četvrtak, 21. rujna 2017.

Vremenska prognoza i vijesti

POZDRAV IZ MOSTARA!

Mostar, 21. 9. 2017.
U Mostaru  je jutros djelimično oblačno vrijeme, slično se očekuje i danas. Zahladilo je temperatura je 14C a danas se očekuje do 20C. I kalendarski i vremenski jesen je stigla u Hercegovinu.

Danas je svetkovina sv. Mateja, župa Rudnik slavi svoj patron. Svečana sv. Misa je u 18 sati predvodi je don Dragan Filipović sa svojim pjevačima.
Svima koji nose ime Mate, Matej, Matea želim sretan imendan.

Na današnji dan 1991. uzvik iz Šibenika: Oba su pala!

Mostar, 17. 9. 2017.
Jutros je u Mostaru oblačno vrijeme i povremeno pada kiša, slično se očekuje i danas.

Jučer je u Mostaru umro don Aleksandar (Aco) Boras nakon kraće bolesti. Sprovod će biti sutra u rodnoj Vitini u 16 sati. Najprije sv. Misa na groblju a onda sprovod, don Aco je bio župnik na više župa u Hercegovini: Ledinac, Šipovača.Vojnići, Hutovu, Neuma i nekoliko godina bio je u Kanadi.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Sudjelovao je na Križnom putu, evo dio njegovog zapisa:
Rođen sam u Vitini, u zaseoku Brljici, 1. kolovoza godine 1922. od oca Mije, zvanog Miškan, i majke Kate rođene Zovak. Godine 1934. završio sam osnovnu školu u Vitini a 1942. maturirao u Prvoj gimnaziji u Sarajevu. Iste godina stupio sam u Vrhbosansku bogosloviju u Sarajevu koja je tijekom 1944. prestala raditi jer je njemačka vojska zauzela zgradu bogoslovije. Bogoslovi su se razišli svojim kućama i ja sam došao doma. U Vitini sam dočekao dolazak partizana u ovaj kraj. Bili su to dalmatinski partizani. Naredili su da se svi muškarci moraju osobno prijaviti vlastima u Ljubuškom. To sam i ja napravio. Poslije prijave polazim kući te na izlazu iz Ljubuškog zapazim kamion i za upravljačem sjedi neki partizan. Zamolio sam ga da me poveze do u Vitinu. Kad smo tamo stigli pitam ga koliko mu trebam platiti za vožnju. Odgovara on: „U nas se ne plaća“. Kad sam došao svojoj kući uvjerio sam se da se u partizana zbilja ne plaća. Naime, naša kuća ostala je toga dana bez ičega „živoga“. Partizani i njihovi pomoćnici oduzeli su nam svu stoku (kravu, junad, krme, ovce, koze, šiljež...). Utekao je samo naš mačak kusastoga repa!
 U to vrijeme sva nadleštva višega ranga za naš nahijski kraj nalazila su se u Vrgorcu. Naravno, najviši partizanski forum bila je OZNA a njezin tadašnji šef za vrgorski kraj bio je otac sadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske, dr. Ive Josipovića. Iz Vrgorca su dolazile direktive o opskrbi partizana a ta opskrba značila je rekviriranje po selima jer partizani nisu imali svoje logistike. Milka Planinc je u vrijeme rata izjavila: „Narod nas hrani...“. Zna se kako, bez plaćanja!
Od Vitine do Zagreba
Bojao sam se da me partizani unovače u svoje redove pa sam kroz teren po ko- jem su vršljali partizani prebjegao na Široki Brig, te zatim u Mostar i iz Mostara u Sarajevo. U Bogosloviji se nekako našao izvjestan broj nas bogoslova, zbijenih u jednom dijelu zgrade. Bili su tu bogoslovi Srećko Čotić, Ante Jukić, Milidrag Bujas, Nikola Duvančić, Jozo Martinović, Jozo Matković, Jakov Stijepić-Kovačević, Mate Šimović, Turalija (ne sjećam mu se imena), Alojzije Mihaljevići i još neki.
Kad je vojska NDH napuštala Sarajevo većina nas napustila je grad, krenuli smo prema zapadu i našli se u Zagrebu. Bili smo bez sredstava za život i prijavili smo se kod Vojske NDH da bismo imali barem prehranu. Izvjestan broj nas završio je u takozvanoj Prosvjetarskoj bojni. To je bilo nekakvo nadleštvo za pripravu „prosvjetara“ u vojnim postrojbama NDH. Bilo je to zamišljeno poput partizanskih komesara. Centar je bio čini mi se na Selskoj cesti. Glavar te ustanove bio je ustaški pukovnik Danijel Crljen, profesor francuskog jezika rodom iz Šibenika. Pored njega, naši instruktori bili su još dr. Šprajcer, domobranski satnik prof. Petar Šimunić i satnik Naglić.
Nakon kratkog tečaja „obuke“ raspoređivali su nas po pojedinim postrojbama vojske NDH. Moj kolega Srećko Čotić i ja bili smo upućeni ustaškom pukovniku koji je imao svoj stožer negdje u blizini HN Kazališta. Bio je to pukovnik Silvo Jovanović podrijetlom iz Šurmanaca i gimnazijski drug Rate Dugonjića u Sarajevu. Rato je kasnije bio vođa komunističke omladine i na još nekim visokim položajima. Silvo je na kraju rata zarobljen. Dopao je u Zenicu kao logoraš. Maltretiran je kao i ostali. Najposlije sjetio se svog druga iz gimnazije Rate Dugonjića pa kao osuđenik na smrt pokušao se spasiti od smrti. Na predstavku koju je od Jovanovića dobio, Rato je kratko odgovorio: „Strijeljati!“ I tako je Silvo završio.
Od Zagreba do predaje
Silno mnoštvo izbjeglica sa svih strana našlo se u Zagrebu. Partizani su bili sve bliže. Pukovnik Danijel Crljen stalno nam je govorio: „Teškoće su tu zato da ih savladamo.“ Vojska NDH je u rasulu. Napušta Zagreb. Tada je došlo do naivne odluke: „Povlačimo se i idemo u susret Englezima. Oni će nas primiti“. Odakle je došla ta dezinformacija nije znao nitko. Tajne službe vjerojatno su znale za sastanak na Jalti Velike trojice – Roosevelta, Churchilla i Staljina. Te službe su morale znati za dogovor Saveznika o poslijeratnom postupku prema oružanim formacijama na Balkanu. Nije bilo nikakve mogućnosti o prihvaćanju vojske NDH kao ni civila od strane Engleza. To nije nitko od nas znao. Jedino se znalo da treba bježati od partizana. Ti partizani gdje god dođu odmah počinju s masovnim egzekucijama. Bježali smo od njih. Nu, bili smo dezorijentirani i dezinformirani. Velika većina nas nije bila svjesna situacije. Odstupajući preko Slovenije nismo znali za pokušaje kontaktiranja sa Saveznicima. O Vokiću i Lorkoviću nismo znali ništa. Vrančićev pokušaj stupiti u kontakt sa savezničkom komandom u Italiji nije nam bio poznat. Kasnije smo saznali da su ga Saveznici strpali u zarobljenički logor u Italiji a od pregovora nije bilo ništa. Tek nakon završetka rata i logora saznali smo iz savezničke i domaće memoaristike u kakvoj smo bili situaciji. Usput, sedamdesetih godina prošlog stoljeća sretao sam se u Kanadi s nekima od vodećih glavara NDH. To su bili Danijel Crljen, Stjepan Hefer, Vjekoslav Vrančić, pukovnik Ivan Babić itd.
Skupina nas bogoslova sarajevske Bogoslovije (Čotić, Šimović, Turalija, Duvančić i ja bili smo civili a pribili smo se Crljenovoj Prosvjetnoj bojni. Kroz Sloveniju smo prolazili gotovo bez ikakvih sukoba s partizanima. Slovenci iz njihove Osvobodilne fronte nisu nas dirali. Prolazili su kroz naše redove sa svojim zastavama i oružjem. Nisu se osjećali dovoljno jaki. Putem smo vidili mnogo spaljenih kuća. Pitali smo Slovence tko je to zapalio. Vazda su odgovorili da su to spalili ustaše. Čudno je to bilo jer ustaše nisu operirali po Sloveniji. Što smo dalje odmicali kroz Sloveniju uviđali smo da nemamo nikakve opskrbe. Svaki je ponio po nešto u svom ruksaku ali toga je svega brzo nestajalo.
Povlačeći se kroz Sloveniju put nas je vodio preko Zidanog Mosta pa preko Celja, Slovenj Gradeca, Velenja i Dravograda. Od naših sam u putu kroz Sloveniju vidio Antu Borasa Vicina prizivkom Jagića. Negdje bliže austrijske granice vidio sam fra Otona Knezovića. Bio je djelomično u vojnoj odori. Također vidio sam fra Bonu Jelavića. On je bio u ustaškoj odori na kojoj su bili vidljivi znakovi ustaškog bojnika (majora). Naši fratri u više napisa govore kako se fra Bono povlačio prema Zagrebu i da je uhićen kod Velike Gorice. Međutim, on je zarobljen valjda kod Dravograda ili u okolici. Njega je do tamo vozio u motor-triciklu Petar Vukojević, zvani Pećo, rođeni brat fra Bosiljka Vukojevića. Na povratku u zarobljeničkoj koloni fra Bonu je kod Velike Gorice odveo neki čovjek koji je imao šešir na glavi. Otada fra Bonu više nije vidio nitko. Ovo mi je mnogo kasnije kazivao sada već pokojni Petar Vukojević, vozač tricikla. Ja ne znam točno gdje je zarobljen ali to nije bilo kod Velike Gorice. Vjerojatno na području od Dravograda do Bleiburga. I tako su naše kolone civila i vojnika marširale prema katastrofi. S nama je bio satnik profesor Mahulka pa onda moj profesor pjesnik Vladimir Jurčić. Bio mi je profesor u Sarajevu. Naravno nisam za njih znao u koloni ali kasnije sam saznao. Jurčić je likvidiran kako mi se čini u Maksimiru nakon zarobljavanja.
U mnoštvu koje se povlačilo bilo je ustaša, domobrana, srpskih četnika i ljotićevaca, crnogorskih četnika, zarobljenih crvenoarmejaca koji su bili u njemačkoj službi, talijanskih zarobljenih vojnika koji su se povlačili s Njemcima. Sve je to bilo izmiješano. Njemci su postupali po vojnim propisima. Već su bili kapitulirali. Ostavljali su oružje na vidljivim mjestima kraj puta. Talijani su i onako bili bez oružja kao i zarobljeni crvenoarmejci. Vojska NDH nije bacala oružje. Na pojedinim mjestima dolazilo je i do manjih sukoba s partizanima. Vojska NDH vukla je sa sobom dosta topništva osobito manjeg kalibra. Ipak nestajalo je goriva kamionima kao i ljudima hrane. Počelo je gladovanje. Ipak se išlo dalje u dobrom raspoloženju jer bila je nesretna parola u koju se vjerovalo bez osnove. Ta parola bila je: „ENGLEZI NAS ČEKAJU“! Nitko od mase nije znao da nas također čekaju partizani Treće armije NOVJ kojom je zapovijedao Kosta Nađ. Tu je bio, kako smo saznali mnogo kasnije, i partizanski general Milan Basta. U vrijeme povlačenja nismo o tome ništa znali.
Predaja i put do Maribora
Otišli smo iz Zagreba u prvom tjednu svibnja 1945. i već se bližio kraj svih naših zamisli. Taj kraj ili početak kraja odigrao se 15. svibnja na prostoru od Dravograda do Bleiburga. Dotle smo došli boreći se s umorom i glađu. Nu, sve smo se više tješili i hrabrili iluzijom da će sve naše muke prestati čim se susretnemo s Englezima. Do toga dana bili smo puni oduševljenja i nade u konačni spas. Pa još malo i susrest ćemo se s Englezima i sve će se riješiti u našu korist pa će prestati naše muke.
Mnogo kasnije saznali smo da su negdje bili pregovori u kojima je sudjelo- vao pukovnik Crljen. Međutim to nisu bili pregovori nego diktat. Uzdali smo se da će nas Englezi primiti. Nu, oni nas nisu primili. Svoju oružanu silu stavili su pred nas kao tvrdi bedem. Tenkovi brigadira Patricka Scotta stajali su pred nama. Nisu nas preuzeli Englezi nego Treća armija Koste Nađa. Ubrzo je odbačeno oružje i nastupio je užas. Vojnici Koste Nađa postupali su kako je tko htio.
Ja ne znam gdje sam točno zarobljen. Samo znam da su nas pred večer tog petnaestog svibnja 1945. stjerali u Dravograd. Tu smo ugledali bugarske vojnike. Vrlo je zanimljivo da su partizani nekako obzirno postupali s njemačkim vojnicima. Dobro se sjećam nekog partizanskog oficira koji je sprovodio skupinu njemačkih zarobljenih vojnika. Govorio im je blagim naglaskom: „Zwei und zwei Kameraden...“. Oni su postupali prema zapovijedi. A nama su se svi obraćali nazivajući nas bandom.
Iz Dravograda potjerali su nas lijevom stranom Drave. Odmah su nas svrstali u četverored. Koloni se nije vidio ni početak niti kraj. Išli smo četiri po četiri. To su ti četveroredi o kojima piše Aralica. Moja četvorka bila je sastavljena ovako: desni je bio neki svećenik zadarske nadbiskupije prezimenom Mašina, imena mu se ne sjećam. Do njega je bio hercegovački fratar fra Kruno Pandžić. Do fra Kru- ne jedan ustaški satnik. Bio je u crnoj odori. Kako mi je rekao, njegovo prezime je bilo Putica. Ja sam bio na lijevom kraju. Satnik me je pitao da li imam čakiju. Šapatom, jer se nije smjelo išta progovoriti glasno. Valjda je bio naumio čakijom otparati znakove svog čina.
Nismo baš daleko od Dravograda odmakli kad su nas partizani stjerali na jed- nu ledinu nedaleko od Drave. Tu smo morali leći i provesti noć. Svuda oko nas bile su straže. Cijelu noć se povremeno čula pucnjava. Uz pucnjavu čula se prekrasna pjesma nekog stražara. Ne znam da li je bio Makedonac ili Bugarin. Imao je lijep glas a pjevao je o nekoj Mariki djevojci. Njegov pjev bio je kao da pjeva solist u operi. Istovremeno čula se povremena paljba kao i pojedinačni jauci i krikovi. Tako je to trajalo cijelu noć.
Sutra ujutro vidjeli smo da nas je sve manje. Pošli smo dalje. Nismo smjeli govoriti niti se obazirati na one koji su ostali nepokretni na ledini. Prije polaska svakoga su od nas opljačkali. Tu je jedan partizan odnio i moj sat američke firme Rockford. Na njemu je bio broj 4232429. Bio je to vrlo precizan džepni sat kojeg je moj stric fra Jerko darovao mojoj sestri a ona meni. Nu, najteže što me je snašlo bilo je to što mi je jedan partizan oduzeo dobre cipele. Ostao sam bos i bosonog nastavio prema Mariboru i dalje, sve do povratka u Vitinu krajem jeseni 1945. Imao sam prekrasno tamnoplavo odijelo. Jedan partizan govorio mi je da imam „lepo odelo“ pa sam strepio da će mi ga oduzeti. Ali srećom nije to učinio. Imao sam ruksak i u njemu nešto rublja i hrane. Partizani su nas nagonili u trk pa bi onda malo hodali pa opet trk tamo i ovamo. Tako smo i ne htijući pobacali sve te ruksake. Nismo mogli izdržati toliki napor.
Negdje smo čuli da postoje nekakve ženevske i haške konvencije o postupku s ratnim zarobljenicima. Zarobljenici su po tim konvencijama imali nekakvu prehranu i zdravstvenu zaštitu. U jednom danu nisu smjeli pješačiti više od dvadeset kilometara. Ništa od toga nismo imali. Bili smo umorni, gladni i žedni a neki su bili i ranjeni. Ja sam imao ranu na desnom rubu stopala desne noge. Nu, nisam smio o tome ni misliti. Drava je bila blizu a i s lijeve strane puta je na mjestima bilo malih potočića. Nitko nije smio ni pokušati utažiti žeđ. Ako bi pokušao smatralo se da bježi i odmah bi uslijedio pucanj. Dosta ih je tako skončalo u krvi mokre ruke kojom je zahvatio malo vode.
Nakon ove noći na ledini nismo više vidjeli onog ustaškog satnika. Jedno vrijeme sprovodili su nas bugarski vojnici. Bili su snošljivi. Povremeno su nam davali odmor. Jednom zaustavi se kod mene jedan bugarski oficir. Nekako sam razumio da me pita čim se bavim u civilstvu. Kažem mu da sam student filozofije. On mi vrlo prijazno veli: „Bratko, ideš s nama u Sofiju na univerzitet.“
Malo kasnije Bugari su odstupili a došla je partizanska straža. Stalno su nam spominjali da će nas dati u Sibir 20 godina. Nakon cjelodnevnog marša nastupila je noć. Marširali smo i dalje uz stalnu pucnjavu. Govorili su nam stražari da ako ne možemo hodati da pričekamo kola. Oni koji su to povjerovali dobili su rafal a kola nije ni bilo. Noć je bila mračna a mi smo marširali i dalje. Natjerali su nas na trk. U trku smo spavali. Nisam znao da je to moguće ali stvarno smo marširali, ponekad trčali i spavali. Neki su halucinirali.
U Mariboru
Gladni, žedni i umorni a poneki i ranjeni dovukli smo se u Maribor. Tu su nas dotjerali na nekakvu livadu. Bila je tu velika zgrada a čini mi se da je na njoj pisalo „Kasarna kralja Zedinitelja“. Tu je nastalo razvrstavanje. Ustaše na jednu stranu, domobrani na drugu, a civili na treću. Nas civila jedna skupina našla se na jednom posebnom dijelu ogromne ledine. Tu smo bili šest dana i šest noći bez ikakve hrane i vode. Svako predvečerje odvodili su po nekoliko ljudi. Kazivali su da idu po „lebac“. Nu, nismo poslije vidjeli ni jednog od tih odvedenih a ni „lebac“ nije stizao.
Tu sam pred kasarnom među zarobljenim ustašama vidio Stojana Borasa Jurina iz mog zaseoka Brljice u Vitini. On je bio od Borasa koje smo zvali Jagići. Stajao je u mnoštvu a jedan partizan nekome je vikao: „Teraj to Stevanu“. To je značilo da se Stojana i one oko njega otjera Stevanu koji je negdje tamo obavljao strijeljanja. Aralica piše u svom „Četveroredu“ o nekom Stevanu koji je imao zadatak da tamani bandu. Tu sam vidio strijeljanje jednoga koji je navodno pokušao pobjeći. Tu su razvrstali hrvatske oružnike (žandare) koje su nekud odveli. Tu su nekud odveli jednu skupinu viših domobranskih časnika. Mislim da sam među njima vidio dr. Ivana Madvedovića koji je bio vojni liječnik kraljevske jugovojske a godine 1941. prijavio se u hrvatsko domobranstvo.
Nakon rata i samog poraća nas dvojica bogoslova posjetili smo njegovu udovicu u jednoj ulici blizu crkve fratara konventualaca na Sv. Duhu. Bila je u užasnoj bijedi i gorko je plakala cijelo vrijeme našeg posjeta.
Od Dugog Sela prema istoku
Nakon šest dana i noći na onoj ledini potrpali su nas civile u vlak i dopremili u Zagreb. Nakon kratkog zadržavanja povezli su nas dalje i iskrcali kod Dugog Sela. Od tuda smo krenuli preko Bjelovara prema Virovitici. Taj dio puta bio je za nas vrlo mučan, užasan – teško je to opisati. U Bjelovaru su stalno dolazili u naš logor razni civili i prijetili nam na sav glas da će nas sve pobiti mitraljezima jer da ne zaslužujemo ništa drugo. Tu je bilo premlaćivanja i drugih nevolja. Možda zato jer je odatle bio ustaški pukovnik Ivan Herenčić, koji je poslije rata završio u Argentini. Užase oko Virovitice da ni ne spominjem.
Jedina utjeha bile su žene po nekim selima. Stajale su kraj puta kud bi prolazila kolona zarobljenika. Imale su u rukama košare a u košarama kruha i slanine. To bi nam dobacivale ali su to sprovodnici gazili nogama u najviše slučajeva. Po koji od nas ostao je tu negdje na putu u lokvi krvi i s komadom kruha u mrtvoj ruci. Na jednom mjestu naišli smo na jednog mrtvog ustašu. Nismo se smjeli zaustaviti a ni pogledati ga. Nekoliko ih je ipak stalo. Izgledalo je da ga žele provizorno pokopati. Rafal ih je združio s tim ubijenima. Sprovodnik je sarkastično dobacio: „Kopajte. Imate vremena koliko hoćete“.
Jednog jutra na toj dionici puta neki od sprovodnika brisali su svoje krvave bajunete lišćem sa stabala pokraj puta. Lišće je bilo mokro od kiše. Blizu Virovitice na makadamskom putu na pojedinim mjestima vidili su se krvavi tragovi. Nakon što je kiša isprala cestu na oštroj podlozi oni koji su bili bosi ostavljali su tragove. Tu na toj dionici upriličeno je i nekakvo popisivanje zarobljenika. Fingirali su to pred nekim stranim valjda novinarima.
Po svemu izgleda da je netko upozoravao pojedina sela kad će naići kolona zarobljenika. Naime, već kod pristizanja kolone u ta sela nastajalo bi organizirano premlaćivanje i odvođenje pojedinaca koji se nisu više vraćali. Negdje na tom putu vidio sam među zarobljenicima Antu Babića iz Vitine, sina pok. Nikole. On mi je dao komadić slanine „velik“ kao jedan kubični centimetar. To mi je bilo prvo „jelo“ nakon zarobljavanja. Kako je to moguće da smo tako gladni i žedni, a neki i ranjeni, putovali forsirano bez odmora? Ne znam. Valjda je organizam trošio sam sebe.
Blizu Virovitice je naseljeno mjesto Špišić Bukovica. Natjerali su nas u trk a kraj puta su stajali civili koji su nas premlaćivali kako su koga stigli. Trčali smo do iznemoglosti i nastojali izbjeći udarce. Mene je temeljito udario neki krupan čovjek po desnoj ruci. Bježao sam trkom i dalje. Nisam imao kad misliti o udarcu.
Danas nakon toliko godina desna mi je ruka i rame napola mrtvo. Moram to svako jutro temeljito masirati. Tako se svako jutro sjetim te Špišić Bukovice i onog krupnog čovjeka.
Gutmanovom željeznicom“ iz Virovitice u Osijek
Negdje tu oko Virovitice strpali su nas u vagone Gutmanove željeznice. To je bila privatna željeznica nekog veleposjednika. Bila je uskotračna pruga. Bila je noć kad smo pošli a nismo znali kuda. Željeznica je kloparala a svaki čas čuli su se pucnji. Sutradan smo se našli u Osijeku. Bilo nas je manje. Mijo Dedić s Humca bio je sa mnom u koloni sve do Osijeka a poslije ga nisam vidio.
Našli smo se na Zelenom Polju kraj Osijeka. Oko nas je žica. Na žici s druge strane stalno su bile žene koje su donosile hranu. Tu smo vidjeli jedno groblje a nad ulaznim vratima pisalo je velikim slovima „Domobransko groblje“. Stalno su tu nekoga pokapali. Većinom njemačke vojnike.
Ona ranica na vanjskoj strani stopala moje desne noge pozlijedila se. Ne znam odakle ta rana. Valjda me je kod raznih pucnjava okrznuo metak. Rana me je počela ozbiljno boliti. Muka me spasio jedan zarobljeni njemački vojnik. Ne znam da li je bio liječnik ili samo bolničar. Vidio je moju nevolju pa mi priskočio u pomoć. Strašno me bolilo dok me je obrađivao ali nakon te njegove obrade nastalo je olakšanje.
Apatin, Batina i Kozarac
Iz Osijeka nastavili smo put prema Batini (Batina Skela) te preko Bezdana stigli smo u Apatin. Rasporedili su nas po kućama Njemaca koje su uglavnom pobili a neke potjerali iz njihovih domova. Tu smo bili neko vrijeme. A onda su nas preimenovali, postali smo 29. i 30. četa pri Ministarstvu šuma i ruda Demokratske Federativne Jugoslavije. Ipak straža je bila uvijek uz nas. Nakon boravka u Apatinu otpremili su nas u Batinu Skelu na Dunavu. Bio je tu pontonski most kojeg su podigli bugarski vojnici. Radili smo na podizanju spomenika poginulim crvenoarmejcima.
Jedno vrijeme bili smo u vlasti jedne jedinice Crvene Armije. Prilikom njihova povlačenja prema SSSR-u tu su ostali jedno vrijeme. Nisu nas štedili, tjerali su nas nemilice i bili su grubi. Dvojica bi tovarili terete na jednoga. Prvo smo ukopavali dosta duboko pozamašan teren kao temelj za budući spomenik. Nadgledao nas je oficir Crvene Armije. Jednom smo stajali a on nam je pokazivao kako trebamo raditi. Uzimao bi u ruke veliki i debeli odrezak drveta koji je sa strana imao prikovane drvene rukohvate, to bi podigao u zrak i onda udario o zemlju. Govorio nam je: „Tak udri – adahnji – udri – adahnji...“. Svaki put bi on naglasio: „Njet robotit – njet kušat...“. Biva ako ne budemo radili ne će nam dati jesti. Davali su nam neku jadiku kao hranu.
U toj skupini crvenoarmejaca bio je jedan oficir koji je ponekad pokušavao s nama razgovarati. Napomenuo je kako zna francuski. Nu, malo kasnije uvidio sam da je imao skromno znanje francuskog jezika. Jednog dana počeo je razgovarati sa mnom. Nešto ruski a nešto francuski. Tada je k nama došao Mato Baljažev, domaći čovjek iz Batine koji je tu radio kod gradnje spomenika. Na komadu papira nacrtao je petokraku zvijezdu. Pokazivao je oficiru pet krakova zvijezde i nešto ruski a nešto „po naški“ govorio: „Nu Vanja, pasmotri... Pet krakova zvijezde označava pet kontinenata i svih pet biti će komunistički“. Oficir se okrenu prema meni, pogleda me nekako značajno i reče na francuskom: „JAMAIS“. Više se nisam usudio s njim progovoriti ni riječi. Bojao sam se da me provocira jer ta je riječ značila NIKADA, to jest da komunizam ne će nikada zavladati svijetom.
U Batini nismo ostali dugo. Odveli su nas u napušteno selo pobijenih i rastjeranih Njemaca. Bilo je to selo Kozarac kod Belog Manastira. Tu smo pripremali građu za neki most kod Novog Sada. Netko je prije našeg dolaska posjekao velik kompleks bagremove šume a mi smo pripremali građu za taj most. Maltretiranje je uglavnom prestalo ali je ipak bilo pojedinačnih ispada.
Jednog dana mene je odveo oficir Bruno Mekiš, podrijetlom Istranin, i postavio me pod jedan divlji orah, skinuo s ramena automat, repetirao i uperio u mene. Ja sam mu se samo nasmiješio. Odjednom je zabacio automat na rame, a prije se je naglo okrenuo od mene. Nikoga tu nije bilo osim nas dvojice. Zanimljivo je da Bruno nije nikad nosio oružje osim taj put kad me je doveo pod onaj divlji orah.
U Kozarcu sam bio skrajčio. U napuštenoj njemačkoj kući našao se termometar. Imao sam temperaturu 41,2. Odjednom sam se našao u zaprežnim kolima i to kod nekog liječnika u Belom Manastiru. Liječnik me pregledao a onda dugo gledao u me vrteći glavom. Nisam dobio nikakav lijek jer lijekova nije ni bilo. Ali i to sam preživio.
Ponovo u Osijek pa kroz Sarajevo i logor u Mostaru kući
Nekako krajem ljeta vratili su nas u Osijek. Zatim pod stražom dovedeni smo u Sarajevo pa u Mostar. Bio sam neko vrijeme u mostarskom zatvoru Ćelovina. Jednog dana kapetan Rajko Vukoje (ne Vukoja) rodom od Bileće dao mi je otpusno pismo i pustio me na „slobodu“. U tom pismu stajalo je da mi nije dokazan „ma kakav zločin ili nedjelo“. Pošao sam u Vitinu preko Blatnice i Lipna, takozvanim poprikim putem. Umoran i gladan svratio sam u jednu kuću u Lipnu i zamolio komad kruha. Dobio sam kruh, pojeo i nastavio put. Kući sam stigao kad je već pao mrkli mrak. Netom sam se spustio kraj našeg ognjišta banula je u kuću naoružana skupina vojnika. Mitraljezac je postavio svoje oružje odmah do mene. Nisam ni znao da su me pratili već iz daljega. Valjda su računali da će otkriti veću skupinu. Jedan od njih tražio je imam li ikakve papire. Dao sam, a kad ih je pogledao vratio ih je. Otišli su ali ujutro smo ustanovili da su spavali u našoj pojati. Valjda su se nadali otkriću „bande“.
U kasnu jesen 1945. moje se ime našlo u nekakvom spisku opasnih osoba. Kod dobivanja „legitimacije“ pomogao mi je Ivan Skoko zvani Brico iz Graba. On je imao odeblju knjigu i u njoj su bila imena sumnjivih i opasnih. Poznavao me je jer je moja baka Skokuša bila iz njegove kuće. Odmah je prekrižio moje ime i tada sam dobio „legitimaciju“. To je tada imalo ogromno značenje. Postao sam „legalan“ i mogao putovati. Pokupio sam se i otišao u Zagreb, prijavio se u zagrebačku bogosloviju i nastavio studij koji mi je u Sarajevu rat prekinuo.

Mostar, 13. 9. 2017.
Jutros je u Mostaru prilično vedro vrijeme. Narednih dana očekuje se lijepo vrijeme. Obilne kiše natopile su suho tlo u Hercegovini.

Večeras u 19 sati u katedralnoj dvorani bit će Akademija u spomen 25. godišnjice ređenja biskupa Ratka Perića. Tom prilikom bit će reprezentacija nove Ratkove knjige Sjeti me se kada dođeš u raj. Sutra u katedrali u 10 sati bit će svečana sv. Misa u znak zahvalnosti Bogu za 25 godina biskupova djelovanja u Hercegovini. Na ovu svečanost predviđa se dolazak oko 30 biskupa kolega biskupa Ratka, veći broj svećenika, te naroda.

Mostar, 9. 9. 2017.
Danas je u Mostaru oblačno vrijeme i povremeno pada kiša. Izgleda da će današnja kiša dovoljno natopiti suhu Hercegovinu, jest malo okasnila ali bolje ikad nego nikad.

Danas u 11 sati bit će položeni vjenci na spomenik pobijenim Grabovčanima koje je armija BiH pobila 1993. (ubijeno je 33 civila koji nisu imali oružja, posmrtni ostaci 17 osoba još nisu pronađeni. Ovdje nitko nije suđen po zapovijednoj odgovornosti a kad se sudi Srbima i Hrvatima onda se sudi po zapovjednoj odgovornosti. To je pravda haškog suda i bh sudova???). Poslije toga bit će blagoslovljen novi Križni put postavljen od spomenika do groblja a zatim će na groblju biti sv. Misa. Misu predvodi mostarski biskup Ratko Perić a prenosi radio Herceg-Bosne pa je možete pratiti od 11,50 sati.

Mostar, 7. 9. 2017.
Jutros je u Mostaru vedro vrijeme s nešto oblaka, popodne se predviđa naoblačenje s kišom.

Sutra je svetkovina Male Gospe.
Župa Jablanica slavi 100 godina svoga postojanja. Za ovu svetkovinu župa se priprema trodnevnicom, a u petak je sv. Misa u 11 sati, misu predvodi mjesni biskup Ratko. Prigodom ove obljetnice izišla je iz tiska Monografija župe Jablanica. Ova župa nekada je imala oko 1000 vjernika sada ih je oko 100.
Župa Polog slavi svoj patron Malu Gospu, za tu svetkovinu priprema se trodnevnicom, krunica pa sv. misa u 18 sati. Večeras u 18 sati je sv. ispovijed a sv. Misa s procesijom u 19 sati. Sutra je sv. Misa u 8 sati a svečana u 11 sati a predvodi je don Josip Galić, župnik Potoka.

Ispred stare Kirurgije raskopana je ulica zbog izgradnje kružnog toka, slično je i na Španjolskom trgu pa vozači obratite pažnju na radove jer je došlo i do promijene smjera kretanja vozila.


Čaša vode ujutro 
Evo kakav sve utjecaj ima topla ili vruća voda na naše tijelo:
1. Ispijanje jedne šoljice tople vode svaki dan pročišćuje kožu, te se naročito preporučuje osobama koje imaju problema sa isušenošću i aknama.
2. Topla voda opušta mišiće, pa se njeno ispijanje preporučuje kao odlično rješenje za suzbijanje menstrualnih grčeva.
3. Ujutro prije jela i pola sata nakon obroka šoljica vruće vode potiče rad probave i rješava probleme s nadutošću i bolnim nakupljanjem plinova.
4. Ispijanje vruće vode ujutro prije jela pomaže kod mokraćnih infekcija, te smanjuje žgaravicu.
5. Redovno ispijanje tople vode pojačava cirkulaciju, znojenje te izbacivanje toksina iz tijela, čime se rasterećuje rad jetre i bubrega.
6. Popijete li šoljicu vruće vode sat vremena nakon obroka, ubrzat ćete metabolizam i potaknuti sagorijevanje kalorija.
7. Redovna konzumacija vruće vode pomaže kod astme i štucavice, a dat će vam i dodatnu snagu kad patite od prehlade ili kašlja.
____________________
Zbog čega je dobro popiti čašu vode svako jutro kada ustanemo

Svako jutro kada ustanete trebate popiti čašu vode prije nego napravite kafu ili čaj jer je to, tvrde eksperti, potrebno za pokretanje vašeg sistema kada vam je najpotrebniji. Nakon sati i sati spavanja, organizmu je potrebna voda da ga hidratizira, a to će pomoći i probavi i metabolizmu. Stručnjaci tvrde da voda čini čuda našem zdravlju. Angela Lemond, glasnogovornica Akadamije za nutricionizam i dijete, vodu naziva zlatnom tekućinom za tijelo.
“U tijelu odraslog čovjeka je između 55 i 60 posto vode, tako da je pijenje vode svaki dan vitalno da bi naše tijelo radilo ispravno. Tijelo nam je poprilično suho kada se probudimo. Kada popijete nekoliko čaša vode omogućavate tijelu da se rehidratizira zbog čega ćete imati bolji apetiti i lakše probaviti hranu”, ističe Lemond. Iako ispijanje vode ne pomaže značajnije u sagorijevanju kalorija, osigurava da vaš metabolizam funkcioniše optimalno. Stručnjakinja Alissa Rumsey kazala je kako tijelo zna zamijeniti osjećaj žeđi za glad kada je dehidrirano. Zbog toga treba češće piti vodu.
“Piti dovoljno vode kako bi tijelo ostalo hidratizirano jednako je bitno bez obzira da li je hladna ili topla, ali najbolje je piti vodu na sobnoj temperaturi”, rekla je Rumsey. Potrebno je popiti između 1,3 i tri litra vode dnevno, a više ukoliko ste fizički aktivniji. Ne treba zaboraviti da i supe, neko voće i hrana sadrže vodu. “Idealno bi bilo kada ne biste pili vodu uz obrok. Razlog je da nemate problem s gasovima i nadimanjem”, kazala je Lemond. Stručnjaci preporučuje da pijete vodu prije i nakon obroka jer će to pomoći organizmu da bolje provari hranu. (klix.ba).


Jednostavni prirodni lijek za artristis
Lindi Faulkner, je dijagnosticiran artritis u 2015. godini. Od tada, ona je pokušala mnogo različitih tretmana, uključujući i lijekove protiv bolova i steroide, ali svi su imali malo uspjeha i pomogli samo u kratkom roku. I, na žalost, bez obzira na to što je uradila za liječenje simptoma, bol, koja je počela u zglobovima, je prešla na leđima i vrat i bila je u porastu. Jednog dana, Linda odlučila je na savjet prijateljice probati ovaj preparat sa jabukovim sirćetom.
Ona je počela piti ovaj preparat napravljen od kašike meda i kašike jabukovog sirćeta sa malo tople vode svakog jutra i večeri. I, dvije sedmice kasnije, bolove je znatno umanjila, po prvi put otkako se javila bolest. Linda je bila šokirana i zapanjena istovremeno.
Ove bolesti su skoro neizlječive, odnosno ne može da se vrati stanje kakvo je bilo prije nastanka bolesti, ali, u oba slučaja, oboljenje može da se kontroliše i uspori. Terapije koje preporučuju ljekari smatraju se agresivnim i više štete učine nego što pomognu, s toga, možda da probate sa ovim prirodnim preparatom, nemate šta izgubiti

Molitva i zdravlje
Rezultati najnovijeg istraživanja o povezanosti vjera i zdravlja pokazuju da molitva pozitivno utječe na zdravlje ljudi, prenosi Anadolu Agency (AA).
Prema istraživanju koje je proveo profesor Marino Bruce sa Sveučilišta Vanderbilt u SAD-u, osobe koje posjećuju crkvu i sudjeluju u molitvi mogu smanjiti rizik od smrtnosti za 55 posto u odnosu na osobe koje se ne mole.
Ovo se, kako se navodi u istraživanju, posebno odnosi na osobe starosne dobi od 40 do 65 godina.
Prema pisanju portala Fokus, profesor Bruce je prikupio podatke od 5.449 osoba, oba spola i različitih rasa, o tome koliko često posjećuju crkvu, kao i o njihovom socio-ekonomskom statusu i zdravstvenom osiguranju.
Pomoću spomenutih podataka, Bruce je zajedno s timom suradnika razvio model kojim predviđa rizik od smrtnosti.
Prikupljeni rezultati studije su na kraju pokazali da su osobe koje nikako nisu posjećivale crkvu i nisu se molile dvostruko podložnije preranoj smrti u odnosu na osobe koje su posjećivale crkvu.
Bruce je istaknuo kako se njegovo istraživanje ne odnosi samo na jednu religiju nego na sve poznate religije.
Istaknuo je kako vjerski osjećaji značajno pridonose smanjenju stresa koji, kako je objasnio, izaziva upale i povećava rizik za bolesti.
U razgovoru za američke medije, profesor je istaknuo kako je odlučio provesti spomenuto istraživanje kako bi dodatno istražio povezanost između duhovnosti i zdravlja ljudi.
Istraživanje profesora Brucea je objavljeno u svibnju ove godine u znanstvenom časopisu “The Plos One”.
Izvor preuzetog sadržaja: http://www.novizivot.net/2017/06/23/kako-tijelo-reagira-na-molitvu-rezultati-istrazivanja/

Ljekovita moć sunca
Sunce je ljekovito, i to u tako velikim razmjerima da ih je suvremenom čovjeku često teško pojmiti. 
Sunce je središnja zvijezda našeg planetarnog sustava, koja daje toplinu i svjetlost bez kojih ne bi bilo života na Zemlji.
Ono neumorno isijava energiju u obliku valova, svjetlosti i raznih zraka.
Do nas na Zemlji stižu samo sunčeva svjetlost te ultraljubičasti i infracrveni valovi.
Iako su se ljudi u davnoj i bližoj prošlosti liječili upravo uz pomoć sunčeve energije, danas se, nažalost, o suncu govori samo u kontekstu štetnog djelovanja, UV zraka i melanoma, dok se njegove dobrobiti prešućuju.
Zbog toga većina ljudi izbjegava biti na suncu.
Mnogi zaboravljaju da je ljudskom organizmu neophodna sunčeva svjetlost, ne samo radi stvaranja vitamina D nego i zbog brojnih drugih zdravstvenih dobrobiti.

Sunčev vitamin – izvor imuniteta i zdravlja

Vaše tijelo treba sunčevu svjetlost kako bi proizvelo vitamin D sintetizirajući ga u koži.
Taj je vitamin neophodan za rast i zaštitu zuba i kostiju te za snažan imunosni sustav.
Ako se ne izlažete dovoljno suncu, tada povećavate rizik od bolesti koje nastaju zbog manjka vitamina D.
Manjak vitamina D može dovesti do:
prijeloma kuka i degenerativnih bolesti kostiju
rahitisa (iako se smatra da nastaje zbog loše prehrane, pravi uzrok nastanka ove bolesti je zapravo manjak sunčeve svjetlosti)
osteoporoze
dijabetesa tipa 1 i 2
epileptičkih napadaja
raka debelog crijeva
raka prostate
zloćudnog melanoma
raka dojke
tuberkuloze
Tijelo bolje iskorištava onaj vitamin D koji je dobiven od sunca nego onaj iz hrane, koji u većim količinama može biti toksičan.
U slučaju da imate ozbiljan manjak “sunčevog vitamina”, vaš organizam ne može apsorbirati dovoljno kalcija.

Stoga, vaše kosti postaju krhke i slabe.


Koristite limun ovako i recite zbogom raku, gojaznosti i dijabetesu!


Jedna od najzdravijih voćki na svijetu je limun, a zbog svojih benefita po zdravlje i izgled koristi se u mnogim receptima.
Limun je odličan za detoksikaciju tijela, zbog čega mnogi preferiraju ispijanje limunade, ali zapravo, sok limuna nije najbolji način da izvučete sve zdrave nutrijente iz ovog voća.
Najbolja varijanta jeste smrznuti limun, i to konzumiranje zajedno sa korom, jer je ona zapravo najzdraviji dio ovog tropskog voća.
Naučnici su otkrili da kora limuna može značajno da poboljša imunitet, a sadrži materije koje sprječavaju rak, regulirajuu kolesterol, liječe infekcije i izbacuju parazite i bakterije iz tijela, piše HealthyDefinition.com.
----------------------------------------------------------------------------------

Predavanja od dr Antona Liseca:
Kliknete na donji link. Kliknete na željeno predavanje i zapamtite ga u računalo. Kliknete na zapamćenu emisiju i slušate predavanje (uključite zvuk).



Lijek za kralježnicu

Svaku večer 1,5 mjesec dana prije spavanja pojesti:
1 suhu smokvu, 1 suhu kajsiju i 5 suhih šljiva.
Ovi plodovi sadrže elemente za regeneraciju tkiva i diskova bez vanjskih masiranja i vraćaju ih na njima prirodna mjesta. Jednako su korisna i za muške i ženske osobe. Recept koriste sportaši koji su oštetili kralježnicu.

Lijek za šećernu bolest tipa 2.
Statistika pokazuje da je broj dijabetičara nekontrolirano raste, tako da je bolje konzultirati svog liječnika češće kako bi se spriječila bolest ili počela liječiti u početnoj fazi.
Nutricionisti su otkrili lijek koji regulira razinu šećera u krvi, koji je učinkovit i potpuno prirodan. Sve što trebate je ocat, vodu i kuhano jaje.
Skuhajte jaje u popodnevnim satima, i ogulite ga. Probodite jaje nekoliko puta pomoću vilice ili čačkalicu. Ulijte ocat u zasebnu zdjelu i potopiti jaje u ocat. Ostavite namočeno preko noći.
Sljedećeg jutra, trebate pojesti jaje i popiti čašu tople vode.

Ponovite postupak svaki dan, a uskoro ćete primijetiti da je vaš šećer u krvi dosegnuo normalnu razinu.


Nove kazne za vozače u BiH, nastupit će uskoro:
“Novim zakonom je predviđeno i kažnjavanje pijanih suvozača. Također, oni koji su tek položili vozački ispit dvije godine neće moći sami voziti automobil u periodu od 12 do 4 sata ujutro”, rekao je nedavno u razgovoru ministar saobraćaja i komunikacija BiH Ismir Jusko.
Novim zakonskim rješenjem kazne za nevezanje pojasa iznosit će od 100 do 300 KM, dok će kazna za držanje djeteta u krilu biti nešto veća i iznosit će 500 KM.
Što se tiče ostalih kazni, novim zakonom je predviđeno da će prekoračenje brzine veće od 30 kilometara na sat, umjesto dosadašnjih 200 KM, sada koštati i do 1.000 KM. Svi oni koji odbiju alkotestiranje ili budu imali više od 1,5 promila alkohola u krvi platit će kaznu od 400 do 1.000 KM.
Za vozače koji voze neregistrovane automobile, kao i za one koji voze djecu mlađu od 12 godina na prednjem sjedištu kazne su od 400 do 1.000 KM. Država će izazivanje prekomjerne buke ili škripe kažnjavati iznosima od 50 do 250 KM, kao i bicikliste i motocikliste bez zakopčane kacige sa 50 KM.
Novim zakonom predviđene su kazne i za pješake koji na saobraćajnici koriste mobilni telefon ili imaju slušalice u ušima (40 KM), vožnju bez upaljenog kratkog svjetla (30 KM), kao i za bicikliste ili motocikliste koji prevoze pijane osobe (30 KM).

Pogled na Mostar sa Žovnice (21.1. 2017.)



Pogled s B. Brijega na Cim, Galac, Bile i Planinicu (slikano 1. 1. 2017)






Prenosim zanimljiv članak iz Večernjaka
LIJEČENJE RAKA U SVETOJ NEDJELJI KOD ZAGREBA
Iduće će se jeseni u Svetoj Nedelji otvoriti centar za radiokirurgiju koji u Hrvatsku donosi najnoviju svjetsku tehnologiju za rano otkrivanje i liječenje karcinoma. Sustav su razvili američki Varian i njemački Siemens, a sastoji se od tri visokotehnološka aparata: magneta jačine 3 T, ultra-low-dose CT-a i linearnog akceleratora Varian Edge razvijenog 2015., koje povezuje softver Aria. Budućnost je to radioterapije, radiokirurgije i dijagnostike koja daje mogućnost submilimetarske preciznosti. To ne može garantirati ni najvještiji onkološki kirurg. Primjer je karcinom pluća jer se klasičnom operacijom i kod vrlo malih karcinoma odstranjuje veliki dio pa i cijelo plućno krilo, što kod operacije Edgeom nije potrebno jer se tretira samo rakom zahvaćeni dio pluća.
Preciznije i od cyber noža
Radiokirurgija u praksi znači operaciju bez noža i bez krvi te bez anestezije. Pacijent nakon operacije nema šavova i ne prima antibiotike pa mu ne pada imunitet. Vanjsko tkivo se ne oštećuje, nego se tretira samo stanice raka. Pacijent stoga nema rizika od infekcije rane i nije mu potreban dugotrajni oporavak uzrokovan rezanjem tkiva. Tehnologija cyber noža također nudi precizne operacije bez krvi, ali sustav Edge ima bolju navigaciju zbog posebno ugrađenog CT–a i ultrazvučnih markera. Dijagnostika koju američko-njemački sustav temelji na kombinaciji CT-a i magneta otkriva milimetarske nakupine karcinoma, a specifična je po niskom zračenju. Iza Centra stoji profesor doktor Dragan Schwarz, subspecijalist abdominalne i onkološke kirurgije koji ovaj sustav vidi kao budućnost medicine.
– Ovom tehnologijom idemo 10 godina u budućnost, a prema istraživanjima relevantnih stručnjaka riječ je o dijagnostici koja kod pojedinih karcinoma smanjuje smrtnost za 20 posto i liječenju koje značajno produžuje trajanje i kvalitetu života pacijenta – kaže nam doktor profesor Schwarz. Novi koncept uključuje dvije metode koje se koriste ovisno o dijagnozi: SBRT metoda napredne radioterapije koja uništava tumorske stanice i DNA karcinoma te zaustavlja širenje raka te SRS metoda koja uništava sam rak.
Virtualna kolonoskopija
Centar će imati i mogućnost praćenja uspjeha kemoterapije bez zračenja, a i virtualne preglede poput kolonoskopije koja prestaje biti neugodna za pacijenta. Virtualna kolonoskopija traje manje od minute jer je riječ o skenu tijela, a uz pomoć 3D tehnologije liječniku omogućuje jednako dobar pregled crijeva kao i klasična metoda. Investicija je velika, ali već je dobila podršku HBOR-a i hrvatskih poslovnih banaka jer samo aparatura stoji 10 milijuna eura. Iako je riječ o privatnom ulaganju, u Centru se nadaju da će biti sastavni dio hrvatskog zdravstva kao nastavna baza Medicinskog fakulteta. Tim liječnika koji će raditi na dijagnostici i operativnim zahvatima činit će fizičari, radiolozi, radioonkolozi, onkolozi i kirurzi, a u svakom trenutku centar je povezan s partnerskim centrima u svijetu kako bi se omogućilo “drugo mišljenje” i transfer znanja. U Hrvatskoj se svake godine otkrije 22.900 slučajeva raka, a godišnje od posljedica te bolesti umre 13.300 ljudi.

Od karcinoma se u svakom trenutku liječi grad veličine Velike Gorice, a iako 60 posto pacijenata u Hrvatskoj treba radioterapiju, zbog neopremljenosti sustava tek 10 posto dobije priliku za to. Hrvatska ima 16 linearnih akceleratora sa sposobnošću konvencionalne radioterapije, ali nijednog za naprednu radioterapiju. U regiji je oko 250.000 pacijenata s karcinomom koji bi se mogli uspješnije liječiti na takav moderniji način. Ovakav magnetsko-navigacijski Varian-Siemensov sustav posjeduju svega 42 bolnice u cijelom svijetu među kojima su Mayo Clinc i Oxfordska klinika te centri u Njemačkoj i Francuskoj pa bi hrvatski centar mogao biti ključan za unapređenje liječenja u cijeloj Adria regiji. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zainteresiran je za suradnju sa Sanctom Domenicom, a interes pokazuju i privatna zdravstvena osiguranja u Hrvatskoj i okolnim zemljama, kao uostalom i državna osiguranja susjednih zemalja.

BTCClicks.com Banner

Omiljeni shake
“Kod sirove prehrane teorija je da se unosi što više soka od voća i povrća, jer voće daje energiju, a povrće te hrani. S obzirom da povrće ima loš okus kada se samelje i teško ga je piti kao sok, najbolje je pomiješati zajedno voće i povrće. Meni najdraži sok jest onaj od jednog pregršta raštike, 5 kivija, 2 banane, jabuke i u to uspem pola litre vode. Ujutro popijem pola litra soka, a ostalo tijekom dana. Osim toga, stalno jedem voće, voćne salate, a zbog vitamina B 12 koji je jako potreban ljudskom organizmu u prehranu sam ubacio tunjevinu. Bit svega je da nema gladi, jer mozak ne zna da je želudac prazan, on dobiva informaciju preko krvi, a u krvi ima sve što treba. I što se događa. Tijelo ima energiju, ne mora trošiti svoju energiju na obradu hrane i ono se počne baviti samim sobom. I počne se rješavati otpada iz tijela”, pojašnjava Zovko.
A da je naše tijelo pravo ‘smetlište’, govori i činjenica da su, primjerice, našem organizmu potrebna 72 sata kao bi preradio meso. Stoga je naše tijelo konstantno okupirano samo sa želucem, nema se kad baviti sobom ni svojim problemima.
“Tijelo troši 80 posto energije samo na obradu hrane. Znači, najveći problem našeg tijela jest kako probaviti tu pustu hranu koju ubacujemo u tijelo. Ako se čovjek pravilno hrani, moje je mišljenje da se tijelo može regenerirati i izliječiti se od raznih bolesti. Ovim načinom prehrane može se drastično produžiti život i ne samo to, nego povećati kvaliteta života, a uz to ide i bolji izgled i mnogo više energije”, tvrdi Zovko za dnevnilist.

Na sirovom do kraja života
Ovaj se Širokobriježanin namjerava do kraja života hraniti isključivo sirovom hranom, stoga je krenuo i u sadnju povrća. “Želim imati u svom vrtu sve te blagodati prirode. Blitva, kupus, špinat…, svaka od tih namirnica ima nešto posebno u sebi. Recimo, blitva ima 400 posto kalcija na 100 grama, a kupus ima 10 puta više vitamina C od bilo koje namirnice, dok je raštika zbog klorofila uvrštena među 10 najzdravijih biljaka na svijetu, ali u sirovom obliku”, ističe Zovko.
Ovaj način prehrane u Širokom Brijegu i okolici pod Zovkinim mentorstvom polučio je odlične rezultate. Svakodnevno mu se javljaju na stotine ljudi koji, slijedeći njegov primjer, žive mnogo zdravije. Stoga je njegova želja, ukoliko za to bude zainteresiranih, održati i predavanja o temi zdrave sirove hrane po svim gradovima u BiH kako bi pomogao ljudima koji imaju zdravstvenih poteškoća.
Izvor: dnevni-list.ba


Sok od šipka/nara veoma je koristan za zdravlje
Ukoliko želite u kratkom razdoblju ukloniti masne naslage i očistiti organizam od štetnih tvari, sok od šipka je idealan napitak za vas.

Sjeme i sok od nara smatraju se tonikom za srce i grlo. Kora od voća i kora od stabla se koristi kao tradicionalni lijek protiv proljeva, dizenterije i crijevnih parazita.

Bori se protiv raka
Sok od šipka je bogat antioksidativnim svojstvima, sadrži tri puta više antioksidanta u 100 ml nego crno vino ili zeleni čaj. Kao rezultat ovog visokog sadržaja antioksidanta, može vam pomoći u borbi protiv raka dojke i raka prostate. Studija na 48 muškaraca koji su imali operaciju ili terapiju zračenjem za liječenje lokaliziranog raka prostate (karcinom prostate koji nije proširio) pokazala je da pijenje oko 235 ml soka od nara dnevno može usporiti rak prostate. Što se tiče raka dojke, nova istraživanja pokazuju da jedenje ploda ili pijenje soka može spriječiti i usporiti rast nekih vrsta raka dojke. Studija pokazuje da elagitanini (skupina fitokemikalija), inhibira rast raka dojke.

Normalizira krvni tlak
Sok od šipka dobro razrjeđuje krv. Kao rezultat toga, izvrstan je za bolji protok krvi u srce. Jedna je studija pokazala da pijenje 50 ml soka od šipka dnevno smanjuje sistolički krvni tlak za čak 5 posto.

Koristan je za srce
Šipak i njegov sok pomažu spriječiti nakupljanje plaka na stjenkama arterija, ali također može smanjiti progresiju ove bolesti . Nakupljanje plaka može dovesti do smanjenja protoka krvi, što može izazvati srčani i moždani udar. Ovi korisni učinci koriste i osobama s dijabetesom, koji imaju povećan rizik za aterosklerozu. Nova preliminarna studija pokazuje da su osobe s dijabetesom koje su pile sok od šipka tri mjeseca imale manji rizik od ateroskleroze.

Pogledajte novu web stranicu časopisa Crkve na kamenuhttp://www.cnak.ba/





Film o povijesti Domovinskog rata u Hrvatskoj:https://www.youtube.com/watch?v=EyxOBHFYVNo



Ovom donjom slikom želim odati sjećanje na jednu pojatu pod Bliznim Kukom u G Pologu koja je preživjela više od 100 godina i služila svojoj svrsi ali je nažalost došlo vrijeme da propadne.
Ovako je izgledala ta pojata do prije nekoliko godina ali je zadnjih dana oronula i propala.
Od danas su ovo njezini ostaci i više nema pod Bliznim Kukom nijedne pojate pokrivene slamom
Ova pojata je građena krajem 19. stoljeća kad je Austougarska okupirala BiH (1878) jer za turskog vremena raja nije smjela imati privatnu imovinu. Tu starinu pokazuju i drveni ekseri koji su se u to vrijeme upotrebljavali i evo nakon više od 100 godina nisu istruli.



Čudesna svojstva samo jedne narandže dnevno
imagePoboljšava imunološki sistem
Visok sadržaj vitamina C u narandžama stimuliše proizvodnju bijelih krvnih zrnaca u organizmu, čime se poboljšava imunološki sistem.
Poboljšava imunološki sistem Ah, ta skromna narandža. Jedna od najpopularnijih vrsta južnog voća je sveprisutna da veoma rijetko možemo čuti koliko je hranjiva i dobra. Često nas zavode egzotične namirnice iz egzotičnih krajeva da veoma često zaboravimo koliko su dobre one vrste voća ili povrća koje su nam tik ispred nosa. U ovom slučaju: narandža. Jedan od najboljih načina da započnete dan jeste konzumiranje svježe cijeđenog soka od narandže. Zapravo, ukoliko volite voćne sokove, ovo je i odličan način da znate šta zapravo pijete. Shodno tome, evo šta samo jedna narandža dnevno može da uradi za vas. Spriječava rak   Visok sadržaj vitamina C u narandžama djeluje kao antioksidant, a one i druge vrste citrusa sadrže jedinjenje koje se zove D-limonen za koje je ustanovljeno da efikasno sprečava razvoj pojedinih vrsta raka, kao što su rak kože, dojke, pluća, debelog crijeva i usta. Još jedan adut kojeg narandže imaju, a kada je riječ o prevenciji raka, je i to što one sadrže velike količine kalijuma, prenosi Mini magazin. Snižava holesterol Jedan od najvažnijih flavonoida kojeg narandže sadrže u izobilju je hesperidin. Istraživanja pokazuju da ovaj flavonoid snižava nivo lošeg holesterola u organizmu. Smanjuje upale Narandža ima i antiupalna svojstva. Upravo ta svojstva pomažu u olakšavanju bola u slučaju artritisa i ukočenosti mišića i zglobova
Daje koži prekrasan sjaj  Antioksidanti u narandži štite kožu od štetnog djelovanja slobodnih radikala, za koje je poznato da ubrzavaju proces starenja kože.
Otklanja konstipaciju   Narandže su pune hranjivih vlakana koji stimulišu probavne sokove i otklanjaju konstipaciju. Pomaže pravilan razvoj mozga
Narandže su dobar izvor folata i folne kiseline koji pomažu pravilan razvoj mozga. Dakle, ako ste u drugom stanju, bilo bi i više nego poželjno da svakodnevno jedete narandže.


  Kako se nositi sa rakom prema Johnu Hophinsu? 

1. Svaka osoba posjeduje stanice raka u svom organizmu. Stanice raka se ne mogu identificirati standardnim testovima, sve dotle dok ne dostignu broj od nekoliko milijardi. Kada liječnici kažu pacijentu da više nema malignih stanica, poslije terapije, to samo znači da se testom ne mogu identificirati stanice raka, jer je njihov broj smanjen na nivo koji se ne može registrirati.  2. Stanice raka se pojavljuju u životu svakog čovjeka 6 do 10 puta.  3. Kada je imuni sistem čovjeka dovoljno jak, stanice raka se uništavaju i sprječava se njihovo umnožavanje.  4. Kada osoba ima rak to nagovještava da je došlo do smanjenja hranjivih materija. Razlozi se mogu tražiti u genetici, životnoj sredini, hrani ili načinu života.  5. Da bi se ovo smanjenje nadoknadilo, potrebno je promijeniti ishranu kako bi se poboljšao imuni sistem.  6. Kemoterapija podrazumijeva uništavanje stanica raka, ali također uništavanje i zdravih stanica u koštanoj srži i digestivnom traktu, a također može doći da oštećenja jetre, bubrega, srca, pluća i dr.  7. Zračenjem se, pored uništavanja ćelija raka, sagorijevaju i oštećuju i zdrave ćelije i organi.  8. U početku se kemoterapijom ili zračenjem smanjuje veličina tumora. Međutim, daljnjom primjenom kemoterapije i zračenja, nema više rezultata kod eliminacije tumora.  9. Kada u organizmu ima previše toksina nastalih kemoterapijom i zračenjem, imuni sistem je poljuljan ili uništen, što dovodi do toga da osoba postaje podložna raznim vrstama infekcija i drugim komplikacijama.  10. Kemoterapija i zračenje može dovesti do mutacije stanica koje postaju rezistentne i teško ih je uništiti. Operacijom se također može uzrokovati širenje stanica raka.  11. Preporučuje se da stanice raka ne treba hraniti i tako poticati njihovo umnožavanje.  a. Šećer hrani stanice raka. Izbacite šećer i time ćete odstraniti vrlo značajnu hranu stanicama raka. Zamijene za šećer su također štetne. Bolje su prirodne zamijene u vidu meda ili melase, ali u vrlo malim količinama. Kuhinjska sol posjeduje štetne dodatke koji joj daju bijelu boju. Umjesto nje preporučuju se Bragove amino-kiseline ili morska sol.  b. Mlijeko potiče organizam da proizvodi sluz, pogotovo u digestivnom traktu. Sluz hrani stanice raka. Izbacivanjem mlijeka i zamjenom sa nezaslađenim soja mlijekom, stanicee raka će „gladovati'  c. Stanice raka bujaju u kiselom okruženju. Mesna dijeta je kisela i bolje je jesti ribu i malo piletine nego junetinu i svinjetinu.. Meso također sadrži životinjske antibiotike, hormone rasta i parazite, koji su svi štetni, pogotovo za oboljele od raka.  d. Dijeta koja se sastoji od 80% svježeg povrća i sokova, žitarica, klica, jezgra i malo voća stvorit će alkalnu sredinu u organizmu. 20% ishrane može biti kuhana hrana, uključujući fažol. Sokovi od svježeg povrća proizvode žive enzime, koji se lako apsorbiraju i dospijevaju na stanični nivo u roku od 15 minuta, čime se hrani i potiče razvoj i rast zdravih stanica. Da biste omogućili živim enzimima da stvaraju zdrave stanice, pokušajte piti svježe sokove od raznog povrća. Jedite sirovo povrće 2 do 3 puta na dan. Enzimi se uništavaju na temperaturi od 40˚C.  e. Izbjegavajte kavu, čaj, čokoladu jer imaju visok nivo kofeina. Zeleni čaj je mnogo bolji i ima sastojke koji pomažu borbu protiv raka. Treba piti nezagađenu ili filtriranu vodu da bi se izbjeglo konzumiranje toksina i teških metala, koje sadrži voda iz slavine. Destilirana voda je kisela i treba je izbjegavati.  12. Proteini iz mesa se teško probavljaju i potrebno je mnogo enzima za probavljanje. Neprobavljena hrana ostaje u utrobi i uzrokuje stvaranje dodatnih toksina.  13. Zidovi stanica raka prekriveni su otpornim proteinom. Suzdržavanjem od konzumiranja mesa oslobađa se više enzima, koji napadaju proteinske zidove stanica raka i omogućavaju prodor obrambenih stanica koje uništavaju stanice raka.  14. Neke materije podižu imuni sistem (IP6, flor, antioksidanti, vitamini, minerali EFA i dr.) i omogućavaju da obrambene stanice organizma uništavaju stanice raka. Vitamin E omogućava ubijanje stanica raka, što predstavlja normalnu reakciju organizma u uklanjanju oštećenih, nepoželjnih i nepotrebnih stanica.  15. Rak je bolest uma, tijela i duha. Aktivan i pozitivan um pomaže u savladavanju raka. Bijes, netolerancija i gorčina stvaraju u tijelu stres i kiselost. Njegujte duh ljubavi i praštanja. Naučite da se opustite i uživate u životu.  16. Stanice raka ne napreduju u sredini sa puno kisika. Tjelesne vježbe i duboko disanje dopremaju više kisika do stanica. Terapija kisikom osigurava uništavanje stanica raka.  MOLIM VAS PROSLIJEDITE OVO LJUDIMA DO KOJIH VAM JE STALO!!  MOLIM VAS PROČITAJTE I OVO:  1. Ne koristite plastičnu ambalažu  2. Ne zamrzavajte vodu u plastičnim flašama  3. Ne koristite plastično suđe u mikrovalnoj pećnici.  John Hophins je ovo napisao u svojim novijim člancima. Ovo je također dostavljeno i Vojnom medicinskom centru Valter Rid. kemijski element Dioxin uzrokuje rak, posebno na dojci.  Dioksin je visoko toksičan za stanice našeg organizama. Zato ne zamrzavajte vodu u plastičnim flašama jer se na taj način oslobađa dioksin iz plastike. Nedavno je dr Edvard Fudjimoto, welness manager u bolnici Castle, govorio na televijiji o zdravstvenim rizicima. Tada je govorio o dioksinu i njegovom štetnom djelovanju na ljude. Rekao je da ne smijemo grijati hranu u mikrovalnoj pećnici u plastičnom suđu. Ovo se pogotovo odnosi na hranu koja sadrži masnoće. On navodi da kombinacija masnoće, visoke temperature i plastike oslobađa dioksin koji prodire u hranu i na kraju u stanice organizma. Umjesto plastike on preporučuje upotrebu stakla, kao što je vatrostalno, pireks ili keramika, koji ne sadrže dioksin. Dakle, hrana koja je pakirana u plastiku, mora se izvaditi i podgrijati u nečem drugom.  Papir se može koristiti ako znate od čega je izrađen. Ipak je najsigurnije koristiti vatrostalno staklo. On je također podsjetio da su neki restorani brze hrane zamijenili plastičnu ambalažu sa papirnom. Dioksin je bio jedan od razloga.  Također je podvukao da je plastična ambalaža jednako opasna i ako se koristi za poklapanje sudja u kome se grije hrana u mikrovalnoj pećnici. Umjesto plastike, upotrijebite papir za pokrivanje hrane u mikrovalnoj pećnici. 

Ako se želite besplatno priključiti Yobsn firmi kliknite ovdje. Yobson je firma poput Googla ili Facebooka kojemu prognoziraju uspješnu budućnost


   Amerikanci daju veliki popust na dražbi (aukciji): http://www.tripleclicks.com/949736

Ljetuje na Jadranskom moru. Rezervirajte mjesto iz svoje sobe na donjem linku:

http://www.uniline.hr/hrvatska/?sid=42