petak, 25. rujna 2020.

Vremenska prognoza i vijesti

POZDRAV IZ MOSTARA

Mostar, 25. 9. 2020.
U Mostaru je danas oblačno vrijeme, do podne je padala jaka kiša a popodne se malo razbistrilo vrijeme. Za vikend prognozeri predviđaju kišu i zahlađenje a po planinama i snijeg.

Jutros je u Karitasovom Rehabilitacijskom centru Sveta Obitelj nakon kraće bolesti preminuo je don Niko Luburić, katedralni kapelan i zborovođa.
Ispraćaj će biti sutra u 13 sati  iz mrtvačnice na Bijelom Brijegu a Misa zadušnica bit će u crkvi u Studencima u 15 sati a zatim pokop.

Don Niko rođen je 21. studenoga 1951. u Studencima kod Ljubuškog. Osnovnu školu završava u Studencima i Ljubuškom (1958. – 1966.), sjemenište i klasičnu gimnaziju u Splitu (1966. – 1970.), Teologiju u Sarajevu (1970. – 1977.).

Zaređen je za svećenika Mostarske biskupije 29. lipnja 1977. Bio je župni vikar i zborovođa u Dračevu (1977. – 1979.), Kruševu (1979. – 1981.) i mostarskoj katedrali (1981. – 1990. i 2012. – 2020.) gdje je osnovao i vodio katedralni mješoviti zbor Marija, katedralni dječji zbor Slavuj i Katedralni tamburaški zbor. Sa zborovima je održao više koncerata.

Kao regens chori mostarske katedrale bio je član Biskupijske komisije za promicanje liturgijskog pjevanja. Studirao je na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1986. –1993.) gdje je postao diplomirani crkveni glazbenik. Dvije godine četverogodišnjeg studija glazbe na spomenutom Institutu završio je kao izvanredni student putujući iz Mostara u Zagreb, a dvije godine kao redoviti student u Zagrebu.

Od 1993. predavao je crkvenu glazbu na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu gdje je osnovao i vodio bogoslovske pjevačke zborove: Veliki bogoslovski zbor, bogoslovski zbor Madrigalisti, Bogoslovski tamburaški zbor te Mješoviti zbor studenata laika Vrhbosanske katoličke teologije. Sa spomenutim zborovima održao je više koncerata. Uz 10. obljetnicu zbora Madrigalisti snimio je glazbeni CD (2003.) sa 17 višeglasnih crkvenih skladbi a cappella.

Bavio se etnomuzikologijom (istraživanjem i zapisivanjem autohtonih duhovnih napjeva iz Hercegovine) i komponira. Bio je suradnik u Svetoj Ceciliji, Vrhbosnensii, Glasu Koncila, Katoličkom tjedniku i Crkvi na kamenu. Od 1997. bio je član Uredničkog vijeća Svete Cecilije, časopisa za duhovnu glazbu, a od 1998. bio je redoviti član Hrvatskog društva crkvenih glazbenika u Zagrebu. Od 2001. bio je član Liturgijskog vijeća Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, a od 2002. član Odbora za promicanje liturgijskog pjevanja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

Kao zaslužnom pojedincu, na 53. izvještajnoj izbornoj skupštini Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu, 16. listopada 2004., dodijeljena mu je plaketa doživotnog člana Hrvatskog kulturnog društva Napredak.

Objavio je više radova s područja religiozne glazbe: Duhovne popijevke iz Hercegovine, Zagreb, 1994.; Pjevajte Gospodu pjesmu novu, Vlastitosti Biskupske konferencije BiH (supriredio), Zagreb-Sarajevo, 2003., drugo izdanje 2008.; Notni zapis litanija iz Hercegovine, Zagreb, 2006.; Duša narodna, zbirka narodnih i popularnih pjesama i napjeva (supriredio), Sarajevo-Zagreb, 2007.; Da se ne zaboravi –Glazbena izvješća iz Sarajeva 1997. – 2007.; Crkvene popijevke iz Hercegovine, Zagreb-Sarajevo, 2010, Da se ne zaboravi, II. knjiga, Glazbena izvješća iz Sarajeva i Mostara 2008. – 2018. .

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!


Mostar, 24. 9. 2020.
Jutros je u Mostaru oblačno vrijeme i očekuje se povremena kiša, temperatura je 20 C. Slično vrijeme bit će do kraja tjedna.

Virus covid-19 i dalje je prisutan ali kod nekih koji su zaraženi ne pokazuje neke osobite simptome tj. nema visoke temperature, nema nekih bolova nego samo manja prehlada.

Na bolničkom liječenju SKBM trenutno je 48 bolesnika, od kojih su 5 na invazivnoj, 4 na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno.
U SKB Mostar testirano je 560 uzoraka. U Hercegovačko-neretvanskoj županiji pozitivnih je 41 i to: 31 iz Mostara, dva iz Prozora-Rame, tri iz Čapljine, jedan iz Stoca, dva iz Konjica i dva iz Neuma.

Lucija Zovko - Novi album: 

Mostar, 19. 9. 2020.
Danas je u Mostaru nebo s laganom naoblakom, bura je prestala a temperatura u podne je 32C.

Sad su covid19 počeli nazivati covid-2 pa sam pito Google što vam je sad to? 
pa su mi ovako odgovorili:
Novi koronavirus is novi soj koronavirusa koji do sada nije bio otkriven kod ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija ga je nazvala SARS-CoV-2 (SARS-coronavirus-2), a bolest koju uzrokuje COVID-19 ("coronavirus disease"). Otkriven je u Kini krajem 2019. godine.
Koliko je opasan novi koronavirus?
Prema dostupnim informacijama, infekcija novim koronavirusom najčešće uzorkuje simptome poput povišene temperature, suhog kašlja i umora, dok se rjeđe javljaju bolovi u tijelu, začepljen nos i grlobolja. U jedne od pet oboljelih soba može doći do otežanog disanja i razvoja upale pluća, a u rjeđim slučajevima i do smrti. Čini se kako su starije osobe i osobe s kroničnim bolestima (npr. bolesti srca i dijabetes) podložnije težim oblicima bolest. Ipak, valja naglasiti kako i druge osobe mogu teže oboljeti od COVID-19 infekcije. Određeni broj zaraženih osopba ne pokazuju nikakve simptome bolesti (tzv. asimptomatski slučajevi).
Može li se čovjek zaraziti novim koronavirusom sa životinja?
SARS-CoV se prenio na ljude sa cibetke, životinje iz reda zvijeri srodnih mačkama, dok se MERS-CoV prenosi s jednogrbih deva na ljude. Postoje i još neki otkriveni koronavirusi koji cirkuliraju među životinjama, ali još nisu prešli na ljude.
Životinjski izvor novog koronavirusa još nije otkriven, što ne znači da se čovjek može zaraziti od bilo koje životinje ili kućnog ljubimca. Vjerojatni izvor zaraze je neka životinja koja se prodavala na tržnici u Wuhanu.
Može li se novi koronavirus prenijeti s osobe na osobu?
Da, novi koronavirus uzrokuje respiratornu bolest i može se prenijeti s osobe na osobu, obično nakon bliskog kontakta sa zaraženim čovjekom, npr. u kućanstvu, na radnom mjestu ili u zdravstvenim ustanovama.
Kako se novi koronavirus širi?
Novi koronavirus je respiratorni virus koji se primarno širi u kontaktu s inficiranom osobom putem kapljica iz usta i nosa koje nastaju prilikom govora, kašljanja i kihanja i koje izravno padaju na sluznicu nosa, usta ili očiju druge osobe. Kapljice mogu pasti i na okolne površine, a preko njih se najčešće rukama virus prenese dalje. Zato je važno da svatko prakticira respiratornu higijenu te održava fizičku udaljenost od drugih osoba od najmanje 2 metra. U bliskom kontaktu preporuča se korištenje maski za lice koje prekrivaju usta i nos. Redovitim i pravilnim pranjem ruku smanjujemo mogućnost zaražavanja.
Koliko dugo novi koronavirus može preživjeti na površinama?
Još uvijek nije točno poznato koliko dugo novi koronavirus preživljava na površinama. Dosadašnje spoznaje nam govore kako virus može preživjeti na površinama svega nekoliko dana. Uobičajeni dezinficijensi uništavaju virus.
Kolika je inkubacija za infekciju novim koronavirusom?
Procjenjuje se kako inkubacija traje od 2 do 14 dana (prosječno 5-6 dana).
Postoji li specifično liječenje bolesti uzrokovane novim koronavirusom?
Ne postoji posebno liječenje za ovu bolest. Pristup liječenju pacijenata s infekcijama vezanim uz koronaviruse je liječenje kliničkih simptoma (npr. povišene temperature) i pružanje njege. Trenutno su neki specifični lijekovi i cjepiva u fazi istraživanja.
Izvor: Svjetska zdravstvena organizacija

Mostar, 18. 9. 2020.
Jutros je u Mostaru oblačno vrijeme i puše umjerena bura, očekuje se razvedravanje. Slično vrijeme očekuje se i za vikend.

Širenje covid-19 zavisi od našeg ponašanja. Kažu da se najviše širi iz noćnih klubova i svatovskih proslava. Čini mi se da će se covid bolnica u Mostaru proširiti na Interno gdje su bile sobe za bubrežne bolesnike. Posjete u bolnice nisu dozvoljene dalje od porte bolnice gdje se stvari za bolesnike predaju medicinskim sestrama. I dalje su najučinkovitija sredstva: maske, odstojanje i pranje ruku... pregled tjelesne temperature ako prelazi 37,2 C sumnja se na koronu.

Mostar, 14. 9. 2020.
Danas je u Mostaru bilo vedro vrijeme s malo bure ali vruće.

Pred mostarskom katedralom u 11 sati slavljena je sv. Misa u čast Uzvišenja svetog Križa i u spomen 40. godišnjice otvaranja katedrale.Pod sv. Misom izvršena je smjena biskupa ordinarija za hercegovačke biskupije. Biskupu Ratku Periću zahvalilo se na 28 godina vođenja biskupijom u ratnom i poratnom vremenu a novom biskupu Petru Paliću zaželila se dobrodošlica. Na Misi je bilo nekoliko desetaka biskupa i svećenika te ispunjeno parkiralište narodom. Bili su predstavnici kulturnih i znanstvenih ustanova, hrvatski politički predstavnici iz Hrvatske i BiH. Prisustvovao je zahumski episkop sa svojim svećenicima. Biskupe Petre ,dobrodošao u Hercegovinu!

U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar na COVID-19 tijekom vikenda (petak, subota i nedjelja) testirano je 1.028 uzorka. U Hercegovačko-neretvanskoj županiji pozitivnih je 120 i to: 88 iz Mostara, 12 iz Čitluka, 7 iz Prozora-Rame, 6 iz Čapljine, 3 iz Konjica, 2 iz Jablanice, 1 iz Ravnog i 1 iz Stoca.
Stara bolnica u Mostaru koja je pretvorena u covid-19 je puna i ako se ovako bude povećavao broj zaraženih morat će se u prostore u bolnici na B. Brijegu proširivati covid-19 bolnica.
Na B. Brijegu počeli su radovi na ukopavanju temelja bolnice za djecu.

Mostar, 13. 9. 2020.
Jutros je u Mostaru vedro vrijeme i očekuje se vruć dan.

Večeras u 19 sati biskup mons Ratko Perić napušta upravu Mostarsko-duvanjske biskupije i trebinjsko-mrkanske. Oprost će se obilježiti akademijom u novootvorenoj dvorani biskupijskog kulturnog centra a tom prigodom će se prestaviti nova njegova knjiga: Pođite i propovjedajte evanđelje. Tom prilikom će konzultorski zbor Biskupije prihvatiti i potvrditi dokumente novog biskupa Petra Palića.
Tom prilikom će se dr. Ratku Periću zahvaliti na 27 godina vođenja ovih biskupija i zaželjeti dobrodošlica novom biskupu dr. Petru Paliću.

Sutra u ponedjeljak je svetkovina Uzvišenje sv. Križa kad katedralna župa slavi 40. godišnjicu svoga otvaranja a tom prilikom će u 11 sati pred katedralom biti svečana sv. Misa na kojoj će se u službu mostarsko-duvanjskog i trebinjsko-mrkanjskog biskupa uvesti novi biskup dr. Petar Palić. Misa će biti pred katedralom a narod na parkiralištu auta tako da aute trebate ostaviti negdje izvan katedralnog dvorišta. Na Misi se očekuje više biskupa iz Hrvatske i okolnih zemalja i svi biskupi iz BiH, više svećenika domaćih i stranih, te predstavnici drugih vjera i osoba iz političkog života BiH.
Držite odstojanje radi covida-19 i poštujte raspored sjedišta koje su organizatori napravili, poštujte svetost mjesta i događanja koje se slavi. 
Radio i TV Herceg-Bosne, Laudato tv i druge televizije i radiji prenosit će ovu svečanost.

Mostar, 12. 9. 2020.
Danas je u Mostaru vedro  vrijeme i vruće s temperaturom 34 C.

Jutros je u Mostaru nakon duge bolesti preminuo don Slavko Maslać. Slavko je rođen 1943. u Požegi kao prognanik a po povratu u Hrasno tu je završio osnovnu i srednju školu. Zaređen je za svećenika 1971. Do rata je službovao na S. Krstu gdje je s narodom podigao crkvu i župsku kuću, gradio putove, struju i telefon doveo u selo. Protjeran je sa župljanima od strane vojske RS 1992. a selo S. Krst sa svim objektima je zapaljeno i uništeno. Godine 1995-2012. bio je župnik na Trebinji. Iza toga, zbog bolesti odlazi u Svećenički dom u Mostaru, gdje je završio ovozemaljsko putovanje.
Pokop je predviđen u utorak  (15. 9.) u 15 sati na Obaljenom groblju na Hrasnu.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Mostar, 10. 9. 2020.
Vedro i vruće vrijeme nastavlja se i danas u Hercegovini a izgledi su prema prognozerima i sljedeći tjedan.

U Klinici za infektivne bolesti Sveučilišne kliničke bolnice Mostar u protekla 24 sata preminula je jedna osoba. Riječ je o ženi iz Livna rođenoj 1954. godine.U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar na COVID-19 testirano je 536 uzoraka.U Hercegovačko-neretvanskoj županiji pozitivnih je 62 i to: 50 iz Mostara, šest iz Čitluka, tri iz Neuma, dva iz Čapljine i jedan iz Prozor –Rame. Na bolničkom liječenju trenutno su 49 bolesnika, od kojih je 1 na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a pet na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno.
Županijski i općinski sanitarni inspektori izdali su 206 rješenja o samoizoliranju i izoliranju. Do sada su ukupno izdali 3.460 rješenja, od čega je 1.369 na snazi, priopćeno je iz Kriznog stožera HNŽ-a.

Mostar, 6. 9. 2020.
Danas je u Mostaru bilo vedro vrijeme, temperatura se pela na 32C. Lijepo vrijeme najavljuje se cijeli sljedeći tjedan.

Večeras će biskup Ratko Perić u 18 sati imati sv. misu u Pologu i krstit će 8. dijete u obitelji Ramljak.

Sutra počinje nova školska godina za osnovne i srednje škole. Svim đacima želim sretan početak i neka vas Bog čuva od svih bolesti ali i sami se čuvajte.

Ove godine smokve su u Hercegovini dobro rodile evo jedna grana iz jedne pološke bašče.

Mostar, 3. 9. 2020.
U Mostaru je jutros oblačno vrijeme a prognozeri najavljuju sunčano u narednim danima s temperaturom oko 30 C.

Virus covid-19 se širi po Hercegovini. U SKB (stara kirurgija) proširuje se prostor za kovid bolelsnike i na 3. kat. Kožno je preseljeno na 6. kat na B. Brijegu, a gdje će infektivno, vidjet ćemo?

U Klinici za infektivne bolesti Sveučilišne kliničke bolnice Mostar u protekla 24 sata preminula je jedna osoba, muškarac rođen 1955. godine iz Posušja.
Na bolničkom liječenju trenutno su 39 bolesnika, od kojih je 1 na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a sedam na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno.
U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar na COVID-19 testirano je 624 uzoraka.
U Hercegovačko-neretvanskoj županiji pozitivnih je 43 i to: 31 iz Mostara, 4 iz Konjica, 3 iz Prozora-Rame, 3 iz Neuma i 2 iz Čitluka.
Županijski i općinski sanitarni inspektori izdali su 170 rješenje o samoizoliranju i izoliranju.
Do sada su ukupno izdali 2.868 rješenje, od čega je 1122 na snazi, priopćeno je iz Kriznog stožera HNŽ-a.

Papa je za sutra najavio Dan molitve i posta za Libanon.

Večeras u 18 sati tv Laudato prenosit će ulaženje u službu splitske nadbiskupije biskupa Dražena Kutleše.

Mostar, 30. 8. 2020.
Jutros je u Mostaru vedro vrijeme, popodne se očekuje naoblačenje a sutra kiša i zahlađenje.

Zaraženih covidom-19 svakim danom je sve više. U Neumu je i krizma odgođena zbog zaraze a župnik je u bolnici.

Danas je Dan nestalih još ima oko 2000 nestalih u Hrvatskoj za čije se grobove ne zna a slično je i u BiH. Ne znam kome je u interesu da se taje tuđi grobovi?

Ovdje pogledajte priče hercegovačkih duvandžija tj. onih koji su nosili duhan iz Hercegovine u Bosnu i prodavali ga da bi preživjeli.
https://www.bljesak.info/vijesti/flash/duvandzije-svaka-nacija-nas-je-lijepo-docikala/321982

Mostar, 28. 8. 2020.
Danas je u Mostaru vedro vrijeme a temperatura u 14 sati je 35 C.

U Hercegovačko-neretvanskoj županiji u protekla 24 sata registrirana su 33 nova slučaja koronavirusa. Najviše ih je iz Mostara – 17. U Prozor-Rami je sedam novozaraženih, pet ih je u Stocu, dva u Čapljini te po jedan u Čitluku i Jablanici, potvrđeno je iz Kriznog stožera Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a.
U Klinici za infektivne bolesti Sveučilišne kliničke bolnice Mostar na bolničkom liječenju trenutno je 29 bolesnika, od kojih su dva na invazivnoj, četiri na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno.
Na području Županije Zapadnohercegovačke u protekla 24 sata registrirano je 49 novih slučajeva koronavirusa, potvrđeno je iz Zavoda za javno zdravstvo ŽZH.
Većina novozaraženih je iz Širokoga Brijega – čak 28 osoba! Riječ je o 13 muških i 15 ženskih osoba.
U Grudama je pet novozaraženih (3 muške i 2 ženske osobe), u Ljubuškom četiri (3 muške i 1 ženska osoba).
U poslijedpodnevnim satima iz Zavoda za javno zdravstvo ŽZH naknadno su dostavili rezultate testiranja i za općinu Posušje, gdje je zabilježeno 12 novih slučajeva koronavirusa (10 muških i dvije ženske osobe).

Hrvatska Republika Herceg-Bosna danas slavi 27 godina svoga postojanja. Ona je po Daytonskom sporazumu ušla u sastav Federacije u BiH.

Mostar, 24. 8. 2020.
Jutros je u Mostaru oblačno i toplo vrijeme nema izgleda za kišu iako je prognozeri najavljuju u popodnevnim satima.

U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar na COVID-19 tijekom vikenda (petak, subota i nedjelja) testirano je 787 uzoraka.
U HNŽ-u pozitivnih je 58 i to: 38 iz Mostara, šest iz Prozora-Rame, pet iz Konjica, četiri iz Čapljine, četiri iz Čitluka i jedan iz Jablanice.
U Klinici za infektivne bolesti SKB Mostar trenutno se liječe 32 bolesnika, od kojih su tri na invazivnoj i dva na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno.
U ZHŽ je 37 novozaraženih najviše iz Š. Brijega.

Krizni stožer Federalnog ministarstva zdravstva donio je odredbu koja stupa na snagu 31. 8. 2020. kojim se određuje u zatvorenim prostorijama može biti prisutno najviše 100 osoba a na otvorenim prostorima 300 osoba na okupu.

Jutros je u Pologu umrla Iva Zovko ud. Mirka - Šimuša u 96. godini života. Sprovod će biti sutra na groblju Ovojci u 17,30 a obitelj prima sućut u kapeli u 17 sati.
Ivi neka Bog udjeli pokoj vječni a njezinoj rodbini izražavam sućut.

Mostar, 22. 8. 2020.
U Mostaru je danas do 14 sati bilo vedro a onda se naoblačilo i sada u 17 sati pada kiša i grmi. Temperatura je sa 32 pala na 22 C. Prognozeri najavljuju buru i još hladnije. Od srijede će se razvedriti i ponovo ugrijati.

Danas se slavi Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Jučer je na groblju Mira na Bile slavljena sv. Misa i postavljen Vukovarski križ, to je dar Penave gradonačelnika Vukovara koji je jučer bio na Bile. Dana 23. rujna 2008. potpisana je izjava potpore od 409 članova Europskog parlamenta za uspostavu dana sjećanja. Potvrđen je točkom 15. Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008. odlukom o proglašenju dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacionalsocijalizma sa 533 glasova (44 protiv i 33 suzdržanih). U završnom dijelu Rezolucije pozvani su parlamenti i vlade svih država članica EU, država kandidatkinja za EU kao i zemalja povezanih s Europskom unijom, na usvajanje i provedbu te Rezolucije.
(Upozorenje onima koji dekliniraju ime Bile pa kažu na Bilima s Bilih. Domaće stanovništvo tu imenicu ne deklinira ona je u svakom padežu ista. Slično je s imenicom Vrde. Jezikoslovci kažu: kako narod govori da je to ispravan izgovor a ne kako pravila dekliniranja nameću).

Mostar, 20. 8. 2020.
Danas je u Mostaru vedro vrijeme s temperaturom oko 30 C.

U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar na COVID-19 tijekom posljednja 24 sata testirano je 342 uzorka.
U Hercegovačko-neretvanskoj županiji pozitivnih je 17 i to: 12 iz Mostara, jedan iz Konjica, dvoje iz Prozor-Rame i dvoje iz Čapljine.
U Klinici za infektivne bolesti SKB Mostar trenutno se liječi 29 bolesnika, od kojih su tri na invazivnoj i dva na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno.

Mostar, 19. 8. 2020.
U Mostaru je danas vedro vrijeme. Jučer je bilo malo kiše i malo je zahladilo. Danas će opet ugrijati ali ne jako, ljetne vrućine su popustile. Lijepo vrijeme najavljuje se do kraja tjedna.

U SKB Mostar na COVID-19 tijekom jučerašnjeg dana testirano je 408 uzoraka.
U Hercegovačko-neretvanskoj županiji pozitivnih je 28 i to: 17 iz Mostara, 6 iz Konjica, 2 iz Čitluka, 2 iz Prozor-Rame i 1 iz Čapljine.
U Klinici za infektivne bolesti SKB Mostar trenutno se liječe 24 bolesnika, od kojih su dvojica na invazivnoj i jedan na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno.
U SKB Mostar posjete su zabranjene a na svakom katu nalazi se po jedna soba za izolaciju, ako se pojave zaraženi da ih se odmah stavi u izolirane sobe da se zaraza ne širi.
Nosite maske u prostorijama gdje je više naroda, perite ruke i držite razmak da se sačuvamo od Covida-19.

Mostar, 18. 8. 2020.
Jutros u Mostaru je vedro vrijeme s pokojim oblačkom i puše lagana bura. Prognozeri najavljuju popodne mogući pljuskovi kiše.

Jučer u HNŽ od 113 pregledanih 19 je pozitivno na Covid-19.

Mostar, 15. 8. 2020.
U Mostaru je jutros vedro vrijeme s malo oblaka, slično se vrijeme očekuje i danas s više oblaka i temperaturom oko 35 C.

Zaraženi koronm se povećavaju pa neki Stožeri pooštravaju mjere zaštite. Evo naredbe ZHŽ Naređuje se organizatorima skupova u zatvorenom prostoru (svadbi, pričesti, krizme i sl.) da dostave Zavodu za javno zdravstvo Županije Zapadnohercegovačke popis gostiju s imenom i prezimenom i brojem telefona, te rasporedom sjedenja najkasnije 48 sati prije održavanja skupa. Možda će i druge županije pokušati uvesti isto?

Jučer je u Neumu na plaži preminuo dječak od 13 godina, on je s roditeljima došao iz Kaknja. U zagrebačkoj bolnici u teškom zdravstvenom stanju je Kićo Slabinac.

Danas Crkva slavi svetkovinu Velike Gospe, spomen Marijina uznesenja na nebo. U mnogim župama ova svetkovina je patron župe pa vozači oprez jer će naroda biti po cesti u većem broju nego obično.

Mostar, 12. 8. 2020.
Jutros je u Mostaru djelimično oblačno i toplo vrijeme. Očekuje se naoblačenje i postoji mogućnost povremene kiše, slično se vrijeme očekuje do kraja tjedna.

Korona se ne smiruje, zato nosite maske i razmak poštujete pa je barem nećemo širiti.
Danas sam pojeo prvu smokvu, izgleda da ove godine malo kasne ali bit će ih.

Mostar, 10. 8. 2020.

U Mostaru je jutros vedro vrijeme i očekuje se vruć dan s temperaturom do 34 C.

Tijekom vikenda (petak, subota i nedjelja) u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar testirana su 434 uzorka. U Hercegovačko-neretvanskoj županiji pozitivnih je 26 i to: 20 iz Mostara, 1 iz Stoca, 1 iz Čapljine, 2 iz Konjica i 2 iz Čitluka.
U Klinici za infektivne bolesti SKB Mostar se trenutno liječi 27 bolesnika, od kojih su dva na invazivnoj i dva na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno.
Županijski i općinski sanitarni inspektori izdali su ukupno 1419 rješenja o samoizoliranju i izoliranju.

Jedanaest dokazanih simptoma Covida-19 koje ne smijete zaboraviti

Popis dokazanih tjelesnih znakova bolesti COVID-19, koje je nedavno objavio američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC, Centers for Disease Control and Prevention), obuhvaća jedanaest simptoma.
Povišena temperatura, kašalj i kratak dah bila su prva tri „službena” simptoma koje je, kad se virus SARS-CoV-2 počeo širiti SAD-om, CDC priznao. Kako su istraživanja napredovala, proširili su popis u travnju, a sada su ga nadopunili s još tri tjelesna znaka, a to su začepljeni nos ili curenje iz nosa, mučnina ili povraćanje te proljev.

1. Povišena temperatura i/ili zimica
To je jedan od najčešćih znakova COVID-19. Blago povišenom temperaturom smatra se ona iznad 37,2°C, povišenom iznad 38°C, a jako visokom iznad 39°C.

2. Kašalj
Pacijenti često suho kašlju. To znači da kašljanjem ne izbacuju nikakav sekret, sluz ili pljuvačku.

3. Kratak dah
Uobičajeniji je kod teških slučajeva COVID-19. Može varirati u težini – od zadihanosti pri normalnoj aktivnosti (poput hodanja stubama) do problema s disanjem i u mirovanju.

4. Umor
Možete se osjećati iscrpljeno, zbog borbe tijela protiv virusa.

5. Bolovi u mišićima i po tijelu
To je tipični simptom i ostalih virusnih infekcija, uključujući gripu, a može biti direktna posljedica povišene temperature i groznice. 

6. Glavobolja
Povišena temperatura može dovesti i do dugotrajnih glavobolja, kaže dr. Cutler. A i druge prateće pojave bolovanja, kao što su loše spavanje, jedenje manjih količina hrane i pijenje nedovoljnih količina tekućine, mogu izazvati bubnjanje u glavi.

7. Gubitak njuha i osjetila okusa
Gubitak njuha i osjetila okusa isticali su se kao neobični simptomi COVID-19, ali zapravo je takva pojava već zamijećena kod osoba koje obole od viroza. Virusi mogu izazvati upalu sluznice u nosnicama, zbog toga one oteknu te se mijenja sposobnost osjećanja okusa i mirisa, tumači dr. Kaye.

8. Grlobolja
SARS-CoV-2 je respiratorni virus, što znači da može izazvati stvaranje prekomjernog mukusa koji se potom iz nosa slijeva u grlo. Uz konstantno kašljanje, ova pojava može dodatno iritirati grlo.

9. Začepljeni nos ili curenje iz nosa
To su česti simptomi i kod drugih virusnih bolesti, kao što su gripa ili prehlada. Kod COVID-19 začepljenost ili curenje iz nosa mogu biti posljedica oticanja u nosnicama koje utječe i na vaš njuh.

10. Mučnina ili povraćanje
Nije sasvim jasno zašto dolazi do mučnine ili povraćanja, ali ima više teorija. Mogli bi biti posljedica pojačanog slijevanja sekreta iz respiratornih puteva u želudac, ali moguće je i da se kod nekih ljudi virus jednostavno „tako ponaša”.

11. Proljev
Teorije o pojavi proljeva jednake su kao i one o pojavi mučnine i povraćanja – moguće je da se virus jednostavno „ukorijeni” u probavnom traktu određene „podskupine” ljudi.

Mostar, 8. 8. 2020.
Jutros je u Mostaru prilično vedro vrijeme i puše umjerena bura, očekuje se vjetrovit dan s temperaturom do oko 32C.

Virus Covid-19 se i dalje širi na svim prostorima.
Krizni stožer Federalnog ministarstva zdravstva sagledao je kompletnu epidemiološku situaciju COVID-19 u Federaciji BiH i donio novu Naredbu i Preporuke koje će se primjenjivati od subote 08. kolovoza, te ih dostavio kriznim stožerima županijskih ministarstava zdravstva na daljnje postupanje.
Naredbom je obavezno nošenje zaštitnih maski u zatvorenom prostoru uz poštivanje distance od minimalno dva metra, kao i u otvorenom prostoru, ako na otvorenom prostoru nije moguće održavati fizičku distancu od dva metra između osoba.
Uslijed pogoršane COVID-19 epidemiološke situacije u novoj naredbi zadržana je restriktivnija odredba o okupljanju prema kojoj je “dozvoljeno okupljanje ljudi na određenom prostoru pod sljedećim uvjetima: ne više od 50 ljudi u zatvorenom prostoru i ne više od 100 ljudi na otvorenom prostoru”, stoji u naredbi uz napomenu kako su “za provođenje mjera na skupovima odgovorni organizatori okupljanja”:
Nitko nas drugi neće zaštiti od ovog virusa ako se sami ne budemo čuvali! Maska, rastojanje i vitamin C.

Danas Crkva slavi sv. Dominika, osnivača Dominikanskog reda propovjednika. Svima koji nose njegovo ime neka je sretan imendan

Mostar, 5. 8. 2020.
Danas je u Mostaru oblačno vrijeme i povremeo pada kiša, temperatura je oko 28 C. Slično se vrijeme očekuje do kraja vikenda.

Korona se i dalje širi po BiH. U Covid-19 bolnici Sveučilišne kliničke bolnice Mostar u ranim jutarnjim satima preminuo je 68-godišnji muškarac iz Konjica..U SKB Mostar jučer je testirano je 326 uzoraka, pozitivnih je 22, 2 iz Konjica ostali iz Mostara. U SKB zatvara se Infektivno a u njemu se otvara prostor za oboljele od covid-19. Ima zaraženih i na Širokom i u Grudama.
Na bolničkom liječenju trenutno je 19 bolesnika, od kojih su dva na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno.

U Kninu je proslavljena 25. godišnjica pobjede u akciji Oluja kad su hrvatske snage oslobodile okupirani dio Hrvatske od strane Srba. Predsjednik Milanović je odlikovao gardijske brigade HVO-a koje su sudjelovale u akciji oslobađanja.

Mostar, 31. 7. 2020.
Do 14 sati  je bilo vedro s temperaturom 40 C, a onda se naglo naoblačilo i počela kiša i fino osvježila.

Korona se i dalje širi u BiH a nitko nešto posebno ne poduzima nego se samo šalju savjeti kako se ponašati.

Danas Crkva u Hercegovini spominje se 35. godišnjice smrti nadbiskupa Petra Čule. On je proveo u Zeničkom zatvoru 7,5 godina. Ovo je orginalni Čulin zapis o željezničkoj nesreći u Slakovcima kad su prevozili zatvorenike iz Zenice u S. Mitrovicu:
Evo prikaza te željezničke nesreće iz pera biskupa Čule, preuzeto iz Kronike biskupije. Niti ispravljamo niti tumačimo događaje, datume, osobe, nakane, nego prepisujemo kako je zapisano i dodajemo najosnovnije podatke o zatvorenicima. 
Željeznička nesreća kod Slakovaca
„Na 24. travnja bio sam rastavljen od Nastića.[2] On je bio smješten u jednu ćeliju, a ja u drugu zajedno s drugim kažnjenicima određenima za transport u Sremsku Mitrovicu. Krenuli smo na put u četvrtak večer 26. travnja. Neki smo odmah u Staklari bili povezani u lance u dvoje, a drugi su pojedinačno vezani istom u vagonu. Ja sam bio povezan s mladim muslimanom Osmanom Behmenom iz Mostara, a dr. Čekada[3]starijim bratom Behmenom.[4] Osim mene i dr. Čekade bili su tu ovi katolički svećenici: don Mitar Papac,[5] dr. fra Didak Burić,[6] dr. fra Bonicije Rupčić,[7] Petar Pajić[8] iz Banje Luke, trapisti Antun Artner[9] i Valenijan Andrijević,[10] sarajevski svećenici Franjo Kralik[11] i Ivica Raič,[12]  bosanski fratri Ljubo Hrgić[13] i Emanuel Kljajić,[14] te sekularizirani bosanski franjevac Mile Ilovača.[15] Katoličkih svjetovnjaka bilo je 6 – među njima Jure Mrčić iz Čapljine. Bilo je nas svega 40. Pratilo nas je 6 milicionera, kojima je komandirao kapetan UDBE Đojić – Srbin iz istočne Bosne.
Ukrcali smo se u zadnji vagon III. klase brzog vlaka Sarajevo-Beograd oko 10 sati navečer. Naš vagon nije bio uopće osvijetljen. Kapetan Đoić zabranio je svaki razgovor u vlaku. „[…] i povukao revolver s riječima: 'Tko ustane, sjest će pod drugim uslovima.'
Prošli smo Vinkovce negdje iza 3 sata ujutro i približavali se Slakovcima. Bio sam budan izmolio svoje jutarnje molitve. Stali smo pred stanicom Slakovci. Zašto? Nisam znao, a ni danas ne znam. Čule su se pištaljke željezničara. Najedanput je jedan željezničar povikao: Spasavaj se, narode, kako možeš i znaš! Osjetio sam, da se primiče katastrofa. Bilo je još vremena, da iskočimo iz vagona. Ali kako iskočiti kad smo svezani i kad nam je kapetan Đoić, koji je u tom momentu spavao na klupi u vagonu, zaprijetio da će pucati u svakoga, koji sa sjedala ustane?! Osjetio sam snažan udarac lokomotive teretnog vlaka u naš vagon. Vagon se rušio. Vidio sam, kako komadići ruševina lete mi ispred očiju. Samo jedan centimetar dijelio me je od smrti. Ja sam bio kao u nekom transu. Nisam bio svjestan, da mi prijeti smrtna opasnost. Čak nisam ni pomislio da treba pobuditi pokajanjepremda sam malo prije molio svoje jutarnje molitve. Najedanput sam se našao bačen iz vagona na ledini. Pao sam najprije na žicu signala, a onda na zemlju. Htio sam da ustanem, ali nije bilo moguće. Lijeva mi noga u gležnju bila prebijena, ali ne vrlo, jer se kost nije disocirala, a desna je u kuku bila iščašena, osim toga bio sam izubijan, pa su mi rebra bila modra kao čivit Ruka je malo krvarila, ali rana je bila bezopasna. Kod mene se našao fra Didak Burićkoji je prošao bez ozlede, a našao se tu i jedan željezničar iz Radunica kod Maglaja u Bosni. Oni su me prenijeli i smjestili na livadi nešto podalje od željez. pruge. Trojica su bila odmah mrtvi u mom kupeu, među njima i kapetan Đoić. Dvojica su naknadno umrli – don Mitar Papac prigodom prevoza u kamionu za bolnicu u Vinkovce i jedan Srbin sutradan u bolnici Osijek. Papac je dobio frakturu lubanje. Izgleda da mu je kaput – hubertus zapeo za vagon, pa ga je lokomotiva zajedno s vagonom vukla po zemlji, pri čem je on udarao glavom o zemlju i tako dobio lom lubanje. Bio je pri svijesti i ispovjedio se kod fra Bonicija Rupčića.
Bilo je strašno pogledati. Tu leže mrtvaci, a pokraj njih i teški ranjenici. Kao poslije krvavoga boja. – Odmah su na lice mjesta doletjele ekipe liječnika iz Vinkovaca i Osijeka.
Ja sam ležao sa lancima na rukama. Osman Behmen se nekako izvukao, jer nije bio odviše tijesno uza me vezan, a meni je ostao lanac na ruci. Nije se mogao skinuti, jer je katanac prigodom sudara bio oštećen, pa ključ nije mogao unutra. Nakon dva – tri sata došli su radnici sa stanice Slakovci i razbili mi lanac na rukama. Na Vel. Gospu 15. VIII 1956. imao sam pontifikal u zagrebačkoj katedrali i poslije mise pristupio je k meni u sakristiji jedan radnik, koji je izjavio, da je on meni skidao lanac sa ruku, pa da i sada čuva onu kariku lanca kod kuće. Usljed iščašenja kuka meni je bila natekla noga u gornjem dijelu. Jedan liječnik smatrajući da se tu radi o izljevu krvi, rekao je za mene dr. Čekadi, koji je bio malo na nogi ozlijeđen, da je moje stanje opasno. Međutim dijagnoza je bila pogrešna – nije bilo nikakva izljeva krvi.
Vladika Nastić čije su obe noge stradale, i ja ostali smo zadnji na livadi i prebačeni smo istom pred podne vlakom u vinkovačku bolnicu. Svako diranje u desnu iščašenu nogu zadavalo je užasne boli, pa sam silno trpio, kad su me smještali u vagon i poslije kad su me prenosili u vinkovačku bolnicu.
Jer bolnica u Vinkovcima nije imala röntgenskog aparata, koji bi ujedno slikao, odmah po podne u petak 27. travnja 1951. mi teži ranjenici prevezeni smo željeznicom u bolnicu Osijek. Tamo su mi pod narkozom uredili iščašenu nogu. U osječkoj bolnici nismo ostali ni puna 24 sata. Odmah je iza nas tamo došao iz Zenice famozni Jure Bilić. Prolazeći ispred moga kreveta malo je zabacio deku s mene i rekao: Pa tebi nije ništa! Kao da mu je krivo, što gore nisam nastradao. – Odmah taj dan u subotu popodne natovario nas na kamion kao zaklanu stoku i dao prevesti u Mitrovicu, kamo smo stigli kasno u mrak. Tu smo bili smješteni u jednu prostranu sobu Kazneno-popravnog doma, a po noći su k nama došli vlakovi i oni drugi naši supatnici iz Vinkovaca, koje nije trebalo prevoziti u Osijek. Ja sam od posljedica narkoze tako tvrdo spavao, da nisam čuo njihov dolazak.
Kako je bilo pred 1. svibnja, nitko ništa nije poduzimao do iza praznika. Tada su oni s težim lomovima, koji su morali ležati u gipsu prebačeni u gradsku bolnicu, a mi drugi ranjenici smješteni smo u bolnici K.P.D. – nitko, pa ni ja, nije znao, da je meni slomljena kost u gležnju lijeve noge pa tako ja nisam dobio gips, nego sam onako ležao, dok noga nije sama zarasla.
U Mitrovici s nama je lijepo i obzirno postupano. Ja sam dvaput išao u gradsku bolnicu, gdje su mi na röntgen gledali lijevu nogu i konstatirali, da je kost slomljena ali su pustili, da sama zarasta. U Mitrovici bilo je mnogo drugih kažnjenika, pa i njemačkih oficira. Oni bi nam nekada slali kakvih darova, osobito umjetnih vitamina. Nakon petnaestak dana počeo sam pomalo hodati – najprije sa štapom, a onda i bez štapa. Pomagao mi je pri tom talijanski zarobljenik Giuseppe Spinelli od Bar[i]a iz južne Italije.
Neki su svjetovnjaci iz naše grupe uzeti u Mitrovici za prevodioce sa stranih jezika, a mi smo drugi, osobito svi svećenici, na večer 27. lipnja vlakom vraćeni u Zenicu. Na zeničkoj stanici dugo smo čekali, dok su došla po nas kola, jer svi nismo mogli hodati, pa ni ja sam. Tu smo odmah čuli psovke zeničkih stražara, koji su puno gori bili od stražara u Mitrovici.
Dovedeni smo u Staklaru i tu nas je najstariji milicioner neki Mirković stavio da u holu Staklare stojimo licem okrenuti prema zidu, a onda su nas prebacili u Glavnu kuću i smjestili u jednu pokrajnu sobu. U to doba bio je Jure Bilić organizirao u kino-sali ispod nas zloglasne konferencije. Tu su neki kažnjenici mahom bivši gestapovci, želeći izići iz zatvora ispov[i]jedali javno svoje grijehe, a onda napadali poimence biskupa i svećenike zahtijevajući, da nam se ne dopusti izlaziti na šetnju, da nam se uskrate paketi, da se njima pusti ovlast da nas tuku, da se ne smijemo pustiti iz zatvora bez odobrenja njihove konferencije, etc. U to vrijeme uredili su u Staklari tzv. 'Koreju' (tada je bjesnio rat u Koreji). Tu bi po noći ovi 'obraćenici' uvodili nepopravljive zatvorenike i tukli ih“.[16]
Biskup se Čule u još nekim svojim autobiografskim zapisima osvrće na ovu nesreću, donoseći više puta i svoje tumačenje pojedinih događaja.[17]
Mostar, 30. 7. 2020.
Jutros je u Mostaru vedro vrijeme i očekuje se vruć dan s temperaturom do 40 C koliko je bilo i jučer. Slično se vrijeme očekuje i za vikend.

Oboljelih od korone u BiH svakim se danom povećava. Najvjerojatniji je razlog povećanje nepridržavanja mjera koje predlaže Krizni Stožer.
Ovo je jučerašnji izvještaj u HNŽ
U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar tijekom jučerašnjega dana testirano je 280 uzoraka od čega je u HNŽ-u bilo 25 pozitivnih.
Iz Mostara su 22 slučaja, iz Konjica jedan i iz Stoca dva.
U Klinici za infektivne bolesti Sveučilišne kliničke bolnice Mostar trenutno se liječi 10 bolesnika. Od toga jedan bolesnik je na strojnoj invazivnoj potpori, a ostali su stabilno.

Mostar, 25. 7. 2020.
U Mostaru je jutros do 10 sati bilo vedro i vruće vrijeme, onda se počelo oblačiti a u 12 sati počela je kiša s grmljavinom i zahladilo je.

Danas je svetkovina sv. Jakova. Svima koji nose njegovo ime želim sretan imendan.

Zbog povećanja zaraze koronom u Federaciji  je Krizni stožer donio nove odluke kako se ponašati:
Krizni stožer Federalnog ministarstva zdravstva donio je novu zapovijed i preporuke koje će se primjenjivati od subote.
Zapovijedi je obavezno nošenje zaštitnih maski u zatvorenom prostoru uz poštivanje distance od minimalno 1 metar, kao i u otvorenom prostoru, ukoliko na otvorenom prostoru nije moguće održavati fizičku distancu od 2 metra između osoba.
Uslijed pogoršane COVID-19 epidemiološke situacije novom zapovijedi dozvoljeno je okupljanje ljudi na određenom prostoru pod sljedećim uvjetima: ne više od 50 ljudi u zatvorenom prostoru i ne više od 100 ljudi na otvorenom prostoru.
Sva okupljanja unutar navedenih ograničenja moraju se odvijati u prostoru koji omogućava obaveznu fizičku distancu od najmanje 2 metra između osoba, osim članova istog kućanstva. S ciljem smanjivanja rizika od COVID-19, kao i zaštite osobnog zdravlja, za vrijeme okupljanja, potrebno je obvezno pridržavanje preporuka donesenih od strane Zavoda za javno zdravstvo u Federaciji BiH (higijensko-epidemioloških mjera), stoji u zapovijedi uz napomenu kako su za provođenje mjera na skupovima odgovorni organizatori okupljanja.
Organizator je dužan izvršiti prijavljivanje održavanja skupa sukladno propisima o javnom okupljanju, kao i kriznim stožerima županijskih ministarstvima zdravstva, kaže se iz stožera.
Kriznim stožerima županijskih ministarstava zdravstva naloženo je da na temelju procjene COVID-19 epidemiološke situacije na području županije, reduciraju broj osoba, od zapovijedi maksimalno dozvoljenog broja osoba u otvorenom i zatvorenom prostoru, na skupovima koji se održavaju, poput: vjenčanja, krizmi, sprovoda, dženaza i sličnih događaja, a u cilju spriječavanja širenja infekcije COVID-19 među stanovništvom, kao i zaštite osobnog zdravlja i javnog zdravlja stanovništva.
Dozvoljeno je pružanje usluga u ugostiteljskim objektima u otvorenom i zatvorenom prostoru, samo sjedeća mjesta, uz obavezno pridržavanje preporuka donesenih od strane Zavoda za javno zdravstvo u Federaciji BiH (higijensko-epidemioloških mjera) i sukladno zapovijedi, a kriznim stožerima županijskih ministarstava zdravstva naloženo je da u suradnji s mjerodavnim županijskim ministarstvima osiguraju rad ugostiteljskih objekata na području županije ne duže od 23:00 sata.

Mostar, 20. 7. 2020.
Jutros je u Mostaru vedro vrijeme i očekuje se vruć dan s temperaturom do 35 C.

Korona se širi u BiH, je li tome razlog slabo pridržavanje naroda uputa Zdravstvenog stožera ili tome pogoduje toplina? U subotu i nedjelju testirana su 324 uzorka od čega je u Hercegovačko-neretvanskoj županiji bilo 20 pozitivnih: iz Mostara 15, iz Čapljine tri, iz Stoca jedan, te iz Prozora-Rame jedan.U Klinici za infektivne bolesti trenutno se liječi 10 bolesnika. Od toga tri bolesnika su na respiratoru, a dva na neinvazivnoj ventilaciji, priopćeno je iz Kriznog stožera Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a.

Danas Crkva u BiH slavi svoga zaštitnika sv. Iliju. Zapovijedna je svetkovina u župama gdje je Ilija zaštitnik. Radio i TV Herceg-Bosne prenosit će Misu u 11 sati iz Stoca gdje misu predvodi gen. vikar don Željko Majić.
Svima koji nose Ilijino ime želim sretan imendan.

Mostar, 16. 7. 2020.
U Mostaru je danas bilo vedro vrijeme s temperaturom do 34C. Sutra prognozeri najavljuju kišu i buru koja će trajati i za vikend.

Broj zaraženih u Hercegovini nešto je veći nego prošlih dana. Preporuča se maska i razmak.

Ovo su predznaci za srčani infrakt:
Osjećaj slabosti, vrtoglavice ili nesvjestice
Kašljanje ili šištanje
Izražen osjećaj straha (kao kod napada panike)
Kratak dah
Bol u grudima
Znojenje
Simptomi gripa
Bol u drugim dijelovima tijela npr. lijeva ruka, vilica, vrat, leđa ili stomak.

Mostar, 13. 7. 2020.
Danas je u Mostaru vedro vrijeme i puše umjerena bura, temperatura se kreće do 30 C.

U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar na COVID-19 u posljednja 24 sata testirano je 107 uzoraka,
pozitivnih je osam, svi su iz Mostara.
U Klinici za infektivne bolesti SKB Mostar trenutno se liječi 10 bolesnika, od kojih su 2 na mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno.

Mostar, 10. 7. 2020.
Jutros je u Mostaru vedro vrijeme i očekuje se vruć dan s temperaturom do 35 C.

U Bosni i Hercegovini u petak je registrirano 310 novozaraženih koronavirusom, što je najgori dan od početka pandemije.
U protekla 24 sata u Federaciji BiH testirano je 1.199 uzoraka, od kojih je 196 pozitivno na koronavirus. Novi slučajevi registrirani su u Tuzlanskoj (65), Zeničko-dobojskoj (19), Hercegovačko-neretvanskoj (15), Zapadnohercegovačkoj (1 – Grude), Srednjobosanskoj (4), Unsko-sanskoj (2), Bosansko-podrinjskoj (2) i Županiji Sarajevo (88). 

Italija je zabranila ulazak građanima iz BiH, u Hrvatsku se može ući iz BiH s hrvatskom putovnicom. Nema gužve na hercegovačkim graničnim prelazima a plaže od Ploča do Makarske su poluprazne.

Sutra u mostarskoj katedrali u 10 sati don Mate Pehar slavi Mladu misu. Sretno mu bilo!

Jučer je u mostarskoj bolnici umro Stanko Ramljak Frane iz Pologa, sprovod je danas u 18 sati na groblju Ovojci. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Mostar, 7. 7. 2020.
U Mostaru je jutros neko jesensko vrijeme, oblačno je i puše bura na momente jaka. Temperatura ne bi trebala danas prelaziti 30 C.

Korona virus se širi BiH kao i po ostalim zemljama. I ne širi se kako se narod slabo pridržava pravila koje propisuju zdravstveni stožeri. Maska se slabo nosa u zatvorenim prostorijama a i razmak je često nikakav.

Mostar, 3. 7. 2020.
Jutros je u Mostaru vedro vrijeme s nešto oblaka nema izgleda da bi bilo kiše. Temperatura se očekuje oko 35 C.

U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar na COVID-19 u protekla 24 sata testirano je 243 uzoraka.
U Hercegovačko-neretvanskoj županiji pozitivnih je 10 i to: 8 iz Mostara, 1 iz Stoca i 1 iz Čitluka.
U Klinici za infektivne bolesti SKB Mostar trenutno se liječe četiri bolesnika.
Županijski i općinski sanitarni inspektori izdali su 274 rješenja o samoizoliranju i izoliranju.
U Š. Brijegu 5, Posušje i Ljubuški po jedna osoba. U Sarajevu testirano je 326 uzoraka na prisustvo koronavirusa. Pozitivno je 39 osoba, radi se o 34 osobe iz Sarajeva, tri iz Olova, te po jedno iz Bihaća i Goražda. U Beogradu proglašena izvanredna situacija zbog proširenja virusa.

Generalni konzulat Republike Hrvatske u Mostaru obavještava sve birače kako će se izbori za Hrvatski sabor održati u subotu i nedjelju, 4. odnosno 5. srpnja.
Sva biračka mjesta nalazit će se u OŠ Petra Bakule u Mostaru u ulici Kralja Tomislava 9. Birališta će biti otvorena od 7 sati ujutro do 19 sati navečer.
Svi koji nemaju adresu prebivališta u Republici Hrvatskoj i koji nemaju novu e-osobnu iskaznicu Republike Hrvatske, a nisu se aktivno registrirali do 24. lipnja, moći će se aktivno registrirati na oba dana izbora. Zahtjev za aktivnu registraciju moći će podnijeti u gimnaziji Fra Grge Martića koja se nalazi na adresi Kralja Tomislava 9A, naslonjena odmah uz OŠ Petra Bakule gdje će biti smještena biračka mjesta.
Zbog trenutačne epidemiološke situacije dužni smo obavijestiti sve birače na mjere koje je raspisao Federalni zavod za javno zdravstvo, a koje će se primjenjivati na biralištima u Bosni i Hercegovini te koje su dužni poštivati svi birači:
U vanjskom prostoru ispred birališta, birači su dužni držati socijalnu distancu – min. 2 metra.
Prilikom dolaska na biralište/biračko mjesto i tijekom boravka na biralištu birači su obvezni nositi zaštitne maske.
Birači ne trebaju nositi zaštitne rukavice, osim ako imaju oštećenja kože i noktiju na rukama.
Prilikom ulaska na biralište/biračko mjesto birači su obvezni dezinficirati ruke. Dezinfekcijska sredstva su osigurana na ulazu na biralište.
Birači su obvezni sa sobom donijeti vlastitu kemijsku olovku s kojom će obaviti glasovanje.
Na biračko mjesto birači ulaze i izlaze jedan po jedan na način da je razmak među biračima i ostalim prisutnim osobama najmanje 1,5 metar.
Birači na red čekaju ispred ulaza u prostorije, održavajući razmak od 1,5 metar.
Kod provjere identiteta, birač nakratko skida masku na udaljenosti od 2 metra od člana biračkog odbora, koji je zadužen za provjeravanje identiteta birača, kao i od drugih osoba
Na biračkom mjestu može istovremeno biti samo onoliko birača koliko je označenih mjesta za glasovanje u prostoriji.
Nakon obavljenog glasovanja birači su dužni odmah napustiti biralište bez ikakvog zadržavanja u prostoru birališta i oko birališta.
Zbog propisanih epidemioloških mjera, ulaz u školu bit će kontroliran od strane redarske službe, stoga molimo birače za strpljenje. Prednost će, naravno, imati starije osobe, invalidi i trudnice.
Skrećemo pozornost biračima na to da će se izbori održavati dva dana, u subotu i nedjelju te molimo birače da iskoriste oba dana kako se ne bi stvarale prevelike gužve na biralištima, navodi u priopćenju Generalni konzulat Republike Hrvatske u Mostaru.

Sarajevo, 19. svibanj 2020.
Kolektivno ludilo kao zalog budućnosti

Portal nedjelja.ba objavio je, 18. svibnja 2020. komentar vlč. Josipa Vajdnera, urednika "Katoličkog tjednika", pod nazivom „Kolektivno ludilo kao zalog budućnosti“. Komentar vlč. Vajdnera, u nastavku donosimo u cijelosti:

Nakon događaja 16. svibnja, priprema za njih i reakcija koje su uslijedile, toliko je pitanja otvoreno i toliko bezumnosti očitovano da se stanje ne može drugačije opisati nego: kolektivno ludilo.

Slavljenje Svete mise za žrtve Bleiburške tragedije trebalo je po cjelokupnom svom sadržaju biti jedan jednostavni, dostojanstveni, civilizirani, liturgijski čin spomena na sve nevine kojima se za grob ne zna, a u smrt ih je odvela zločinačka ruka jugoslavenskih komunista, nakon predaje 1945. Međutim, u Sarajevu se sve to pretvorilo u stanje linča prema vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću i cjelokupnoj Katoličkoj Crkvi.

Polusvijet, koji inače čami u svojim mentalnim jazbinama glavnoga grada BiH, napokon je zahvaljujući bošnjačkom političkom establišmentu lijeve i desne orijentacije te medijskoj huškačkoj mašineriji, izišao na svjetlo dana. Pod krinkom antifašizma, praktični komunistički fašisti – koji odbijaju i pomisao da nešto može postojati mimo njihova svjetonazora – sručili su se na katolike. Nije pretenciozno kazati da je misa održana jedino zahvaljujući angažmanu policije i da zbog njih toga dana nije pala mrtva glava.

„Bleiburška misa“ – početak harange

Katolici su svašta doživjeli i preživjeli, pa će s Božjom pomoći i ovo. Međutim, ono što dugoročno zabrinjava jest izopačenost društvene agende koja govori o nastavku spirale zla i ostavljanju budućim pokoljenjima duboko opterećujuće baštine.

Političari, mediji, samozvani intelektualci, redatelji i glumci, nevladine udruge te dio vjerskih službenika, graknuli su na spomen da će se u sarajevskoj prvostolnici slaviti misa za duše stradalih na "križnom putu" koji je u svibnju 1945. započeo na Bleiburškom polju i nastavljen diljem bivše Jugoslavije, ostavivši za sobom do sada otkrivenih 1 700 masovnih grobnica.

Stvorivši sintagmu „bleiburška misa“ – koja bi valjda bila bitno drugačija od uobičajene mise zadušnice – progurali su nakaradnu ideju kako je riječ o rehabilitaciji ustaškoga režima. I ljudima koji inače „operiraju s dva pojma“ ili su apriorno protiv svega hrvatskoga, dali su opravdanje da mogu bjesomučno skakati protiv te „ustaške“ Crkve.

Sami sebe su uvjerili da su na strani istine, pravde, ljubavi i mira, te civiliziranoga europskog svijeta. Argumenti za to bili su, razvidno, isti oni koje su koristili Tito i njegovi komunisti kada su se, zahvaljujući poganim Englezima, dokopali razoružane vojske i hrvatskih civila. Dakle, cilj razračunavanja s neprijateljem opravdava sva sredstva.

Pitanja za „antifašiste“

Radi razotkrivanja te paklene ostavštine valja postaviti pitanja na koja samozvani antifašisti moraju barem svojoj savjesti – ako je imaju – dati odgovor, pa će svima biti jasno za kakvu se to civilizaciju zalažu:
- je li normalno da itko sebi dadne za pravo nekoga ubiti?
- je li normalno da se ikomu presudi, a kamo li ga ubije, bez ikakva sudskog procesa?
- je li normalno da nakon predaje – dakle, nenaoružani vojnici i civili, budu tretirani kao roblje i ubijani kao muhe?
- je li normalno da se mnoštvu ljudi ni za grob ne zna, a da se o tomu ne smije progovoriti?
- je li normalno da se tijekom pola stoljeća o bilo kojem događaju ne smije govoriti?
- je li normalno da se u slobodnom društvu ne smije istraživati ni govoriti o događajima iz prošlosti?
- je li normalno da masovne grobnice budu dio civiliziranoga svijeta?
- je li normalno da se nazivaju civiliziranima oni koji ne poštuju odredbe poput Ženevskih konvencija?
- je li normalno da se bilo koji zločin pravda nekim drugim zločinom?
- je li normalno da itko ikomu osporava i zabranjuje vršiti vjerske obrede?

Jamačno, ako je (ijedan) odgovor pozitivan onda je jasno da se takvim načinom gradi civilizaciju smrti s nedvojbenim vraćanjem društva u doba barbarstva.

Samouvjeravanje

Da je to upravo tako, svjedoče činjenice kako su se u Sarajevu svim silama potrudili da slikama ubijenih ljudi koje je povješala ustaška vlast, komemoracijom na Vratcama te komunističkom ikonografijom tipa „I ja sam antifašista“, valjda kažu kako nikakvo drugo zlo ne smije doći na vidjelo. Zapravo, time su htjeli imputirati Crkvi da je ona protiv ovih žrtava, a da veliča njihove egzekutore. To je pak jedino moguće shvatiti u okviru postavke: „Kadija te tuži, kadija ti sudi!“ – odnosno montiranih procesa koje je Titov režim redovito koristio.

U takvom ozračju uvjeravanja samih sebe da su na ispravnom putu, predstavnici SABNOR-a su na skupu „pomen žrtvama fašizma“ na Vracama kazali kako su se okupili da bi poslali „univerzalne poruke mira i ljubavi“. Njihov potpredsjednik Nijaz Skenderagić je istaknuo: „Najbitnije je da imamo iste povratne poruke ljubavi, solidarnosti i mira, a ne da nam stalno kopaju po prošlosti i da nam na svoj način ispisuju historiju kakvu oni smatraju da se desila.“ Dakle, potrebno bi bilo kao u doba komunizma šutjeti i klimati glavom te se voditi logikom kako je „neprijatelje naroda“ 1945. stigla zaslužena kazna. U istu se misaonu konstrukciju, očito, stavljaju logika osvete i pojam ljubavi. To nedvojbeno raskrinkava bolesno stanje svijesti koje će dok policijske snage čuvaju sve katoličke crkve u Sarajevu (!) govoriti o miru. Takvima je istina o stradanju od partizanske ruke „kopanje po prošlosti“, pa su zato protiv toga „revizionizma“. Bolje neka duhovi prošlosti „lutaju poljima“ i neka nikada ne nađu smiraj; neka se spirala zla nastavlja – pa neka se čime imaju baviti generacije koje će doći. Svatko svomu djetetu neka ostavi ili jednosmjernu kartu za Njemačku ili pušku pod krevetom...

Što kaže Europa?

Da je na djelu jednoumlje nalik onomu iz doba komunističke diktature koje je nesposobno za čuti drugoga i uvažiti činjenice koje će ljude povesti na put oprosta i trajnoga mira, razvidno je i po tome što rečenoga Nijaza „zabrinjava šutnja Evrope“ – što valjda nisu podržali samozvane antifašiste u njihovoj harangi. Očito je da do takvih ne dopiru riječi te iste Europe koja se na ovu temu više puta oglasila. O tomu govori Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006 od 25. siječnja 2006. u kojoj se ističe potreba međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Zatim, Praška deklaracija o savjesti Europe i komunizmu od 3. lipnja 2008. koja je urodila Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i komunizma, a kojega su 23. rujna 2008. izglasali članovi Europskog parlamenta, i obilježava se svake godine 23. kolovoza. Onda, Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009. koja to sve na određeni način objedinjuje; te, recimo, Praška deklaracija o zločinima komunizma od 25. veljače 2010. Kao konačni pravorijek tu je Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe u kojoj se na istu ravan stavljaju zločini nacista i komunista.

Kada se ovo uzme u obzir onda bi sarajevski „kontraskup“ tj. komunistički dernek na kojemu se i kozaračko kolo zaigralo (nema veze što su na snazi restrikcije zbog koronavirusa) u bilo kojem europskom gradu bio označen ili kao loš maskenbal dokonih staraca, ili uistinu kao udar na europske vrijednosti.

Kolektivno ludilo

Tomu u prilog ide činjenica da su tzv. „antifašistkinje“ nakon mise došle pred već praznu katedralu i poručile: „Pobjegli ste, vidimo se iduće godine!“ Jasno je, onda, da kipu Svetoga Ivana Pavla II. ispred sarajevske prvostolnice, treba vratiti povez preko očiju - jer on i gleda u pravcu grada a ne katedrale - kako bi se simbolično njega, koji je rušio komunizam, očuvalo da u svome voljenom gradu ne gleda orgijanje te propale ideologije.

U masi toga polusvijeta bilo je onih koji su poručili da policija čuva „svinju jednu“ – kardinala Vinka, koji je „od danas persona non grata, nepoželjan“. I nitko se od dičnih političara nije oglasio, niti to osudio. Štoviše, član Predsjedništva BiH Željko Komšić čestitao je građanima Sarajeva što su na dostojanstven način iskazali nezadovoljstvo povodom „služenja mise u spomen ustaških zločinaca“. „Sretan sam zbog činjenice da nas neprijatelji ovog grada nisu nadmudrili“, obznanio je Komšić i tako nedvojbeno dao amnestiju svakomu tko se možda pokuša razračunati s tim „neprijateljima“ – zapravo katolicima Hrvatima. (I takvih već ima...) A na istoj su postavci i mediji koji su nakon svega slavodobitno pisali: „Regija i svijet oduševljeni Sarajevom!“ Da nije tragično – da katolici pod policijskom pratnjom idu na misu – bilo bi komično! Prihvate li trajno ovu izokrenutu ljestvicu vrjednota narodi ovdašnjega podneblja pristaju da kolektivno ludilo bude zalog njihove budućnosti. (kta)
Piše: Josip Vajdner

I Staljin se borio protiv fašizma, ali nije bio antifašist nego ubojica
 Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Vrijeme je da dresirana i hipnotizirana djeca partijskih funkcionara shvate da su u ime komunizma učinjeni grozni zločini. Među mnogima koje su ubili Titovi komunisti, čiji broj zasigurno premašuje žrtve Jasenovca, bilo je jako puno nedužnih.
Kad su jednom zgodom upitali njemačkoga književnika, nobelovca, Heinricha Bölla bi li trebalo spasiti iz rijeke pilota čiji se zrakoplov srušio nakon što je bacio bombu na selo nedužnih civila, odgovorio je kako treba, jer čovjek nema pravo odlučivati o ljudskom životu.
Ovo bi se trebalo poglavito odnositi na one koji su ubijeni bez suđenja, samo zato što nisu pripadali ovoj ili onoj ideologiji, ovoj ili onoj vojnoj grupaciji, ovom ili onom narodu. Nažalost, to pravilo nisu uvažavali četnički, ustaški, ali ni određeni partizanski krugovi koji se danas rado kite idejom antifašizma.
Zasigurno je među ustašama bilo ljudi koji nisu bili spremni činiti zločine, kao što je bilo i među četnicima ili partizanima onih koji se nisu željeli osvećivati nad nedužnim civilima. Nažalost, na jednoj i drugoj strani bilo je krvnika kojima ljudski život nije bio svetinja.
Ustaše zasigurno nisu ubijali u ime hrvatskoga naroda, jer ih narod nije za takve prljave poslove delegirao, nego u ime svoje bolesne zaslijepljenosti ideologijom.
Ni oni među partizanima koji su počinili zločine nad nedužnima nisu se osvećivali u ime antifašizma nego u ime bolesne ideologije staljinizma i titoizma, iz uvjerenja kako treba satriti sve što ne prihvaća ideju komunističke diktature.

Nužno je osuditi sve zločine
Europa je to poodavno shvatila i osudila sve one koji su činili zlodjela u ime fašizma i komunizma. Nažalost, na prostoru bivše države se to nije dogodilo. Ne samo da nije došlo do lustracije – za demokraciju toliko potrebnoga odvajanju žita od kukolja, nego se i dalje nastavilo s ustrajavanjem na tome da je partizanski pokret u cjelini bio antifašistički.
Kako mogu biti antifašisti oni četnici koji su uz Drinu poklali nevine muslimane pa se pri kraju rata pridružili Titovim partizanima? Kako mogu biti antifašisti oni koji su ubijali nedužno hrvatsko stanovništvo samo zato što su hrvatstvo povezivali s ustaštvom? Kako mogu biti antifašisti oni koji su više od 40 godina terorizirali sve one koji nisu prihvatili njihov i Titov despotski, raskalašeni i nemoralni život?
Krajnje je vrijeme preispitati i osuditi sve zločine nad nedužnima, bez obzira tko ih je počinio i kojem narodu pripadali. A bilo ih je puno, kako od ustaša, četnika, tako i od staljinizmom zadojenih Titovih partizana.

Vrijeme je...
Tek kad se to dogodi, doći će do sloge unutar hrvatskoga naroda, a vjerojatno i u okruženju. Tada neće biti bolesnih i perverznih izjava političkih mediokriteta protiv slavljenja mise za pokojne na Bleiburgu.
U suprotnom moglo bi se dogoditi da nad sobom izgube kontrolu i oni koji su doista bili za izmirenje djece svih Hrvata, bez obzira na kojoj su strani bili njihovi očevi. Jer je teško povjerovati da će hrvatska mladost i dalje podnositi priču o dobrim komunistima koji su ubijali nedužne, zatvarali ljude zbog nekoliko riječi kritike, osnovali Goli otok, mučili po tamnicama neistomišljenike. Dosta je priče o antifašizmu onih koji su uprljali ruke krvlju nevinih, svejedno je li se radilo o hrvatskim, bošnjačkim, njemačkim ili srpskim žrtvama.
Vrijeme je da se oda priznanje onima među partizanima koji su se doista istinski borili protiv fašizma i doprinijeli vraćanju hrvatskih okupiranih teritorija, ali isto tako da se sudi onima koji su ubijali nedužne u ime staljinizma i komunizma. Ako se može suditi stare naciste, može i one među nekadašnjim partizanima koji su ubijali nedužne. A nedužan je svaki kojem se krivnja ne dokaže.

Dosta je komunističke ideologije
Već je dodijalo slušati tupe i ogavne izjave onih političara koji su sljedbenici zločinačke komunističke ideologije. Sve im smeta osim zlodjela njihovih očeva, djedova ili idejnih otaca. Dosta je njihove logike osuđivanja samo drugih zlodjela kako bi se odvratila pozornost od njihovih učitelja i odgojitelja. Vrijeme je da ta dresirana i hipnotizirana djeca partijskih funkcionara shvate da su u ime komunizma učinjeni grozni zločini. Među mnogim koje su ubili Titovi komunisti, čiji broj premašuje zasigurno žrtve Jasenovca, bilo je jako puno nedužnih.
A Bleiburg ne govori samo o žrtvama u Austriji nego i o desetcima tisuća ubijenih na drugim mjestima za vrijeme bijega od komunističkih zločinaca koji su zloupotrijebili antifašizam, osvećujući se i nad nedužnima ljudima.

Nužno je preispitivanje
U mojem rodnom mjestu Matici u Bosanskoj Posavini „Bleiburg“, ako ga se shvati u širem pojmu, snosi odgovornost, prema zadnjim podacima, za 90 ubijenih i nestalih. Ogromna je to brojka za jedno selo koje je tada imalo negdje oko 1 500 stanovnika. Kad se uz to zna da se među žrtvama nalazilo svega nekoliko pripadnika ustaškoga pokreta, podatak o ubijenima je zastrašujući.
Iako sam do sada bio skeptičan glede preispitivanja prošlosti, jer znam koliko budno na svaki hrvatski potez motre „gospodari ovoga svijeta“, počinjem shvaćati da je to nužno. Štoviše, da je zadnji trenutak preispitati sve što se iz prošlosti preispitati može. Zašto? Jer živimo u svijetu poremećenih umova koji još uvijek brane sve ono što su partizani učinili i bojim se da će izazvati i drugu stranu da krene ekstremnim putem. Naznaka već ima. Nažalost, ne brane ove današnje galamdžije partizane antifašiste, kakvih je bilo puno, nego komuniste i zločince među njima, u strahu da se ne razotkriju zlodjela njihovih očeva i djedova, ili onih koji su im svojom dugogodišnjim terorom nad neistomišljenicima omogućili lagodan život.
Jugoslavija se raspala, ali komunizam, koji se prodaje za antifašizam, nije propao. On još uvijek ideološki vlada ovim prostorima. Još uvijek želi određivati što je u povijesti bila istina a što laž, tko su bili ubojice a tko žrtve.

Nije dobro što nije došlo do lustracije
U nekoliko sam navrata napisao da su djeca ponekih komunista toliko zadojena lažnim komunističkim humanizmom da su postala i sama slijepa za razlikovanje dobra od zla. Ako već misle da su komunisti imali pravo ubiti tolike navodne pristalice ustaštva, neka se pitaju što je narod trebao učiniti s rigidnim komunistima i njihovim potomcima, da se vodio istom logikom, nakon propasti Jugoslavije. Dobro je da nije došlo do osvete i revanšizma. Ali nije dobro što još uvijek nije došlo do lustracije i odvajanja žita od kukolja. Nije dobro da se još i danas šepure oni za koje se zna da su počinili zločine poslije Drugoga svjetskoga rata, da su do zadnjega dana ostali vjerni velikosrpskoj ideologiji. Nije dobro da u demokraciji mogu politički napredovati oni koji se dive Titu i komunističkoj diktaturi, što je već civilizirani zapadni svijet divno osudio. A osudio je zato što se zna da je staljinistički komunizam i onaj njemu bliski titoistički oduzeo život mnogim nevinima. Vrijeme je da to shvate Komšići, Josipovići, Stazići i mnogi drugi.
Rigidna desnica u Europi jača. Nitko ne može biti siguran da neće ojačati i u hrvatskom narodu ukoliko se ovaj proces ponižavanja nedužnih žrtava nastavi, ukoliko se ne napravi razlika između ustaša i domobrana na jednoj strani, te časnih partizana antifašista i osvetničkih povampirenih komunista na drugoj.
Srbi su afirmirali četništvo. Dva zadnja predsjednika Srbije, prošli i aktualni, su se dičili četništvom. Ne bih volio da se tako nešto dogodi i s hrvatskim narodom u odnosu na ustaštvo. Ukoliko ideolozi lažnoga komunističkoga antifašizma među Hrvatima budu i dalje ustrajavali u svojim zabludama, to bi se moglo i dogoditi. Posljedice po hrvatski narod bi bile nesagledive.

Ako više volite slušati nego čitati onda poslušajte ovaj youtube:


Ako tko želi učiti neki strani jezik našao sam jednu dobru ponudu na internetu pa je pogledajte:


ŽELITE  U  SVOJOJ  SOBI  UČITI  NEKI  STRANI  JEZIK!
"Pred Vam je preko 100 jezika koje želite učiti u samo 17 minuta dnevno!"
Brza i visoko efikasna metoda učenja: prvi razgovori mogući već nakon 3 sata učenja
– tečno sporazumijevanje već nakon 50 sati učenja tj. po završetku A2 tečaja.

A1-A2 Početni tečaj, naučit ćete 1.300 pojmova i postići razinu A2.
Početnim tečajem naučit ćete bez problema razumjeti jasno sastavljene rečenice. Možete usmeno i pismeno komunicirati s jednostavnim rečenicama.
Košta 57 KM na popust 37 KM. Plaća se Visa, PayPal ili bankovnom uplatnicom.

B1-B2 je napredni tečaj i razina je 1.800 pojmova
S ovim tečajem možete razumjeti kompleksne rečenice i koristiti ih. Naučit ćete se s lakoćom sporazumjeti - usmeno i pismeno.
Osim toga ćete proširiti svoje razumijevanje jezika, tako da Vam neće biti teško gledati TV.
Košta 57 KM na popust 37 KM.

C1-C2 je stručni tečaj i razina je 2.100 pojmova
Svi A, B i C kompletno sadrže 5.000 pojmova
Nakon što prođete stručni pojmovnik praktički možete bez ikakvih problema razumjeti sve što čujete ili pročitate.
Možete obuhvatiti informacije iz usmenih i pismenih izvora.
Možete smisleno i s razumijevanjem izložiti obrazloženja i tumačenja.
Možete se spontano, tečno i pravilno izražavati.
Košta 57 KM na popust 37 KM.
Svi tečajevi skupa koštaju 157 KM a s popustom 67 KM.
Programu se pristupa preko vaše e-mail adrese i program vrijedi 10 godina.

Ovaj tečaj je poseban:
Za samo tri mjeseca ćete naučiti osnovni vokabular jezika.
Dnevne jedinice učenja traju samo 17 minuta a možete ga proširiti koliko hoćete.
Jedinstvenom metodom dugoročnog pamćenja ćete dugotrajno upamtiti rječnik stranog jezika.
S novom Superlearning-tehnologijom ćete napredovati u prosjeku 32% brže i moći ćete se bolje koncentrirati.
Imate zadani izbor dnevnih zadataka, kako biste mogli što efektivnije učiti.

Počinjete s učenjem neke nove riječi.
Od tog trena se riječ nalazi u algoritmu. Sada započinje sistematsko ponavljanje te riječi.
Slijedećeg dana morate riječ odmah točno prevesti.
Sada program čeka 2 dana.
Trećeg dana Vas program opet pita istu riječ.
Morate ju točno prevesti.
Program čeka 4 dana.
Osmog dana Vas program opet pita istu riječ.
Program čeka 9 dana.
Sedamnaestog dana ju morate još jednom točno prevesti.

S ovom metodom ćete naučiti sve pojmove iz tečaja.
Program svakog dana dodaje nove pojmove. Vaš rječnik će se brzo proširiti.

Svakog dana možete izabrati način, na koji ćete učiti pojmove:
Ako želite temeljitije učiti, preporučamo tekstualne zadatke tečaja.
U slučaju da želite brže ponavljanje pojmova, postoji opcija za "brzo ponavljanje".
Jednostavno odgovorite znate li ili ne znate ponuđenu riječ.
Možete izabrati i "multiple choice" metodu: U ovoj metodi će Vam se ponuditi pet do deset sličnih riječi, od kojih trebate izabrati točni prijevod.
Ovo je najprecizniji način učenja:PISATI
Pročitajte ili poslušajte dijelove dijaloga, pojmova i vježbi.
Utipkajte točan odgovor i tako trenirajte svoj pravopis.

U 42 dijaloga pratite dva glavna lika kroz njihovu svakodnevnicu i putovanja.
Tu ćete se suočiti sa situacijama u kojima se i sami možete naći.
U većini dijaloga vježbat ćete rečenice koje će Vam stvarno služiti u svakodnevnom životu.
Jedna snimka se sastoji od 21 riječi i traje 5 minuta.

Novi pojmovi su najvažnija stvar kod učenja stranog jezika.
U ovom tečaju, upoznat ćete se s osnovama vokabulara.
Na temelju toga ćete već ubrzo biti u stanju složiti i razumjeti jednostavne rečenice.

Učit ćete najvažnije pojmove vezane za slijedeće teme:
brojeve– zamjenice – šetnja gradom – posjet muzeju – novac – restoran: kako naručiti –države – kriminal – platiti račun – čitati vrijeme sa sata – komunikacija – telefoniranje – napisati pismo – internetska narudžba – odlazak u kino – u hotelu – najvažniji glagoli – rezervirati let – na aerodromu – pitati za smjer – razgledavanje – putovati vlakom, busom ili avionom – na putu s autom – na benzinskoj postaji – prva pomoć – ljudsko tijelo – razgovor – sklopiti prijateljstvo – kuhati – organizirati izlet – uređivanje interijera – dani u tjednu, mjeseci i godišnja doba – sportovi – kupovina – obitelj – čuvati djecu – ručni rad – odjeća – moda – voće – povrće – kupiti namirnice – čitanje jelovnika – vremenska prognoza – najčešći pridjevi i njihove komparacije – nekoga pozdraviti – čarobne riječi pristojnosti kao što su hvala, molim, izvoli ... – ozlijede i bolesti – u apoteci – životinje – škola i fakultet – i još mnogo toga !

Zahtjevi sustava:
Internet veza
Minimalno 512 MB RAM, 400 MHz
Za Windows (10, 8, 7, Vista, XP), Linux, Mac, iPhone i iPad, Android Smartphone i Android-Tablet i za Windows-Tablet.
Učite online, nije potrebna nikakva instalacija i odmah možete početi s učenjem.
Vaša pitanja za sve što je nejasno (ili zatraži popust itd.) sve na hrvatskom jeziku:
support-hr@17-minute-languages.com


Mostar dobio stomatološku ambulantu za djecu s posebnim potrebama


Ambulantu vode stomatologinja dr. Lidija Arapović i voditelj Odjela za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje SKB Mostar dr. Zoran Karlović. Oboje iza sebe imaju petnaestogodišnje iskustvo rada u Caritasovoj ambulanti u kojoj su do sada izvođeni stomatološki zahvati na djeci s posebnim potrebama.
Djeca s posebnim potrebama, kaže dr. Arapović, obično ne surađuju sa stomatologom, pa je teško obaviti potrebne pregled i zahvate. Pored toga ta djeca imaju razne anomalije usta, s dosta problema i komorbiditeta.
Stoga se svi potrebni zahvati rade uz pomoć anestezije, a ambulanta pruža kompletnu uslugu, od čišćenja, sanacije karijesa, liječenja, prostetskih zahvata i slično, ističe dr. Arapović.
Ambulanta je otvorena svake srijede, a po potrebi i češće, ako se pojave hitni slučajevi.
Što Katolička Crkva može reći o „Paradi“?
Za razliku od relativističke floskule „neovisnosti“ stavovi Katoličke Crkve u načelu su „ovisni“ - determinirani Svetim pismom, Predajom i crkvenim učiteljstvom. Tu valja tražiti odgovore i glede teme homoseksualne parade u Sarajevu.
Glavni grad Bosne i Hercegovine bit će u nedjelju, 8. rujna 2019. poprištem održavanja homoseksualne parade, na koju će prema svemu sudeći, doći i istomišljenici iz susjednih zemalja. Kako navode mediji, za osiguranje ovoga događaja angažirano je više od tisuću policajaca i zaštitara iz sigurnosnih agencija. Glavna prometnica u Sarajevu, bit će, dakle, „hermetički zatvorena“ kako bi „LGBT populacija“ i njihovi podupiratelji mogli prošetati stavljajući – u biti – svoju seksualnost u prvi plan.
Iako su sluganska sredstva komunikacija, pod krinkom borbe za ljudska prava, na određeni način pripravljala ljude na ovu manifestaciju, mnogi su još uvijek, blago rečeno, zbunjeni. U sebi osjećaju kako sve to skupa jednostavno „nije uredu“, a također razaznaju da nasilje ne bi bilo, kao što nikada i nije, adekvatan odgovor. Zbog toga nije malo onih koji pitaju što Crkva o svemu tomu kaže.
Biblija jasno govori o homoseksualnosti
Katolička Crkva u Sarajevu, Vrhbosanskoj nadbiskupiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, kao i bilo gdje na svijetu, ne može ništa pametno i autentično kazati bez oslanjanja na vlastite temelje, a to je Sveto pismo (Biblija), Predaja (nauk crkvenih otaca) te naučavanje aktualnog crkvenog učiteljstva. Sve što bi zanemarivalo ove datosti bio bi osobni stav nekoga pojedinca, člana Crkve, a nikako Crkve kao takve.
U kontekstu teme homoseksualnosti koja je i povod paradi, Sveto pismo kroz pero Svetoga Pavla apostola nedvosmisleno, na više mjesta, kaže kako je riječ o izopačenosti, koja je jedan od kriterija za nepostizanje kraljevstva nebeskoga. Apostol pri tome za ovaj fenomen istospolnoga privlačenja koristi pojam „muškoložnici“.
Tako u prvom pismu zajednici kršćana u Korintu kaže: „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1 Kor 6,9-10).
Također, u pastoralnoj poslanici svome suradniku Timoteju, biskupu u Efezu, piše: „A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime služi zakonito, svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom nauku – po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno“ (1 Tim 1,8-11).
O ovomu još izričitije govori u svojoj najdužoj poslanici – Rimljanima te veli: „…oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja“ (Rim 1,25-27).
Dakle, nedvosmisleno je da Biblija homoseksualni čin poima kao teški grijeh i to, kako se vidi – protunaravni. Očito je da bi svaki suprotan zaključak ili relativiziranje bilo tek puko izvrtanje svetopisamskoga nauka.
Pozvani na suzdržavanje od homoseksualnih čina
I, Crkva je toga svjesna. Kao što zna i da je čovjek puno više od banalizirane seksualnosti kako ga se kroz parade predstavlja. Zbog toga dok govori o homoseksualnosti ima u vidu osobe koje imaju istospolne sklonosti te ih uvažava u njihovu dostojanstvu Božjega stvorenja, ali prokazuje grijeh.
Tako u Katekizmu Katoličke Crkve (zbirci katoličkoga nauka) iz 1994., u okviru govora o Šestoj Božjoj zapovijedi – Ne sagriješi bludno!, podsjeća kako je Predaja uvijek „tvrdila da su 'čini homoseksualni u sebi neuredni'. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni“ (br. 2357.).
No, istodobno konstatira kako homoseksualno "psihičko postanje ostaje velikim dijelom neprotumačivo", ali da takve osobe ne biraju svoje stanje te ih zato „treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova Križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja“ (br. 2358).
Zato im preporučuje suzdržavanje od homoseksualnih čina tj. čistoću „kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu“ (usp. br. 2359).
Nema sličnosti između homoseksualne zajednice i obitelji
Zbog toga je i pompozno najavljivanje kako Katolička Crkva na trećoj Izvanrednoj biskupskoj sinodi održanoj u listopadu 2014. u Vatikanu, mijenja svoj pogled na homoseksualnost, ništa drugo nego senzacionalistički materijal propagandnoga sadržaja.
Kao jasan odgovor može se pročitati u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Amoris laetitia, koju je potpisao papa Franjo 19. ožujka 2016.: „Glede planova da se zajednica homoseksualnih osoba izjednače sa ženidbom, 'nema nikakve osnove za prihvaćanje niti uspostavu sličnosti, pa ni daleke, između homoseksualnih zajednica i Božjeg nauma o braku i obitelji'. Sinoda drži posve neprihvatljivima pritiske na mjesne Crkve u tom pogledu, kao i to da međunarodna tijela uvjetuju novčanu pomoć siromašnim zemljama uvođenjem zakona kojima se uspostavlja 'ženidba' između osoba istoga spola“ (br. 251).
Ne može se naći opravdanje za „Paradu“
Homoseksualnim paradama se navodno traže „prava“ za homoseksualce te ih se izjednačava s ljudskim pravima. No, odviše je jasno kako, prema crkvenom nauku, jedno s drugim nema bitne veze.
Crkva, kako se može vidjeti, ne banalizira seksualnost nego ju u cjelokupnosti osobe promatra kao Božji dar. Zbog toga poziva čovjeka na čistoću glede spolnosti te ističe da postoje tri oblika ove krjeposti: jedna je bračna, druga udovička i treća djevičanska. „Ne hvalimo jednu od njih isključujući druge“ (usp. KKC 2349). Sve izvan toga, najšire kazano, predmet je grijeha.
Stoga, Katolička Crkva nikada neće moći poduprijeti bilo kakve zahtjeve koji u temelju imaju relativiziranje pa i amnestiranje grijeha.
Odatle ne može poduprijeti ni homoseksualnu paradu niti joj naći opravdanje.
Zaključno se može konstatirati kako je održavanje ove manifestacije u Sarajevu, sramota za ovaj grad, ali istodobno naglasiti kako bi još veća sramota bilo da u, ne daj Bože, neredima zbog iste, netko strada.

Kako najbrže izbaciti višak vode iz organizma? 
Budući da se svi ponekad osjećamo napuhnuto, a posebno kada je riječ o toplim danima, prekomjernom stajanju ili hodanju, svi se pitamo kako najbrže izbaciti višak vode iz organizma? Nakupljanje vode u organizmu kod žena je posebno raširen problem, za što su većinom zaslužni genetika i menstrualni ciklus.
Posebno izražen problem je i oticanje nogu i zglobova, stoga vam u nastavku donosimo nekoliko ideja o tome kako prirodnim putem izbaciti vodu iz nogu.
Najčešći uzroci zadržavanja vode u organizmu su: 
  • dugo stajanje ili sjedenje, 
  • smanjen unos tekućine tijekom dana, 
  • toplo vrijeme (oticanje nogu i zglobova), 
  • kronične bolesti, 
  • loša prehrana (slana, slatka i masna hrana), 
  • PMS, 
  • akutni edemi (zadržavanje vode), 
  • kronični edemi, 
  • zatajenje srca i bubrega, 
  • visok krvni tlak.
Premda zvuči neobično, ali što više tekućine (vode) pijete, to ćete više vode izbaciti iz organizma. Prije svega je potrebno pokušati utjecati na one faktore nad kojima imate potpunu kontrolu. Pravilna prehrana je prvi i osnovni faktor: 
  • hranite se namirnicama koje su bogate antioksidansima i vlaknima(peršin, krastavac, rajčica, razne vrste salata, kelj, kupus, češnjak, đumbir, mrkva, jabuka i limun),
  • ako želite potaknuti i ubrzati metabolizam, za doručak konzumirajte zobene žitarice
  • smanjite konzumaciju soli, šećera, masnih i prerađenih namirnica (konzervansi) te ugljikohidrata.
Jaki prirodni diuretici koji će vam pomoći u super brzom izbacivanju tekućine i toksina iz organizma su:
Prirodni diuretici u tabletama nisu tako česta pojava u ljekarnama. U ljekarni uz liječnički recept možete dobiti farmakološki diuretik, ili bez recepta – čaj. Većina korisnika tvrdi da su najbolji diuretik tablete Fursemid koje spadaju u farmakološke diuretike. 

Diuretici bez recepta koje možete pronaći u svojem kućanstvu

U vašem kućanstvu se nalazi niz prirodnih preparata za koje vam neće biti potreban recept već svega malo dobre volje i istraživanja da biste iz ponuđenog iskoristili ono najbolje. 

Rajčica kao prirodni diuretik

Rajčica se često koristi kao prirodni diuretik s obzirom na to da sadrži visok udio vode, a osim toga, bogata je karotenom, antioksidansom likopenom i vitaminom C. Konzumacija rajčice pomače otpuštanju vode iz bubrega, kao i uklanjanju toksina.
Osim toga, rajčica sadrži mnoge organske kiseline i pektine koji aktiviraju proces probave i sprječavaju negativno djelovanje bakterija.
Maslačak kao prirodni diuretik
Maslačak se također često koristi kao prirodni diuretik. Naime, dokazano je kako njegova konzumacija učinkovito pomaže bubrezima kod uklanjanja viška vode i soli, a  pritom je i dobar izvor kalija koji je vitalni mineral u tijelu.
Premda maslačak ne izaziva nikakve nuspojave, ne preporučuje se osobama koje imaju problema sa žučnim kamencem.
Više o dobrobitima maslačka te djelovanju na organizam možete doznati u našem članku —> Maslačak – ljekovita svojstva i priprema čaja

Krastavac kao prirodni diuretik

Krastavac obiluje sumporom i silicijem, pa tako povećava lučenjemokraćne kiseline i ispuštanje toksina. Visoki udio vode također doprinosi diuretskom učinku, a njegovom konzumacijom se stimulira i izbacivanjemasnoće iz organizma.
Kako pripremiti kvalitetan smoothie od krastavaca doznajte u našem članku —>Smoothie od krastavca pun svježine

Mrkva kao prirodni diuretik

Mrkva potiče i ubrzava metabolizam, potiče izlučivanje suvišne tekućine i toksina, a osim toga doprinosi i uklanjanju masnih naslaga te smanjenju kolesterola. Upravo zbog svega toga se mrkva koristi kao prirodni diuretik. 

















































Zbog aktualnosti teme, ponovo objavljujemo ovu propovijed, izrečenu 16. svibnja 2009. (prije 10 godina)


Propovijed biskupa Perića na komemoraciji Bleiburških žrtava i Hrvatskoga križnoga puta

Brisanje spomena. U doba Rimskoga Carstva postojao je zakon Senata, a odnosio se na delikte protiv imperatora i Imperija. Tako, dok su neki carevi zbog svojih zasluga posmrtno proglašivani božanstvima, drugi su zbog svoje tiranije osuđivani na izbacivanje iz prirode i društva. Taj se kazneni zakon nazivao damnatio memoriae – osuda na zaborav! A sankcija se provodila u službenim ispravama i na spomenicima, podignutima dotičnoj osobi u čast. Tako je abolitio nominis – brisanje imena – pogodila careve: Nerona (54.-68.), Domicijana (81.-96.), Maksencija (306.-312.) i neke druge zbog njihova veleizdajničkog zlotvorstva. Tako nekad bilo.

Sudbina hrvatskoga naroda. U povodu 13 stoljeća kršćanstva među Hrvatima (641.-1941.) spremao se crkveni i narodni jubilej, koji je u izvedbi svojoj bio ometen ratnim metežom. Trebao je obuhvatiti ne samo ulazak hrvatskoga naroda u zvjezdani krug kulturnih naroda Europe, i njegov milenijski razvoj, nego i svih onih 13 stajališta kroz 13 stoljeća povijesnoga Križnog puta, glavne životne dionice svakoga vjernika i puka:
– to jest od ulaska, po krštenju, u Kristovu otajstvenu sudbinu, putem suđenja pred sinedrijima i tribunalima ovoga svijeta – preko višestoljetne nacionalne razjedinjenosti pod raznim državnim vrhovništvima – da se tim narodom što jače zagospodari kako mu ne bi pala na pamet vlastita državna samostalnost; i kao da je nad njim stalno visjela ako ne osuda na zaborav, a ono barem područno svođenje na ostatke ostataka!
– Pa onda križnim padovima na Petrovu Gvozdu (1097.), na Krbavskom polju (1493.), masovnim iseljenjem iz Bosne (1699.), ali i stalnim nacionalnim osvješćenjem i neizgubivom voljom za odlučnim hodom prema zemlji obećanja.
– Napokon krvavim stajalištima bičevanja, zatvaranja, zamjene za zločince, krunjenja trnovinom, sve do čina samoga raspinjanja. A te su križne postaje u muci i smrti uvijek nosile i zalog nade, poput onoga izvornoga Kristova križnog puta, nade da “i naš uskrs jednom mora svanuti!”
Vrhunac Kalvarije. Hrvatski je narod u Drugom svjetskom ratu u četiri godine doživio, kao cjelina ili u dobru svom dijelu, tri “izručenja”.
– Najprije je izručen pod “svežanj” fašizma i “svastiku” nacizma, 1941.
– Zatim je, u onim nepreglednim mnoštvima koja su se povlačila i uzdala u zapadnu demokratsku zaštitu, veći dio ostao na terenu Slovenije, a manji dio prešao na austrijsko područje saveznicima, koji su iz svojih motiva ignorirali Ženevsku konvenciju, iz 1929., o zarobljenicima, kad su bili u pitanju vojnici i građani Hrvatske države, koja je također pristupila potpisnicama Ženevske konvencije, 1943.
– I konačno kad su mnogi hrvatski i drugi građani pomislili da su dospjeli u luku spasa, nakon svršetka rata, 15. svibnja 1945., Britanci su s bleiburškoga i ostalih austrijskih područja izručili pod partizansku zvijezdu ubijanja i robijanja na desetke tisuća vojnika i civila, dok je glavninu u Sloveniji zarobila jugoslavenska vojska. I svaki put kod tih izručenja moglo se ponoviti poznato načelo: “Veći grijeh ima onaj koji me predao tebi” (Iv 19,11), jer se u praksi svi ti novi “gospodari” nisu odviše razlikovali u nepoštovanju dostojanstva ljudske osobe i cijeloga naroda.
Pobjedom novih vlastodržaca 1945. godine, skupljenih u ateističku partiju vodilju, otpočela je golgotska odnosno “Bleiburška tragedija” hrvatskoga naroda, dotadašnji vrhunac Križnoga puta, proživljavan potom u kolonama smrti, bacanjem u rijeke, jazovke i jame bezimenke, u groblja za strance, u zloglasne logore. Sudovi bez svjedoka, presude bez pravde, pokopi bez časti, grobovi bez natpisa, tako da se uvrijeđenima i poniženima bez traga svaki spomen zatre. Ta je tragedija potresna u svome užasnu porazu po sav narod, jer je malo koja obitelj ostala neucviljena. A taj holokaust, viđen od zlikovačkih izvršitelja kao trijumf odmazde i rješenja “hrvatskoga pitanja”, neizrecivo je bolan i po tome što se do danas, više od 60 godina od toga zatora, ne zna ni približan broj ratnih i poratnih žrtava.
A i kako bi se mogao ustanoviti točan broj žrtava ako je od 1945. kroz 45 godina trajala damnatio memoriae – prokletstvo spomena! Naime, nakon te nacionalne katastrofe u kojoj je nestao cvijet hrvatske mladeži, uvedeno je korjenito zatiranje pamćenja, odnosno stalno osuđivanje u školi, u vojsci, u medijima. A za provedbu toga zatora može biti odgovoran samo partizansko-komunistički vrh: odgovoran u pripremi i izvršenju, odgovoran u nekažnjavanju zlodjela i u kažnjavanju spomena. Za Rimskoga Carstva bila je osuđena na zaborav jedna osoba, a ovdje su zatirane bezbrojne osobe, zarobljenici, skupine, pa čak i ljudske kosti i grobovi! Hoćeš li dokaze?
Brisanje s popisa žrtava. Koliko je ta rasura memoriae – brisanje sjećanja – bila temeljita, vidi se i po tome što je prigodom službenih popisa ratnih žrtava, godine 1950. u uputama dotičnim komisijama objašnjeno kako “svi oni koji su u toku Narodnooslobodilačke borbe izgubili život na strani okupatora ili domaćih izdajica bilo na koji način (kao borci, pomagači, simpatizeri) ne smatraju se žrtvama rata”. (Upute objavljene u tadašnjim dnevnicima, vidi Vjesnik, 14. I. 1950.) A koji su to “simpatizeri”, odredit će komunistička komisija!
Štoviše, pod taj diskriminatorski zakon potpada i paradoksalna činjenica da je 1964. proveden popis žrtava rata s gotovo isključivom svrhom kako bi se od SR Njemačke naplatila odšteta za te žrtve. Iako je, dakle, s obzirom na materijalnu korist novoj državi odgovarao što veći broj ratnih žrtava, tj. sve žrtve na kojoj god strani bile i pale, država se odrekla među ratne žrtve uvrstiti “borce, pomagače i simpatizere” na suprotnoj strani. (J. Jurčević, Bleiburg. Jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima, Zagreb, 2005., str. 8.) Možda se taj broj žrtava nije mogao točno ustanoviti ni zbog već uništenih ili skrivenih tolikih dokumenata, brisanja imena, prikrivanja grobova, a ni zbog zločinačke savjesti s kojom je novi vlastodržac trebao stati pred međunarodni sud pravde.
Ako ovo o čemu govorimo nije bio genocid, tj. pokušaj istrjebljenja dijela narodne zajednice: uništenjem, ubijanjem, oštećenjem, sprječavanjem ili prividnim suđenjem – što je to onda genocid? Na ljudskom sudu pravde u ovih 60 i više godina nije se pojavio nijedan zločinac za ovaj genocid, kojim su pokrivena grobišta od Bleiburga do Dubrovnika, od Stoca do Vukovara, i još dalje.
Moderni imperator sa svojom kom-partijom, koji je represivnim mjerama zbio narode u umjetnu državnu tvorevinu, gušeći osobito dva neugušiva ljudska osjećaja i neotuđiva prava: narodno i vjersko, nakan u nacionalnom pogledu sve “jugoslavenizirati”, a u religijskom “ateizirati”, upustio se u zatiranje imena i religioznog spomena jednoga 13-stoljetnoga katoličkog naroda. Umišljen, poput ostalih trijumfalnih zanesenjaka ovoga svijeta, da njegovo carstvo ne će vidjeti svršetka, a nemoćan predvidjeti što mu vrijeme iza brda valja, dogodilo se da mu se, 10-ak godina nakon smrti, umjetna državna tvorevina stala rastvarati na svoje naravne sastojke.
Tako, nakon 45 godina sustavna brisanja memorije – raspukoše grobovi uskrsnuća: proklija zemlja istinom i vikom, vapajem u nebo za pravdom, molitvom i hodočašćem. Napose ovom svibanjskom bleiburškom komemoracijom u počast izručenima, poginulima, poklanima. I nikakvo čudo što i državotvorac i njegova tvorevina doživljavaju od svega pravdoljubiva svijeta damnatio memoriae koju je on primjenjivao na druge. Ne doživljava osudu samo od onih koji mu podižu memorijalne ploče, dokazujući se njegovim ideološkim sumišljenicima.
Komisija Hrvatskoga državnog sabora za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, osnovana 1991. i sastavljena od 60-ak članova, željela se voditi načelom: “U ratne žrtve se ubrajaju vojnici ubijeni u borbi, pogubljeni vojnici, poginuli, odnosno ubijeni pripadnici paravojnih formacija policija, financi, oružnici, poginuli građani, vojni službenici i svi ostali poginuli građani”, ističući da “svaka žrtva ima svoje ime i prezime”. (Vjesnik, 15. X. 1999.) Komisija je prestala s radom 2000. u novim političkim promjenama i formalno ukinuta 2003. Prema njezinim podatcima, do mjeseca rujna 1999. na području Republike Hrvatske popisano je preko 1.000 grobišta. Njezinim dokidanjem onemogućeno je, na toj razini, daljnje prikupljanje podataka o ratnim i poratnim žrtvama.
Skupština Europskoga parlamenta, 60 godina post factum, 25. siječnja 2006. priznaje da se međunarodna zajednica nije držala načela pravednosti u odnosu na zlodjela nacizma i komunizma: “Pad totalitarističkih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam” (br. 5). Sve je potom prepušteno nacionalnim sudovima, tj. zaboravu!
Na to se mogu navesti riječi velikoga Augustina, crkvenoga naučitelja iz 4./5. stoljeća: “Odmakne li se pravda, što su kraljevstva ako ne velike razbojničke družine!” (Sv. Augustin, O Božjoj Državi, 4,4.) Otkako su zemaljski suci – Kajfe, Herodi i Pilati – pokazali svoje sudačke metode i presude nad Isusom Kristom, Sinom Božjim, Istinom i Pravdom, nas kršćane ništa ne iznenađuje. Stoga se ne zanosimo naivnim povjerenjem u ljudske tribunale, ni domaće ni međunarodne, pogotovo ne u političke relikte totalitarističkih ideologija! Mi vjerujemo u Boga pravde koji će na svome vječnom nepristranom sudu “naplatiti svakomu po djelima njegovim” (Mt 16,27).
Ali jest nam na ovome svijetu stalo do prave znanstveno-povijesne istine o svakoj osobi, žrtvi i životu, koja se može istražiti i objaviti. Jer zlikovcima je povijesna istina najveći međunarodni tribunal! Zar je to malo?! Istina nam je potrebna da vidimo snagu nevinosti jednih i dubinske razmjere krivičnosti drugih. Da se vidi koliki je zločin koji treba priznati ili koji treba oprostiti! Sustavne su nam se laži na sve načine nametale, a nositelji bezočne neistine zasjeli na prijestolje vlasti, odakle su desetljećima donosili zakone i presude ne po istini i po pravdi, nego nerijetko obrazloženjem “oca laži” i “čovjekoubojice od početka” (Iv 8,44).
Osim toga, zločincima se genocid i zator spomena nije ni isplatio. Jer kad neke ljude i narode Bog svojom prati zaštitom, onda se događa ovo: što ih drugi srpom više žanju ili čekićem tuku, oni se sve to bolje množe, rađaju i rastu! Kad Bog promiče život, onda mu ništa ne može nikakav genocid, ni genocidni faraon, ni njegov rasistički zakon (usp. Izl 1,22), ni damnatio memoriae!
Oživotvorenje. A ono što u ovoj suznoj dolini i na ovoj Bleiburškoj poljani, simbolu hrvatskih stratišta, možemo učiniti jest ovaj izraz religioznoga pijeteta i molitvenoga spomena na ratne i poratne žrtve preporučujući njihove duše Božanskomu milosrđu i izražavajući svoju vjeru u Duha, Gospodina i Životvorca.
Ne možemo se, dakle, danas ne sjetiti Ezekielove proročke slike o sasušenim kostima (37,1-14) iz prvoga čitanja, opisane ne prije 60 nego prije 2.600 godina. Prorok bijaše s drugim prognanicima dospio u Babilon. Bog ga je prenio u duhu “usred doline pune kostiju”, na neki tadašnji Bleiburg. U viđenju mu pokazao nepregledne hrpe ljudskih kostiju, razbacane bez veze i reda. Kao da je neka vojna pukovnija poskapala od gladi ili pobijena nakon predaje. Dok prorok zaprepašteno u viđenju motri te ljudske sablasne kosture, čuje Božji upit:
– “Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?”
– “Jahve Gospode, to samo ti znaš,” odgovara ponizni sluga Božji. I Bog mu naredi da se obrati tim suhim kostima, da ih iz mrtvila budi i riječju povezuje. I misliš da će kosti ostati samo kosti? Dok im on prorokuje, najednom među njima otpoče pomicanje i sraštanje. Kosti se kožom presvukoše i mišićima učvrstiše. Svaki kostur u svoj oblik. Digoše se trupla krupna. Vratiše se čitavi tjelesni sustavi, ali nema još onoga bitnoga. Nema krvi i životnog daha. Za prodisajno funkcioniranje hoće se drugi intervent, kao u stvaranju. I eto drugoga zova Božjega:
– “Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!”
– I stade Ezekiel Božje proricati riječi i poče Duha Božjega zazivati da zapuhne s istoka i zapada, sa sjevera i juga. I uđe Duh i obuze ona tjelesa i, gle, čuda neviđena: srca prokucaše, mozgovi promisliše, lica se zarumeniše, ljudi prohodaše – vojska veoma velika. Još svježija nego prije tragična boja. Nije to više slika, nego stvarnost: To je sav dom Izraelov, sine čovječji!
Tu, u toj dolini osušenih kostiju, gdje maloprije vladaše sablasna smrt, sada proključa bujni život; prije kostur suh, sada živi Duh.
I međunarodnu i domaću dolinu suhih kostiju samo je Duh Božji kadar oživiti, obući i na noge podići. Onaj koji je čovjeka i narod iz majčine utrobe izveo, kako ga ne bi mogao po milosti s novim srcem preporoditi i s novim duhom uskrisiti u Dan onaj?
A ti, lijepa naša europska zajednico, ne vidjela više nikada zločina bleiburških dubina! Ni izdajničkih čina iz 1945., počinjenih od opijenih pobjednika!
Ne doživjela više nikada zlodjela nacizma i fašizma protiv čovječnosti!
Ni zlodjela antifašizma i komunizma protiv ljudskoga dostojanstva, ljudskih prava i narodnih sloboda!
Kolijevko uljudbe naše kršćanske i europske:
u tvome se školstvu umne moći razvijale;
u tvome se sudstvu istinite i pravedne presude izricale;
u tvome zakonodavstvu blistao razum i poštenje;
u tvome liječništvu zdravlje nalazili bolesni i nemoćni;
u tvome krilu ljudi i narodi očuvali svoju ulogu i snagu: nikada im nitko ne mogao uništiti njihova identiteta!
Europski dome naš, ne disao samo s pomoću dvaju plućnih krila, istoka i zapada, nego i s pomoću dviju ploča božanskoga Dekaloga: u tebi se zapovijedi Božje opsluživale, od prve do posljednje!
– Boga se priznavalo i štovalo na slavu Božju i na čovjekovo dobro!
– Nedjelja se slavila i vrjednovala, i u zaslužan odmor pretvarala!
– Roditelji se u odgovornu očinstvu i majčinstvu častili.
– Štitio se život od naravnoga začetka do naravnoga svršetka.
– U urednu braku rasle zdrave i odgovorne obitelji.
– Društvo se množilo i ne znalo za pobačaje i ostala umorstva; daleko od prijevare i pljačke! Ne bilo mjesta antidekaloškim i antihumanim zakonima, kojima se djeca i mladež kvare! Naravni se zakon poštovao!
Zdrava se sloboda u tebi razvijala! Na istini pravda rasla! Na pravdi nam mir mirisao! A u miru dobra djela cvala!
Hodočasniče! Neka se po tvojoj današnjoj molitvi i ovoj uzvišenoj Kristovoj žrtvi “obraduju kosti satrvene” (Ps 51,10), kosti naših prognanih, izmučenih i izručenih! A ti s ovoga polja ponesi ne samo neizbrisivo pamćenje svojih religioznih i nacionalnih vlastitosti, nego i velikodušnu ljubav i praštanje, poput Krista golgotskoga, prema onima koji ne znaju što čine. Naš je danas vapaj iz drugoga misnoga kanona: “Molimo te”, Gospodine, “smiluj se svima nama”, jer nam svima treba tvoje neizmjerno milosrđe. Amen.
Izvor: Crkva na kamenu
___________________________________________________________



Ljekovita moć sunca
Sunce je ljekovito, i to u tako velikim razmjerima da ih je suvremenom čovjeku često teško pojmiti. 
Sunce je središnja zvijezda našeg planetarnog sustava, koja daje toplinu i svjetlost bez kojih ne bi bilo života na Zemlji.
Ono neumorno isijava energiju u obliku valova, svjetlosti i raznih zraka.
Do nas na Zemlji stižu samo sunčeva svjetlost te ultraljubičasti i infracrveni valovi.
Iako su se ljudi u davnoj i bližoj prošlosti liječili upravo uz pomoć sunčeve energije, danas se, nažalost, o suncu govori samo u kontekstu štetnog djelovanja, UV zraka i melanoma, dok se njegove dobrobiti prešućuju.
Zbog toga većina ljudi izbjegava biti na suncu.
Mnogi zaboravljaju da je ljudskom organizmu neophodna sunčeva svjetlost, ne samo radi stvaranja vitamina D nego i zbog brojnih drugih zdravstvenih dobrobiti.


Sunčev vitamin – izvor imuniteta i zdravlja

Vaše tijelo treba sunčevu svjetlost kako bi proizvelo vitamin D sintetizirajući ga u koži.
Taj je vitamin neophodan za rast i zaštitu zuba i kostiju te za snažan imunosni sustav.
Ako se ne izlažete dovoljno suncu, tada povećavate rizik od bolesti koje nastaju zbog manjka vitamina D.
Manjak vitamina D može dovesti do:
prijeloma kuka i degenerativnih bolesti kostiju
rahitisa (iako se smatra da nastaje zbog loše prehrane, pravi uzrok nastanka ove bolesti je zapravo manjak sunčeve svjetlosti)
osteoporoze
dijabetesa tipa 1 i 2
epileptičkih napadaja
raka debelog crijeva
raka prostate
zloćudnog melanoma
raka dojke
tuberkuloze
Tijelo bolje iskorištava onaj vitamin D koji je dobiven od sunca nego onaj iz hrane, koji u većim količinama može biti toksičan.
U slučaju da imate ozbiljan manjak “sunčevog vitamina”, vaš organizam ne može apsorbirati dovoljno kalcija.

Stoga, vaše kosti postaju krhke i slabe.
Koristite limun ovako i recite zbogom raku, gojaznosti i dijabetesu!

Jedna od najzdravijih voćki na svijetu je limun, a zbog svojih benefita po zdravlje i izgled koristi se u mnogim receptima.

Limun je odličan za detoksikaciju tijela, zbog čega mnogi preferiraju ispijanje limunade, ali zapravo, sok limuna nije najbolji način da izvučete sve zdrave nutrijente iz ovog voća.
Najbolja varijanta jeste smrznuti limun, i to konzumiranje zajedno sa korom, jer je ona zapravo najzdraviji dio ovog tropskog voća.
Naučnici su otkrili da kora limuna može značajno da poboljša imunitet, a sadrži materije koje sprječavaju rak, regulirajuu kolesterol, liječe infekcije i izbacuju parazite i bakterije iz tijela, piše HealthyDefinition.com.
----------------------------------------------------------------------------------

Predavanja od dr Antona Liseca:
Kliknete na donji link. Kliknete na željeno predavanje i zapamtite ga u računalo. Kliknete na zapamćenu emisiju i slušate predavanje (uključite zvuk).



Lijek za kralježnicu

Svaku večer 1,5 mjesec dana prije spavanja pojesti:
1 suhu smokvu, 1 suhu kajsiju i 5 suhih šljiva.
Ovi plodovi sadrže elemente za regeneraciju tkiva i diskova bez vanjskih masiranja i vraćaju ih na njima prirodna mjesta. Jednako su korisna i za muške i ženske osobe. Recept koriste sportaši koji su oštetili kralježnicu.

Lijek za šećernu bolest tipa 2.
Statistika pokazuje da je broj dijabetičara nekontrolirano raste, tako da je bolje konzultirati svog liječnika češće kako bi se spriječila bolest ili počela liječiti u početnoj fazi.
Nutricionisti su otkrili lijek koji regulira razinu šećera u krvi, koji je učinkovit i potpuno prirodan. Sve što trebate je ocat, vodu i kuhano jaje.
Skuhajte jaje u popodnevnim satima, i ogulite ga. Probodite jaje nekoliko puta pomoću vilice ili čačkalicu. Ulijte ocat u zasebnu zdjelu i potopiti jaje u ocat. Ostavite namočeno preko noći.
Sljedećeg jutra, trebate pojesti jaje i popiti čašu tople vode.

Ponovite postupak svaki dan, a uskoro ćete primijetiti da je vaš šećer u krvi dosegnuo normalnu razinu.

Nove kazne za vozače u BiH, nastupit će uskoro:
“Novim zakonom je predviđeno i kažnjavanje pijanih suvozača. Također, oni koji su tek položili vozački ispit dvije godine neće moći sami voziti automobil u periodu od 12 do 4 sata ujutro”, rekao je nedavno u razgovoru ministar saobraćaja i komunikacija BiH Ismir Jusko.
Novim zakonskim rješenjem kazne za nevezanje pojasa iznosit će od 100 do 300 KM, dok će kazna za držanje djeteta u krilu biti nešto veća i iznosit će 500 KM.
Što se tiče ostalih kazni, novim zakonom je predviđeno da će prekoračenje brzine veće od 30 kilometara na sat, umjesto dosadašnjih 200 KM, sada koštati i do 1.000 KM. Svi oni koji odbiju alkotestiranje ili budu imali više od 1,5 promila alkohola u krvi platit će kaznu od 400 do 1.000 KM.
Za vozače koji voze neregistrovane automobile, kao i za one koji voze djecu mlađu od 12 godina na prednjem sjedištu kazne su od 400 do 1.000 KM. Država će izazivanje prekomjerne buke ili škripe kažnjavati iznosima od 50 do 250 KM, kao i bicikliste i motocikliste bez zakopčane kacige sa 50 KM.
Novim zakonom predviđene su kazne i za pješake koji na saobraćajnici koriste mobilni telefon ili imaju slušalice u ušima (40 KM), vožnju bez upaljenog kratkog svjetla (30 KM), kao i za bicikliste ili motocikliste koji prevoze pijane osobe (30 KM).

Pogled na Mostar sa Žovnice (21.1. 2017.)




Pogled s B. Brijega na Cim, Galac, Bile i Planinicu (slikano 1. 1. 2017)


BTCClicks.com Banner



Sok od šipka/nara veoma je koristan za zdravlje

Ukoliko želite u kratkom razdoblju ukloniti masne naslage i očistiti organizam od štetnih tvari, sok od šipka je idealan napitak za vas.

Sjeme i sok od nara smatraju se tonikom za srce i grlo. Kora od voća i kora od stabla se koristi kao tradicionalni lijek protiv proljeva, dizenterije i crijevnih parazita.

Bori se protiv raka
Sok od šipka je bogat antioksidativnim svojstvima, sadrži tri puta više antioksidanta u 100 ml nego crno vino ili zeleni čaj. Kao rezultat ovog visokog sadržaja antioksidanta, može vam pomoći u borbi protiv raka dojke i raka prostate. Studija na 48 muškaraca koji su imali operaciju ili terapiju zračenjem za liječenje lokaliziranog raka prostate (karcinom prostate koji nije proširio) pokazala je da pijenje oko 235 ml soka od nara dnevno može usporiti rak prostate. Što se tiče raka dojke, nova istraživanja pokazuju da jedenje ploda ili pijenje soka može spriječiti i usporiti rast nekih vrsta raka dojke. Studija pokazuje da elagitanini (skupina fitokemikalija), inhibira rast raka dojke.

Normalizira krvni tlak
Sok od šipka dobro razrjeđuje krv. Kao rezultat toga, izvrstan je za bolji protok krvi u srce. Jedna je studija pokazala da pijenje 50 ml soka od šipka dnevno smanjuje sistolički krvni tlak za čak 5 posto.

Koristan je za srce
Šipak i njegov sok pomažu spriječiti nakupljanje plaka na stjenkama arterija, ali također može smanjiti progresiju ove bolesti . Nakupljanje plaka može dovesti do smanjenja protoka krvi, što može izazvati srčani i moždani udar. Ovi korisni učinci koriste i osobama s dijabetesom, koji imaju povećan rizik za aterosklerozu. Nova preliminarna studija pokazuje da su osobe s dijabetesom koje su pile sok od šipka tri mjeseca imale manji rizik od ateroskleroze.

Pogledajte novu web stranicu časopisa Crkve na kamenuhttp://www.cnak.ba/



Film o povijesti Domovinskog rata u Hrvatskoj:https://www.youtube.com/watch?v=EyxOBHFYVNo


Ovom donjom slikom želim odati sjećanje na jednu pojatu pod Bliznim Kukom u G Pologu koja je preživjela više od 100 godina i služila svojoj svrsi ali je nažalost došlo vrijeme da propadne.
Ovako je izgledala ta pojata do prije nekoliko godina ali je zadnjih dana oronula i propala.
Od danas su ovo njezini ostaci i više nema pod Bliznim Kukom nijedne pojate pokrivene slamom
Ova pojata je građena krajem 19. stoljeća kad je Austougarska okupirala BiH (1878) jer za turskog vremena raja nije smjela imati privatnu imovinu. Tu starinu pokazuju i drveni ekseri koji su se u to vrijeme upotrebljavali i evo nakon više od 100 godina nisu istruli.


Amerikanci daju veliki popust na dražbi (aukciji): http://www.tripleclicks.com/949736

Ljetuje na Jadranskom moru. Rezervirajte mjesto iz svoje sobe na donjem linku:

http://www.uniline.hr/hrvatska/?sid=42