i oštećuju i zdrave ćelije i organi.  8. U početku se kemoterapijom ili zračenjem smanjuje veličina tumora. Međutim, daljnjom primjenom kemoterapije i zračenja, nema više rezultata kod eliminacije tumora.  9. Kada u organizmu ima previše toksina nastalih kemoterapijom i zračenjem, imuni sistem je poljuljan ili uništen, što dovodi do toga da osoba postaje podložna raznim vrstama infekcija i drugim komplikacijama.  10. Kemoterapija i zračenje može dovesti do mutacije stanica koje postaju rezistentne i teško ih je uništiti. Operacijom se također može uzrokovati širenje stanica raka.  11. Preporučuje se da stanice raka ne treba hraniti i tako poticati njihovo umnožavanje.  a. Šećer hrani stanice raka. Izbacite šećer i time ćete odstraniti vrlo značajnu hranu stanicama raka. Zamijene za šećer su također štetne. Bolje su prirodne zamijene u vidu meda ili melase, ali u vrlo malim količinama. Kuhinjska sol posjeduje štetne dodatke koji joj daju bijelu boju. Umjesto nje preporučuju se Bragove amino-kiseline ili morska sol.  b. Mlijeko potiče organizam da proizvodi sluz, pogotovo u digestivnom traktu. Sluz hrani stanice raka. Izbacivanjem mlijeka i zamjenom sa nezaslađenim soja mlijekom, stanicee raka će „gladovati'  c. Stanice raka bujaju u kiselom okruženju. Mesna dijeta je kisela i bolje je jesti ribu i malo piletine nego junetinu i svinjetinu.. Meso također sadrži životinjske antibiotike, hormone rasta i parazite, koji su svi štetni, pogotovo za oboljele od raka.  d. Dijeta koja se sastoji od 80% svježeg povrća i sokova, žitarica, klica, jezgra i malo voća stvorit će alkalnu sredinu u organizmu. 20% ishrane može biti kuhana hrana, uključujući fažol. Sokovi od svježeg povrća proizvode žive enzime, koji se lako apsorbiraju i dospijevaju na stanični nivo u roku od 15 minuta, čime se hrani i potiče razvoj i rast zdravih stanica. Da biste omogućili živim enzimima da stvaraju zdrave stanice, pokušajte piti svježe sokove od raznog povrća. Jedite sirovo povrće 2 do 3 puta na dan. Enzimi se uništavaju na temperaturi od 40˚C.  e. Izbjegavajte kavu, čaj, čokoladu jer imaju visok nivo kofeina. Zeleni čaj je mnogo bolji i ima sastojke koji pomažu borbu protiv raka. Treba piti nezagađenu ili filtriranu vodu da bi se izbjeglo konzumiranje toksina i teških metala, koje sadrži voda iz slavine. Destilirana voda je kisela i treba je izbjegavati.  12. Proteini iz mesa se teško probavljaju i potrebno je mnogo enzima za probavljanje. Neprobavljena hrana ostaje u utrobi i uzrokuje stvaranje dodatnih toksina.  13. Zidovi stanica raka prekriveni su otpornim proteinom. Suzdržavanjem od konzumiranja mesa oslobađa se više enzima, koji napadaju proteinske zidove stanica raka i omogućavaju prodor obrambenih stanica koje uništavaju stanice raka.  14. Neke materije podižu imuni sistem (IP6, flor, antioksidanti, vitamini, minerali EFA i dr.) i omogućavaju da obrambene stanice organizma uništavaju stanice raka. Vitamin E omogućava ubijanje stanica raka, što predstavlja normalnu reakciju organizma u uklanjanju oštećenih, nepoželjnih i nepotrebnih stanica.  15. Rak je bolest uma, tijela i duha. Aktivan i pozitivan um pomaže u savladavanju raka. Bijes, netolerancija i gorčina stvaraju u tijelu stres i kiselost. Njegujte duh ljubavi i praštanja. Naučite da se opustite i uživate u životu.  16. Stanice raka ne napreduju u sredini sa puno kisika. Tjelesne vježbe i duboko disanje dopremaju više kisika do stanica. Terapija kisikom osigurava uništavanje stanica raka.  MOLIM VAS PROSLIJEDITE OVO LJUDIMA DO KOJIH VAM JE STALO!!  MOLIM VAS PROČITAJTE I OVO:  1. Ne koristite plastičnu ambalažu  2. Ne zamrzavajte vodu u plastičnim flašama  3. Ne koristite plastično suđe u mikrovalnoj pećnici.  John Hophins je ovo napisao u svojim novijim člancima. Ovo je također dostavljeno i Vojnom medicinskom centru Valter Rid. kemijski element Dioxin uzrokuje rak, posebno na dojci.  Dioksin je visoko toksičan za stanice našeg organizama. Zato ne zamrzavajte vodu u plastičnim flašama jer se na taj način oslobađa dioksin iz plastike. Nedavno je dr Edvard Fudjimoto, welness manager u bolnici Castle, govorio na televijiji o zdravstvenim rizicima. Tada je govorio o dioksinu i njegovom štetnom djelovanju na ljude. Rekao je da ne smijemo grijati hranu u mikrovalnoj pećnici u plastičnom suđu. Ovo se pogotovo odnosi na hranu koja sadrži masnoće. On navodi da kombinacija masnoće, visoke temperature i plastike oslobađa dioksin koji prodire u hranu i na kraju u stanice organizma. Umjesto plastike on preporučuje upotrebu stakla, kao što je vatrostalno, pireks ili keramika, koji ne sadrže dioksin. Dakle, hrana koja je pakirana u plastiku, mora se izvaditi i podgrijati u nečem drugom.  Papir se može koristiti ako znate od čega je izrađen. Ipak je najsigurnije koristiti vatrostalno staklo. On je također podsjetio da su neki restorani brze hrane zamijenili plastičnu ambalažu sa papirnom. Dioksin je bio jedan od razloga.  Također je podvukao da je plastična ambalaža jednako opasna i ako se koristi za poklapanje sudja u kome se grije hrana u mikrovalnoj pećnici. Umjesto plastike, upotrijebite papir za pokrivanje hrane u mikrovalnoj pećnici. 


Ako se želite besplatno priključiti Yobsn firmi kliknite ovdje. Yobson je firma poput Googla ili Facebooka kojemu prognoziraju uspješnu budućnost


   Amerikanci daju veliki popust na dražbi (aukciji): http://www.tripleclicks.com/949736

Ljetuje na Jadranskom moru. Rezervirajte mjesto iz svoje sobe na donjem linku:

http://www.uniline.hr/hrvatska/?sid=42