Mostar, 18. 2. 2021.
- 13°/3°2m/s
- 12°/3°0.5mm2m/s
- 13°/3°1m/s
- 15°/2°2m/s
- 16°/3°2m/s
- 17°/3°1m/s
- 21°/4°3m/s
- 22°/5°3m/s
- 22°/5°3m/s
Pobijeni fratri
u Mostaru 14. 2. 1945.
Mostar, 14. veljače 1945. bio je to dan ulaska partizanske vojske u Mostar. Istoga dana u večernjim satima partizani su upali u franjevački samostan, izabrali sedmoricu franjevaca, odveli ih i likvidirali. Među onim fratrima koji su ostavljeni u samostanu, i preživjeli, bio je također fra Gaudencije Ivančić(Grabovica, 1900. - Humac, 1986.).
On je 13.
veljače 1986., malo prije svoje smrti, sjećajući se mostarskih žalosnih
događaja iz veljače 1945., fra Jozi Vasilju, u samostanu Humac kod Ljubuškoga,
diktirao svoja sjećanja. Fra Gaudencijevo svjedočanstvo je posebice dragocjeno
zato što je on bio svjedok očevidac sveukupnoga događnja u samostanu sve do
trenutka nasilnog odvođenja svoje subraće, ali i zato što je fra Gaudencije
sutradan, s fra Pavom Dragićevićem, išao kod predstavnika nove vlasti i tražio
svoju subraću o čemu također svjedoči.
U nastavku ovoga
teksta, kojeg je priredio mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH, donosimo
najvažnije dijelove svjedočenja fra Gaudencija Ivančića kojega je komunistička
vlast kasnije osudila na 10 godina zatvora od kojih je 6 proveo na robiji.
Upad partizana u
samostan i odvođenje fratara Sjećajući se stradanja sedmorice članova
Hercegovačke franjevačke provincije 14. veljače 1945. u Mostaru, fra Gaudencije
kaže: „E, ovako: Mi smo bili čitavu sedmicu dana u podrumu. Prenijeli smo bili
i krevete u podrum radi sigurnosti od bombardiranja. Nakon sedmicu dana oni su
došli prije zalaska sunca. Osvojen je Mostar. Oni su došli u samostan. Mi smo
bili u zbornici, izišli iz podruma i bili u zbornici. Naložili vatru i grijali
se. U podrumu je bilo poprilično hladno, a i dodijalo nam sedmicu dana.
Gvardijan fra Grgo Vasilj bio je kod peći i molio krunicu. Ostali smo potiho
razgovarali i bili u nekom iščekivanju. Zbornica je bila u prizemlju - tamo je
danas jednim svojim dijelom smještena samostanska knjižnica. U to u zbornicu
banu jedan oficir s vojnikom, oficir upita: 'Jeste li ovdje svi? Sigurno vas
pola fali!' Provincijal pokojni fra Leo Petrović odgovori: 'Otprilike – pola.' Oficir
izdaje naredbu: 'Svi ćete ovdje ostati do sutra.' Ne sjećam se je li to bilo
13. ili 14. veljače 1945., ali u svakom slučaju bilo je poslije podne prije
zalaska sunca i bilo je dosta hladno. - Provincijal fra Leo se obraća oficiru:
'Bili li to moglo biti malo drugačije?' 'Kako to mislite?' - upita oficir.
'Bili smo sedmicu dana u podrumu pa nam dodijalo. Možemo li malo izići na čisti
zrak?' Oficir pristaje: 'Dobro, neka bude tako!' Onda nas je oficir sve
popisao. Fra Leo je diktirao imena i prezimena. Kad je popis bio završen,
oficir veli: 'Sad ostanite tu! Mi ćemo se vratiti u roku od dva sata.' Oficir
je otišao, a s nama ostavio vojnika sa šmajserom. Vojnik je na nogama imao
opanke tupih kljunova.
Nakon dva sata vraća se oficir u pratnji nekoliko vojnika i započinje prozivku. Razvrstava, jedne na jednu, a druge na drugu stranu. Bilo je vrijeme večere. Na jednu stranu prozvao ih je devetoricu i morali su tu ostati, a nama ostalima dopustio da pođemo na večeru u blagovaonicu, tj. dolje gdje je i sada blagovaonica. Ne sjećam se kojim je redom prozvao one koji su morali ostati. Bili su to: provincijal fra LEO PETROVIĆ, gvardijan fra GRGO VASILJ, fra JOZO BENCUN, fra RAFO PRUSINA, fra BERNARDIN SMOLJAN, fra KAZIMIR BEBEK, fra NENAD PEHAR, fra ZLATKO SIVRIĆ i fra DARINKO BRKIĆ. Izvedeni su na hodnik. Nastao je razgovor između oficira i ovih fratara. Čuo sam riječi oficira: 'Vi ste pred nama bježali.' Pokojni fra Zlatko Sivrić veli: 'Nismo bježali.' Izvadio je cedulju - propusnicu od OZN-e i pružio je oficiru. Bila je to propusnica za fra Zlatka i fra Darinka Brkića da mogu ići u Ljubuški. 'Pa ko vam je ovo dao?', začudi se oficir. 'Pa vidite čiji je potpis', odgovara fra Zlatko. Propusnicu je izdao neki Zovko zvani 'Ćakan' (Ćakan je Franjo Zovko Ivkić iz Pologa rođ. 1923.rzovko). Oficir je dopustio da i njih dvojica: fra Zlatko i fra Darinko pođu s nama u blagovaonicu na večeru. Ostali sedmorica su zadržani s vojnicima - čuvarima, a oficir se s nama uputio dolje u blagovaonicu. Prije večere smo se pomolili. Oficira smo kao gosta stavili na provincijalovo mjesto. Koliko se sjećam zvao se kao Popadić - Branko Popadić. Bili smo uzbuđeni, zabrinuti, potišteni. Za večeru je bio grah s kiselim kupusom. Ja sam posluživao. Sjećam se kao da je danas bilo oficirovih riječi: 'Uh, što volim kiseli kupus.' Pitali smo ga što će biti s onom sedmoricom. Odgovorio je da se ništa ne plašimo, da će biti odvedeni samo na neko ispitivanje. Kad smo večerali, oficir je otišao gore i poslao vojnike - čuvare dolje na večeru. Sedmorici zadržanih fratara nije bilo dopušteno večerati. - Sedam vojnika je došlo u blagovaonicu. Večerali su blizu rote. Ja sam ih posluživao. Čini mi se da je među njima bio i jedan oficir. Za vrijeme večere nije bilo razgovora. Sve je bilo nekako na brzinu. Kad su večerali, vratili su se ponovno gore i odveli sedmoricu spomenutih fratara nama u nepoznatom pravcu. Koliko smo kasnije doznali prema Starom Čekrku - prema Neretvi. Neki su govorili, da su bili - barem jedan dio - odvedeni prema Širokom Brijegu u što čisto sumnjam. Sutradan smo pokojni fra Pavo Dragićević i ja otišli u Komandu mjesta. Ona je bila smještena u ulici (na znam kako se zvala) Cernica gdje je Martin Suton imao svoju radnju. Uđemo fra Pavo i ja komandantu - čini mi se da je bio po činu kapetan. Fra Pavo veli: 'Sinoć su odveli našu braću i ne znamo šta je s njima.' Fra Pavo njemu diktira imena i prezimena odvedenih, a on bilježi. Fra Pavo ga je zamolio da bi nam rekao ili nas izvijestio što je s njima, tj. sedmoricom odvedenih. Odgovor je bio: 'Kad ja doznadnem, javit ću vam.' Međutim, nikad nam nije javio. Kad smo odatle izišli, fra Pavo i ja smo razgovarali, koliko bi bilo uputno da odemo i u OZN-u i kažemo im što se dogodilo sinoć u našem samostanu. Zaključili smo da nema smisla ići, a iskreno govoreći, malo smo se i bojali tamo poći - pa smo se vratili kući. Nekoliko dana nakon toga neki su došli (mislim da su bili iz Rodoča) i rekli, da je Neretva izbacila jednoga fratra na Bišću. Oni su ga i pokopali - blizu Neretve. Malo poslije toga dođe k meni, dok sam šetao iza crkve, ona - ne sjećam joj se imena - što je u nas radila u tiskari i knjižnici (prodavala je krunice i druge devocionalije) i veli: 'Velečasni, Neretva je izbacila jednoga fratra - dolje ispod Starog mosta.' Ja joj velim: 'Ovako: hajde molim te otiđi i vidi pa ako bude još tamo ti se vrati ili mi javi!' Međutim, ona se više nije vraćala. Šta je bilo i kako je bilo, ja nemam pojma." Ubili su moga prijatelja! Potom, nakon što je ukratko opisao ljudski i svećenički lik svakoga od sedmorice ubijene subraće, fra Gaudencije je posvjedočio također kako su on i fra Bonicije Rupčić, u proljeće 1945. godine, na zamolbu nekih fratara sa Širokoga Brijega, išli kod novih vlasti i tražili dopuštenje da se posmrtne ostatke tamo ubijene subraće prenese na mjesno groblje. Naime, partizani su, prije nego u Mostaru, na Širokom Brijegu, ubili velik broj franjevaca i njihova tjelesa jednostavno ubacili u jedno sklonište koje se nalazilo blizu samostana. Rezultat tih pregovora je bio da vlasti nisu dopustile prijenos posmrtnih ostataka. Međutim, fra Gaudencije se prisjetio i dijela razgovora s istaknutim predstavnicima nove vlasti koji se dijelom odnosio također na sedmoricu ubijenih fratara u Mostaru. Taj dio fra Gaudencijeva iskaza glasi: „U proljeće 1945. godine javljaju fratri sa Širokog Brijega: otiđite na OZN-u pa upitajte možemo li prenijeti pobijene fratre iz skloništa na Širokom Brijegu u groblje Mekovac. Mislim da su to javili - pitali fra Didak Burić i fra Mirko Ćosić koji su tada bili na Širokom Brijegu. Fra Bonicije Rupčić i ja odemo najprije u Oblasni odbor dr. Cvitanu Spuževiću koji je bio veliki prijatelj provincijala fra Leona Petrovića. On je bio potpredsjednik Oblasnog odbora, odemo k njemu i razložimo zašto smo došli. Cvitan nam odgovori: 'Pa naravno da možete.' Međutim, sjeti se Čede Kapora, zvanog 'Španac', koji je bio sekretar - on je biva jači po položaju. 'Trebamo poći k Čedi', reče Cvitan. I odemo fra Bonicije, Cvitan Spužević i ja Čedi Kaporu. Čedo nas lijepo primio. Sjednemo u fotelje, a Cvitan će Čedi! Evo, zašto su ovi došli: mole da bi prenijeli kosti fratara na Širokom Brijegu. Čedo odmah glatko: 'Ne i ne! Borbe se još vode na Ivan-planini. Kad bismo mi dozvolili da fratre prenose narod bi se okupio i to bi bila manifestacija za fratre a demonstracija protiv nas. Ne, ne možemo to još dozvoliti. Mi ćemo naložiti našim vlastima na Lištici da urade što treba.' Onda su naložili da se sklonište zatvori i da narod ne može više ulaziti. Onda je počeo razgovor jesu li fratri na Širokom Brijegu pucali. 'Slušajte samo ovo, kažem ja Čedi Kaporu, uzmimo da su pucali, a Vi znate što to znači 'uzmimo', tj. oni nisu pucali, ali uzmimo da su pucali. Zašto je onda u skloništu nađen ubijen na primjer fra Marko Barbarić, koji je ležao bolestan i ima osamdeset (80) godina? Kud će on u sklonište, ako su fratri pucali!?' Čedo Kapor na tu moju izjavu ni jedne jedine riječi. A Cvitan Spužević, kao da sad gledam, gurne Čedu u koljeno i veli: 'Čedo, ubili su moga najboljeg prijatelja! Prije nego sam stigao u Mostar, ubili su provincijala dr fra Leona Petrovića - moga najboljega prijatelja!' Čedo ni jedne jedine riječi na to. Dakle, kao pošten čovjek priznaje da nije dobro što su fratri pobijeni!" - www.vecernji.ba
U Zavodu za mikrobiologiju i molekularnu dijagnostiku SKB testirana su 352 uzorka. U Hercegovačko-neretvanskoj županiji pozitivnih je 16 i to: 8 iz Mostara, 1 iz Jablanice, 3 iz Konjica, 1 iz Prozora-Rame i 3 iz Neuma.
Danas Crkva slavi blagdan Prikazanja Isusa u hramu ili Svijećnica.
Po Mojsijevu zakonu svaki prvorođeni sin trebao je biti prikazan u hramu Bogu (Br 18,15 i Izl 13,2). Za očišćenje nakon poroda trebala je majka prinijeti žrtvu (Lev 12,6). Marija i Josip nisu htjeli biti iznimaka pa su učinili ono što Zakon propisuje.
Prilikom prikazanja u hramu se zatekao starac Šimun koji je klicao Isusu:
Ta vidješe oči moje, spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskog (Lk 2,30-32).
Zato se od starine danas blagoslivlju svijeće. Upaljena svijeća simbol je Isusa Krista, kako reče Šimun: Svijetlost na prosvjetljenje naroda.
Kandela latinski nači svijeća pa bi ispravno bilo Kandelora kako mnogi i kažu ali negdje se pak kaže Klandora.
Uz ovaj blagdan postoje u narodu mnoge izreke:
„Kalandora ora, prođe zime pola. Za njom ide sveti Blaž, kaže to je laž!“
Stariji su smatrali da će godina biti dobra i rodna ako je Kalandora kišna. Otuda i stara poslovica: “Kalandora vodna, godina rodna”.
Ako nema kiše na Kalandoru, poslovica kaže: “Kalandora vedra, u dice se vide rebra”. tj. gladna su.
Na bolničkom liječenju trenutno je 48 bolesnika, od kojih je osam na invazivnoj i dva na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno. Tijekom posljednja 24 sata hospitalizirana su četiri i otpušteno sedam bolesnika.
U Zavodu za mikrobiologiju i molekularnu dijagnostiku SKB testirana su 332 uzoraka. U Hercegovačko-neretvanskoj županiji pozitivnih je 37 i to: 25 iz Mostara, 5 iz Čapljine, 2 iz Čitluka, 2 iz Konjica, 2 iz Jablanice i 1 iz Stoca.
Vijećnici Gradskog vijeća Mostara uskoro se sastaju i biraju gradonačelnika
Prema utvrđenim rezultatima najviše vijećnika u Gradskom vijeću Mostara će imati Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), ukupno 13, dok će Koalicija za Mostar (SDA, SBB, DF, SBIH, BPS) imati 11 vijećnika BH. bloku pripada šest, Hrvatskoj republikanskoj stranci tri, a Prvoj mostarskoj partiji i listi “Ostajte ovdje – Zajedno za naš Mostar” po jedan mandat.
Novi vijećnici Gradskog vijeća Mostara su: iz HDZ BiH – Mario Kordić, Goran Bošnjak, Radmila Komadina, Miroslav Grubišić, Miljana Kovačević, Damir Šunjić, Tomislav Primorac, Ivan Zelenika, Marko Novak, Stanko Ćosić, Antonio Zelenika, Snježana Brkić, Kažimir Milićević; iz Koalicije za Mostar – Zlatko Guzin, Nataša Jekić, Salem Marić, AnelKljako, Adil Šuta, Haris Nazdraić, Adem Macić, Mirza Drežnjak, IbroHusnić, Jasmin Pandur, Alis Čolaković; iz BH Bloka – ArmanZalihić, Adela Gosto, Lamija Vinković-Duranović, Irma Baralija, Sanel Žuljević, Boška Ćavar; iz HRS-a – Slaven Bevanda, Vesna Šunjić, Slaven Raguž; iz srpske liste ‘Ostajte ovdje’ – VeliborMilivojević i iz Prve mostarske partije (PMP) – Nazif Derviškadić.
Na bolničkom liječenju trenutno su 54 bolesnika, od kojih je šest na invazivnoj i dva na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno. Tijekom posljednja 24 sata hospitalizirana su četiri i otpuštena tri bolesnika.
U Zavodu za mikrobiologiju i molekularnu dijagnostiku SKB testirano je 417 uzoraka. U Hercegovačko-neretvanskoj županiji pozitivnih je 42 i to: 30 iz Mostara, pet iz Konjica, troje iz Čapljine, jedno iz Prozora-Rame i troje iz Jablanice.

DAROVATELJI | IZNOS U KM | IZNOS U € |
Kolekta i prinos sa župa | 408.506,67 | 208.866,14 |
Pojedinačne uplate | 37.036,67 | 18,936,55 |
Donatorski broj | 70.158,00 | 35.871,22 |
Ukupno | 515.701,34 | 263.673,91 |
Kongregacija za bogoštovlje i stegu sakramenata izdala je u četvrtak, 17. prosinca 2020., Bilješku u kojoj su dane upute za slavlje Nedjelje Božje riječi. Ta nedjelja, odredbom pape Franje, u Crkvi se obilježava na treću nedjelju kroz godinu, odnosno, 24. siječnja 2021. Prijevod Bilješke donosimo u cijelosti.
Kongregacija za bogoštovlje i stegu sakramenata
Prot. br. 602/20, Bilješka o Nedjelji Božje riječi
✠ Robert kard. Sarah, prefekt
✠ Arthur Roche, nadbiskup tajnik
[1] Usp. FRANJO, Apostolsko pismo u obliku motuprorpija Aperuit illis, 30. rujna 2019.
[2] FRANJO, Aperuit illis, br. 8; Drugi vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija Dei verbum, br. 25: „Stoga je nužno da svi klerici, u prvom redu Kristovi svećenici i ostali, koji se kao đakoni ili katehete legitimno posvećuju služenju riječi, prianjaju uz Pisma ustrajnim svetim čitanjem i marnim proučavanjem da nitko od njih – dok mora dijeliti povjerenim mu vjernicima prebogato blago Božje riječi, napose u svetom bogoslužju – ne postane jalov propovjednik Božje riječi izvana, jer ju ne sluša iznutra. Isto tako Sveti sabor gorljivo i na poseban način potiče sve Kristove vjernike, a osobito članove redovničkih zajednica, da čestim čitanjem božanskih Pisama izuče najuzvišenije poznavanje Isusa Krista (Fil 3,8). Jer nepoznavanje Pisama jest nepoznavanje Krista“.
[3] Drugi vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija Dei verbum; Benedikt XVI., postsinodalna apostolska pobudnica Verbum Domini
[4] Usp. Sacrosanctum Concilium, br. 7, 33; Opća uredba Rimskog misala (IGMR), br. 29; Red misnih čitanja (OLM), br. 12.
[5] Usp. OLM, br. 5.
[6] Usp. IGMR, br. 60; OLM, br. 13.
[7] Usp. OLM, br. 17; Caeremoniale Episcoporum, br. 74.
[8] Usp. OLM, br. 36, 113.
[9] Usp. IGMR, br. 120, 133.
[10] Usp. IGMR, br. 117.
[11] Usp. IGMR, br. 57; OLM, br. 60.
[12] Usp. OLM, br. 12, 14, 37, 111.
[13] Usp. OLM, br. 45.
[14] Usp. IGMR, br. 61; OLM, br. 19-20.
[15] Usp. OLM, br. 56.
[16] Usp. OLM, br. 24; Kongregacija za bogoštovlje i stegu sakramenata, Homiletski direktorij, br. 16 .
[17] FRANJO, Aperuit illis, br. 5; Homiletski direktorij, br. 26.
[18] Usp. FRANJO, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, br. 135-144; Homiletski direktorij.
[19] Usp. IGMR, br. 56; OLM, br. 28.
[20] Usp. OLM, br. 14, 49.
[21] Usp. OLM, br. 15, 42.
[22] Usp. IGMR, br. 309; OLM, br. 16.
[23] Usp. OLM, br. 32.
[24] Usp. OLM, br. 33.
[25] Usp. OLM, br. 35; Caeremoniale Episcoporum, br. 115.
[26] Usp. OLM, br. 37.
[27] Usp. OLM, br. 58-110; Homiletski direktorij, br. 37-156.
[28] Opća uredba Liturgije časova, br. 140: „Čitanje Svetoga pisma, koje se po staroj tradiciji javno obavlja u liturgiji, i to ne samo u euharistijskom slavljenju nego i u božanskoj službi, treba da svi kršćani veoma cijene. Sama ga naime Crkva predlaže: ne po izboru pojedinaca niti po sklonostima raspoloženja, nego u odnosu s otajstvom što ga Zaručnica Kristova razvija tijekom godine […]. Osim toga, u liturgijskom slavljenju čitanje Svetoga pisma uvijek je popraćeno molitvom“.
[29] FRANJO, Apostolsko pismo Scripturae sacrae affectus, prigodom 1600-te obljetnice smrti sv. Jeronima, 30. rujna 2020.
[30] Usp. FRANJO, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, br. 174.
Središnje izborno povjerenstvo BiH u utorak je potvrdilo konačne i službene rezultate lokalnih izbora u Mostaru po kojima je najveći broj mandata u gradskom vijeću dobila koalicija predvođena HDZ-om BiH.
Nakon što je prizivni odjel Suda BiH odbio kao paušalne i neutemeljene žalbe tri stranke na ranije objavljene preliminarne rezultate, kao i zahtjeve za ponovnim brojanjem glasova s nekih biračkih mjesta, SIP je, na sjednici održanoj u Sarajevu, većinom glasova potvrdio kako će HDZ-ova koalicija imati 13 zastupnika, Koalicija za Mostar predviđena Strankom demokratske akcije (SDA) 11, koalicija Naše stranke (NS) i SDP BiH 6, Hrvatska republikanska stranka (HRS) 3, a po jedan zastupnički mandat imat će srpska lista Ostajte ovdje te Prva mostarska partija.
U Klinici za infektivne bolesti Sveučilišne kliničke bolnice Mostar tijekom posljednja 24 sata preminule su dvije osobe: žena iz Mostara rođena 1950. godine i muškarac iz Livna rođen 1948. godine.
Na bolničkom liječenju trenutno je 56 bolesnika, od kojih je četiri na invazivnoj i tri na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji, a ostali su klinički stabilno. Tijekom posljednja 24 sata hospitalizirano je sedam, a otpuštena su dva bolesnika.
Profesor i doktor Josip Paladino hodajuća je legenda, jedan od najpoznatijih, najomiljenijih i najtraženijih hrvatskih liječnika.
Zbog njega su na zagrebačko Rebro nastavili dolaziti pacijenti iz čitave Jugoslavije i nakon što se ta država raspala, sve do proljeća 2018. kada ga je Rebro uputilo u mirovinu i odreklo se zlatnih, za mnoge čudotvornih ruku slavnog neurokirurga. Prije tri mjeseca doktor Paladino je proslavio 70. rođendan, a pacijenti mu i dalje hrle sa svih strana, ali sada u Sveučilišnu kliničku bolnicu u Mostaru gdje je nakon odlaska s Rebra prihvatio posao predstojnika Klinike za neurokirurgiju, piše Večernji list.
O njegovoj izvrsnoj kondiciji govori i to što je ovaj razgovor obavljen prošle nedjelje stojeći dva sata na priličnoj hladnoći na Cvjetnom trgu uz Nescafe vaniliju u papirnatoj čaši i pokoju snježnu pahulju. Susret s tim izuzetnim čovjekom podsjeća koliko smo osakaćeni i ljudski i profesionalno zakinuti dok intervjue radimo preko telefona, skajpova, vibera i zoomova. Jer, za moj osobni doživljaj i dojam o doktoru Paladinu najvažniji trenutak dogodio se na početku, kada mi je srdačno i bez ustezanja pružio ruku, i na kraju, kada je moju ruku obuhvatio s oba svoja dlana. Vjerujte mi, te ruke imaju terapeutski učinak i iz njih struji sve ono što je nedohvatno riječima. Bez tog rukovanja ja se ne bih usudio reći da sam zaista upoznao doktora Paladina. U uvodnom neobaveznom ćaskanju spomenuo sam kako upravo čitam knjigu “Faktologija” švedskog liječnika i statističara Hansa Roslinga koja čitatelja, uz preporuku i pohvale Billa Gatesa i Baracka Obame na koricama, želi uvjeriti da je današnji svijet puno bolji nego što većina nas misli i vjeruje. Počevši od ekonomskih prilika u kojima većina od preko sedam milijardi ljudi živi.
Ovo su rijetki slobodni dani u vašem životu. Živite li jednakim tempom kao i prije, na Rebru?
Da, i još napornijem, jer sam već evo treću godinu tjedan dana u Hrvatskoj, a tjedan dana u Mostaru i svaki tjedan na autocesti.
Vozite li sami?
Ne, šalju vozača po mene, inače bih već poginuo. Često krenem u noć, umoran iza operacije. Vozači su profesionalci i ja stignem za tih pet-šest sati vožnje još mnogo toga i obaviti. Čitam ili telefoniram. A dan mi u Mostaru počinje ujutro u 7.30 kada imam kolegij, u 8 vizitu i u pola devet sam već na operaciji. Izađem navečer iz bolnice obično između deset i ponoći.
Je li vam to tamo lakše kad ne žurite kući obitelji?
Nije samo to, nego su tamo ljudi već nakon prvih nekoliko mjeseci shvatili što im se pruža. Bosna i Hercegovina je velika država sa samo tri relevantne neurokirurgije, u Tuzli, Mostaru i Sarajevu. Tako da mi dolaze ljudi iz cijele države, od Bihaća, Cazina, Žepča, do Zvornika, Ploča i Nevesinja. A između svake operacije me čekaju pacijenti koje moram pregledati. Ne mogu ljudima koji su četiri-pet sati vozili da mi dovedu svoje dijete reći da sam umoran. I tako idem doma tek kad sve obavim. Držim taj tempo već tri godine i za sada je sve u redu, zdravlje me još služi.
Dolaze li sada tamo, kao i prije na Rebro, i pacijenti iz susjednih država?
Da, naravno, od Slovenije do Makedonije. Dok nije krenula korona, imali smo 25 do 30 posto pacijenata iz drugih država, uključujući i one iz Hrvatske, osobito iz Dalmacije kojima je ionako bliže Mostar nego Zagreb. To je nešto što čovjeka veseli, jer to je smisao mog posla, učiniti nekome nešto dobro.
Imali ste i drugih ponuda. Zašto ste odabrali Mostar?
Zato što sam još za vrijeme rata upoznao ljude u Hercegovini i sprijateljio se s njima i onog trena kad su poželjeli od rekao bih rudimentarnih elemenata jedne struke napraviti jednu pravu kliniku uz Sveučilišnu bolnicu i Medicinski fakultet za mene je to bio prirodan potez i izbor. Ratna prijateljstva su najčvršća i najveća.
Kad bi vas pitali zašto niste već davno otišli u svijet, vi se, koliko znam, niste nikada razbacivali velikim pojmovima kao što je domovina i domoljublje, nego biste samo rekli da volite ljude oko sebe i svoj posao…
Ideja odlaska meni je oduvijek na neki način značila izdaju, u prvom redu ljudi koji su ovdje u mene vjerovali samo zato što bi meni osobno tako više odgovaralo. Pitanje odgovornosti u svakom poslu je jako važno, ali i životne odgovornosti, obaveze prema onima koji u vas u nečemu vjeruju. U banku, u crkvu i u bolnicu, a osobito u kirurgiju, idete s vjerovanjem. Morate imati povjerenje prema onome kome dolazite u svakoj od te tri institucije. A povjerenje je bilateralna kategorija. Kao što su pacijenti dali povjerenje meni, ja im moram s punim srcem vraćati ono što su mi poklonili. To je velika stvar kada netko baš vama želi doći, leći i dopustiti da ga uspavate i da mu napravite nešto što može biti ireparabilno. Tu nema povratka. Kad vadite nekome tumor iz jetre, morate voditi računa o mnogim stvarima i to je vrlo kompleksno. Ali, između ostalog morate kalkulirati koliko pacijentu ostaje zdrave jetre. Svi hepatociti u jetri imaju jednaku funkciju i jetra se obično dobro regenerira. U mozgu nije tako. Svaki neuron je specifičan po svojoj funkciji, unikatan i jedinstven. Ako ga na bilo koji način izgubite, nema popravka. Toga morate biti jako svjesni u ovom poslu kojim se ja bavim i to je jedna od odrednica s kojom ulazim u kontakt s pacijentom, analizu njegova slučaja i ono što mu mogu pružiti. I tu se mora biti jako pošten i iskren.
Često je to pitanje života i smrti. Općenito je mišljenje da se liječnici poput vas moraju emocionalno distancirati da bi to izdržali. Čini mi se da to kod vas ne vrijedi.
Ne. Upravo obrnuto. Emocija je užasno moćna pokretačka sila u svemu. Ako znate koga operirate, ako znate ime njegove žene i vidite slike njegove djece, onda je vaša odgovornost prema njemu umnožena na kvadrat. Onda imate sasvim drukčiju relaciju spram njega. Meni je najveće veselje kada me bivši pacijenti pozdrave ili mi mahnu s druge strane ulice. To je cijena svih ovih, ne bih čak rekao napora, nego pokretanja samog sebe da izdržiš i napraviš i više od prosjeka ako si svjestan za koga i zašto to radiš.
A kako se nosite s onom drugom stranom, s nužnim gubicima?
Često mi se znalo dogoditi da, operirajući neko dijete, za koje znam da ima tumor toliko zloćudan da ćemo ga izgubiti ma što mi napravili, počnem u sebi razgovarati s nekim tko je iznad nas i kažem Bože, pusti njega, uzmi mene. Ja sam to iskreno osjećao u sebi i ne mislim da je to grijeh i to sam svaki put pošteno nudio onom tko bi to možda, ako me čuje, mogao prihvatiti, ako me čuje. To je jednostavno moj osobni stav. Nikada mi nije teško ostati na poslu koliko god treba i zato što jednostavno mislim da je to moja obaveza, poslanje i smisao mog postojanja na Zemlji.
Tko je i kako izgradio takav vaš svjetonazor i stav?
Ja sam iz liječničke obitelji, tako da sam od majke, očuha i svih oko sebe stalno gledao što to medicina znači i kako joj se moraš posvetiti ako želiš biti zaista dobar liječnik. Zadovoljni pacijenti su jedini meritum i jedino mjerilo uspješnosti liječnika. Osim toga, mene sretnim čine osobito još dvije stvari. Prva je ono što sam mogao pružiti kao liječnik i kirurg u Domovinskom ratu, a druga je Rebro, projekt gradnje nove bolnice koji sam započeo 2004. godine. Ideja da napravimo novo Rebro nakon što je ono stajalo pedesetak godina na istoj razini i da Hrvatska dobije jednu takvu bolnicu koja će svojom kompleksnošću i veličinom izroditi nove kvalitete, domete i iskorake, to smatram svojim najvećim doprinosom generalno medicini u Hrvatskoj.
Rano ste izgubili oca. Koliko se njega sjećate?
Sjećam se kao u nekom isprekidanom filmu kako smo se igrali i zajedno bojili figurice olovnih vojnika koje je on sam izrađivao. Imao sam pet godina kada je umro kao apsolvent medicine i zaista mi je cijeli život nedostajao, koliko god sam obožavao svog očuha i imao sreću što sam imao uz sebe osobu koja me voljela kao da mi je otac.
I dalje vrijedi ono vaše da je Rebro vaš dom protiv kojeg ništa loše nikada nećete reći?
Apsolutno.
I premda nisu fer postupili prema vama?
Postupak je bio zakonit, korektan i fer prema svim važećim zakonskim odrednicama. A koliko je bio razložan, razuman i pametan, to je druga kategorija. Ja nisam otišao ni s kakvom gorčinom, Rebro je i dalje moj dom u kojem sam proveo praktički cijeli svoj dosadašnji stručni život i još i danas, kada pacijente upućujem na Rebro, ja im kažem morate ići kod nas. Druga je stvar što mi imamo propise i zakone koji su takvi kakvi jesu. Pokazalo se i sada u ovoj situaciji s koronom da dobrih liječnika nema baš previše i da mi kao mali narod moramo iskoristiti sve resurse koji postoje. Možda će to danas-sutra potaknuti neke promjene u organizacijskom pogledu jer naši mladi kolege završavaju fakultet s, nažalost, dosta skromnim praktičnim znanjem u kliničkoj medicini i mislim da tu treba očekivati u budućnosti i prilagodbu samog kurikuluma medicinskog studija današnjem vremenu. Mislim da je on, nažalost, s tradicijom kao osnovicom, postao preopterećen novim predmetima, strukama i spoznajama koje je trebalo utrpati u tih šest godina studija i da je to limitiralo onaj dio kliničke prakse koji liječnik mora proći tijekom studija da bi počeo svoj samostalni život.
Doktor Nogalo je ovih dana dobio prvostupanjsku presudu u svoju korist nakon što je smijenjen s mjesta ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak. I vi ste bili tužili Rebro zbog načina na koji ste svojedobno bili smijenjeni s mjesta ravnatelja, ali pravomoćnu presudu na Vrhovnom sudu dobili ste tek osam godina poslije. Mislite li da isto čeka i dr. Nogala?
Nažalost, bojim se da je vrlo vjerojatno da će on doživjeti vrijeme za mirovinu prije nego što će dočekati pravomoćnu presudu i kraj te priče.
Je li vama presuda u vašu korist na kraju uopće bila od ikakve koristi?
Koristila mi je utoliko što sam svojim prijateljima mogao pokazati da sam govorio istinu i da nisam bio u krivu. Ničem drugom nije služila.
Ova pandemija je ispit za zdravstvene sustave, ali i za države i politike. Kako gledate na opći odgovor i na zatvaranja sredina u vlastite granice?
Glavna poruka koju moramo izvući je da se svijet mora početi ponašati globalno i zajednički ujedinjeno rješavati neke stvari. Vidite koliko ima raznovrsnih i raznorodnih koncepcija o primjeni cijepljenja, o ponašanju s pacijentima, izolacijom da ili ne, mjerama ovakvim i onakvim, kolike razlike postoje među regijama, a kamoli među državama ili kontinentima. Svijet kao jedan mali plavi planet u crnom prostoru svemira mora početi globalno upravljati za njega vitalnim procesima, a jedan od njih je i zdravlje stanovništva. Svjetska zdravstvena organizacija mora operativno dobiti potpuno drukčiju ulogu od one koju je imala do sada kao jedna konzultativno-kontemplativna institucija. Zatvaranje granica dokaz je da još nismo dosegli razinu kooperativnosti. Homo sapiens kao vrsta nije još shvatio koliko je zapravo ugrožen, osobito ako nastavi raditi u malim grupama i malim organizacijskim sustavima kao što su pojedine države. Ovakva pandemija zahtijeva globalni pristup utemeljen na činjenicama, medicinu zasnovanu na dokazima i na efikasnom djelovanju. Mnogo je još nepoznanica i baš zato mislim da je u ovom času ekstremno bitno da se populacija prokuži na način da se provede cijepljenje koje je u ovom času jedini medicinski razložan odgovor. Sve ostale ideje samo nas usporavaju u dostizanju cilja, a to je stavljanje pandemije pod kontrolu.
Kako biste vi pristupili ljudima koji su jednostavno sumnjičavi jer nemaju dovoljno informacija?
Kada izgradiš kuću pa ti se sruši jedan zid, nisu krive cigle, nego najčešće ti sam jer nisi poduzeo sve što treba da taj zid bude čvrst. Mislim da smo dosta promašili što nismo puno prije počeli ne propagandnu pozitivnu kampanju, nego kampanju objektivnog informiranja. Vjerujem da bi tada broj skeptika bio puno manji. I još nije prekasno da se krene na prihvatljiv način.
A u svjetlu one priče s početka našeg razgovora o profitu koji svime vlada, vi vjerujete da su Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji etika i profesionalno poštenje i dalje na prvom mjestu?
Na to bih pitanje odgovorio protupitanjem. Evo sad su kraj nas malo prije projurila troja vatrogasna kola pod sirenama. Idu gasiti neki požar. Mislite li da sada treba analizirati tko će profitirati na potrošenoj vodi i na novim ciglama za obnovu te kuće? Ja bih se sada koncentrirao na to da vatrogasce treba pustiti da ugase tu vatru. A poslije možemo analizirati može li se voda platiti jeftinije i može li se materijal za obnovu izraditi na pošteniji način.
Kako gledate na izolaciju u kojoj ljudi umiru bez ikog svog do sebe?
Nažalost, tako je umro i naš veliki prijatelj, moj i moje supruge, poznati arhitekt Nikola Filipović. Da se to dogodilo u normalnim okolnostima, barem bi prijatelji i struka bili kraj njega. To se može gledati i kao atavizam, ali mi kao vrsta se rađamo, živimo, bolujemo, slavimo i tugujemo zajedno, a nama je ukradena prilika da prijatelja ispratimo svi zajedno. To je grozna posljedica pandemije. Smisao života je da se probudiš kraj nekoga koga voliš i tko te voli. I da, kad odlaziš, da te za ruku drži ta osoba koju voliš, koja te voli i u koju imaš povjerenja. Taj zadnji trenutak kad mi dođe, ja želim da moja tri sina budu oko mene, a ne stranci u bolnici obučeni u skafandere od kojih im i ne vidim lice. Zato mislim da je ovo jedna psihopatologija koju nam je nametnula korona i jednako teška posljedica kao i broj umrlih. Korona nas pogađa i u dušu, a ne samo u tijelo.
Vodi li itko računa o tim posljedicama?
To nas pitanje opet vodi na priču o vatrogascima. Ali, ta zgrada koja sada gori jednog dana mora biti opet uklopljena među druge zgrade. Činjenica je da mi koji preživimo moramo nastaviti živjeti dalje s netaknutim emocijama, a ne kao ljudi s oštećenjima na duši. To će biti jako teško ako se budemo prepuštali stihiji. I naravno da bi netko o tome morao organizirano povesti računa.
Znači da ne smijemo prihvatiti izraz “novo normalno”?
To “novo normalno” zadire u same korijene psihe naše vrste. Mi smo kolektivna bića i imamo i jednu vrstu kolektivne svijesti. Nismo mravi, ali smo na razini grupe jači. U tom kontekstu bi novo normalno značilo da se odreknemo svega što nas je do sada izgradilo i što nam otvara nove mogućnosti, jer mi možemo puno napraviti kao vrsta, ali zajedno. Pojedinac, nažalost, ne može izvesti poteze koje može kolektiv. U svemu ovom mislim da bi bilo strašno važno taj izraz “novo normalno” zamijeniti s “privremeno normalno” i poslije ga se odreći, zakopati u povijest i što prije zaboraviti.
Niste uspjeli sami izgraditi novu privatnu bolnicu, ali u jednoj takvoj radite.
Da, to je Poliklinika Radiochirurgia u Svetoj Nedelji. Tamo radim onaj tjedan kad nisam u Mostaru. I moram reći da je to dokaz koliko jedna dobra ideja i kvalitetna organizacija i dobri i sposobni vrhunski ljudi na jednom mjestu mogu napraviti uspješnih i dobrih stvari u jednoj struci. Ove godine tamo je načinjeno oko 1300 radio-kirurških intervencija uz jedan opsežan kirurških program. Ja sam prvi gama-nož u ovom dijelu Europe prije šesnaest godina kupio za Rebro, gdje danas imamo nov, potpuno moderan uređaj iste švedske marke.
Preko četiristo operacija se godišnje napravi na njemu. Ali on služi samo za operacije na mozgu. A u Radiochirurgiji imamo američki uređaj koji se zove Edge i kojim možemo raditi procedure na cijelom tijelu i to daje novu dimenziju liječenju jer se može staviti pod kontrolu bolest koja je inače bila kirurški nedohvatna. A osobito mi je drago što mogu, ako mi dopustite, najaviti da je sada u tijeku nabavka i instaliranje uređaja koji se zove Cyberknife. To je robotički sistem za zračenje koji će se nadopunjavati s postojećim uređajem. To je ogroman iskorak jer u Hrvatskoj dobivamo centar koji ima dva uređaja za radio-kirurške zahvate na cijelom ljudskom tijelu. Kombinaciju takva dva uređaja trenutačno u Europi imate još samo u Münchenu i Istanbulu. To je i dokaz da se može i treba uspostaviti simbioza državnog sustava velikih bolnica i ovakvih specijaliziranih institucija.
Jesu li one također dostupne svim pacijentima?
Da, radi se na uputnicu kao i svaki drugi postupak u bilo kojoj drugoj instituciji. A strašno je važno da to dovodi i do novih spoznaja i koncepcija liječenja i da se u Hrvatskoj rade takvi pomaci. Ja sam počeo specijalizaciju iz neurokirurgije u vremenu u kojem se tek uvodio CT kao nešto novo, a još se radila pneumoencefalografija i ventrikulografija kao dijagnostička metoda. A mi danas primjenjujemo nanotehnologiju i submikroskopske dijagnostičke procedure. Ja sam presretan što sam sve to doživio u svom profesionalnom životu i uvijek me veseli otkrivati novo. Prošle smo godine uveli hibridnu kirurgiju u kojoj se kombinira robotika, klasična i radio-kirurgija. To je silno važno i za čitavu Hrvatsku, jer ako to ne pratite i ako niste na čelu tog vlaka, onda s njega možete slobodno sići i s perona samo promatrati kako vlak prolazi.
Hoće li doći vrijeme kada će se moći bez zlatnih ruku kirurga?
Već danas je robotika strašno napredovala u medicini. Kod nas se neke intervencije čak rade uz pomoć robotičkih uređaja koji su i proizvedeni u Hrvatskoj. Već smo zakoračili u eru u kojoj će strojna kirurgija imati itekako važnu ulogu. Međutim, to ni najmanje ne umanjuje ulogu čovjeka i natjecanje među nama. To nas samo činim boljima i nadograđuje nas.
Za kraj sam ostavio dvije stvari za koje već svi znaju da su vam najvažnije. Prva je obitelj. Zasnovali ste je kasno. Jeste li se kao samac u početku mogli više posvetiti karijeri?
Nipošto. Taj dugi samački period svog života ja bih najradije izbrisao jer mi je žao što i tada nisam imao ono što imam danas. Da se prije 22 godine nisam vjenčao sa svojom suprugom Zrinkom i da nema naša tri sina, ja danas sigurno više ne bih bio čovjek i kirurg kakav jesam. Supruga je arhitektica, ima svoj posao, svoje izazove i borbe. A meni je najveće veselje u životu kad dođem kući i vidim njih četvero na okupu. Oni su mi također i najveća motivacija da funkcioniram kao osoba, čovjek i profesionalac.
(www.jabuka.tv)
Stipe Romić, rođen 27. 9.2001. u Posušju nastanjen u Poklečanima, Posušje,
Obiteljima stradalih momaka i djevojaka izražavam sućut, a njihove duše neka Bog primi u kraljevstvo nebesko!
Mostar, 30. 12. 2020.
Danas je u Mostaru oblačno vrijeme i pada obilna kiša. Ulice grada obiluju vodom i suhim lišćem. Vozači oprez, ne prskajte ionako mokre prolaznike.
Pozivom na br.: 092 890 880 donirate 2 KM.
Caritas Mostar i HT Eronet uključili su se u prikupljanje pomoći za porušenu Banovinu. Pozivom na br.: 092 890 880 donirate 2 KM.
Razorni potres koji je u utorak, 29. prosinca 2020., pogodio Sisačko-moslovačku županiju nanio je nesagledive posljedice stanovnicima Petrinje, Siska, Gline i okolnih sela te Zagreba, koji su ostali bez svojih domova.
Ovaj potres potiče nas da, barem donekle, uzvratimo ljubav kojom Hrvatska već godinama pomaže Crkvu i Hrvate u Bosni i Hercegovini posebno akcijom Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini koja se svake godine u Korizmi provodi uz animacijsku, medijsku i financijsku potporu Hrvatskog Caritasa.
Vaš dar bit će proslijeđen potrebnima posredstvom Hrvatskog Caritasa i Caritasa Sisačke biskupije.
Osim pozivom na broj, Vašu uplatu možete izvršiti i na žiro račun:
U domaćoj valuti - BAM:
UNICREDIT BANK D.D.
CARITAS BISKUPIJA MOSTAR-DUVNO I TREBINJE-MRKAN
3381002202483574
Devizni:
UNICREDIT BANK D.D.
CARITAS BISKUPIJA MOSTAR-DUVNO I TREBINJE-MRKAN
IBAN: BA393380604807008381
BIC : UNCRBA22XXX
Svrha doznake: Pomoć porušenoj Banovini
Sjemenke bundeve se u medicinske svrhe koriste već tisućama godina. Bogat su izvor magnezija, kalcija, kalija, željeza, cinka i vitamina K. Sjemenke bundeve su odličan izbor za grickanje jer su bogate omega 3 masnim kiselinama koje su tijelu neophodne za održavanje zdravlja srca i reguliranje krvnog tlaka.
Otkrijte iznenađujuće zdravstvene prednosti koje imaju bundevine sjemenke i jedite ih umjesto nezdravih grickalica.
Sjemenke bundeve pobjeđuju rak
Istraživanje španjolskih znanstvenika je pokazalo da sjemenke bundeve sadrže spojeve koje se uspješno bore protiv stanica raka. Naime, učinkovite su u borbi protiv raznih vrsta raka i imaju antiupalno djelovanje.
Istraživanje njemačkih znanstvenika zaključuje da žene koje su prošle kroz menopauzu i svakodnevno jedu bučine sjemenke imaju za 23% manji rizik od nastanka raka dojke. Jednako učinkovitima su se pokazale i sjemenke suncokreta.
Sjemenke bundeve za zdravlje prostate
Ulje sjemenki bundeve se koristi za liječenje povećane prostate (hiperplazije). Ulje sadrži fitokemikalije i antioksidanse koji smanjuju razinu slobodnih radikala u tijelu i sprječavaju nastanak kancerogenih stanica.
Sjemenke bundeve smanjuju kolesterol
Istraživanja su pokazala da sjemenke bundeve razinu lošeg kolesterola mogu smanjiti za 13%, a razinu ukupnog kolesterola za 10%. Također će smanjiti rizik od nastanka krvnih ugrušaka, bolesti kardiovaskularnog sustava, moždanog i srčanog udara.
Sjemenke bundeve ublažavaju simptome menopauze
Ako tražite prirodan način da poboljšate raspoloženje ili ublažite simptome menopauze, sjemenke bundeve su odličan izbor. Sjemenke reguliraju napadaje vrućine, glavobolju, smanjuju bol u zglobovima i smanjuju učestalost naglih promjena raspoloženja. Znanstvenici su dokazali da sjemenke bundeve povećavaju razinu dobrog (HDL) kolesterola i reguliraju razinu krvnog tlaka.
Sjemenke bundeve za mršavljenje
Bogat su izvor vlakana i proteina, tvari koje su ključne u gubitku kilograma. Samo 30g sjemenki bundeve ima oko 5g proteina, što će vas duže držati sitima. Ipak, konzumirajte ih umjereno jer šalica sjemenki sadrži oko 285 kalorija što znači da bučine sjemenke debljaju u prekomjerenim količinama.
Sjemenke tikve štite od dijabetesa
Sjemenke bundeve su bogate zdravim nezasićenim masnim kiselinama. Znanstvenici su ustanovili da su učinkovite u reguliranju razine šećera u krvi i povećanju osjetljivosti tijela na inzulin. Brojni stručnjaci dijabetičarima preporučuju sjemenke bundeve kao namirnicu za svakodnevno konzumiranje.
Sjemenke bundeve poboljšavaju raspoloženje
Odlične su za fizičko, ali i psihičko zdravlje. Znanstvenici su ustanovili da sjemenke bundeve pokazuju odlične rezultate u smanjenju simptoma depresije. Odlične su za smanjenje razine stresa i anksioznosti. Jednim istraživanjem se pokazalo da povećavaju želju za seksom.
Sjemenke bundeve sprječavaju osteoporozu
Osobe kojima u tijelu nedostaje cinka trebaju razmisliti od tome da počnu grickati bučine koštice. One su odličan izvor cinka, minerala koji je potreban za izgradnju kostiju. Samo 1/4 šalice sjemenki bundeve sadrži čak 17% preporučene dnevne vrijednosti cinka.
Sjemenke bundeve olakšavaju artritis
Znanstvenici su ustanovili da sjemenke bundeve imaju antiupalno djelovanje koje ublažava simptome artritisa. Ako patite od artritisa, svaki dan pojedite oko 30g sjemenki bundeve kako biste olakšali simptome artritisa.
U SZ nalazimo više proročanstava za koja bibličari kažu da se odnose na Isusa:
11,1-12 opisuje se kakav će biti Spasitelj.
45,8 "Rosite, nebesa, odozgor, i oblaci, daždite pravednošću.
nek se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje!"
52,13-53,1-12 je 4. pjesma o sluzi Jahvinu, gdje opisuje muku sluge.
On će vladati kao kralj i biti mudar, i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena, i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: Jahve, Pravda naša."
Mih 5,1-2 "A ti, Betleheme, Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izići onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.
Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj."
Građani Mostara će u nedjelju 20. 12. birati novi saziv Gradskog vijeća. Donosimo vam pregled o specifičnostima Izbornog zakona BiH koji se odnosi na Mostar, koje će se stranke i koalicije natjecati na izborima, kako se bira mostarski gradonačelnik te za koje odluke je potrebna dvotrećinska podrška Gradskog vijeća.
Treba
podsjetiti da su u Parlamentu BiH usvojena izborna pravila za izbor vijećnika
GV Mostar nakon prethodnog potpisanog političkog sporazuma između HDZ-a BiH i
SDA, uz predstavnike međunarodne zajednice.
Izborne jedinice
Pravilima
Gradsko vijeće Mostara čini 35 vijećnika. Prema članku 19.4 Izbornog zakona
BiH, iz gradske izborne jedinice bira se 13 vijećnika. U Gradskom vijeću
niti jedan konstitutivni narod ne može imati više od 15 vijećnika, a bit
će zastupljena najmanje četiri vijećnika iz svakog konstitutivnog
naroda i jedan vijećnik iz reda ostalih.
Preostala 22
vijećnika biraju se iz gradskih područja:
Izborna
jedinica gradskoga područja 1 (Sjever) bira dva gradska vijećnika;
Izborna jedinica gradskoga područja 2 (Stari grad)
bira pet gradskih vijećnika;
Izborna jedinica gradskoga područja 3 (Jugoistok) bira dva gradska
vijećnika;
Izborna jedinica gradskoga područja 4 (Jug) bira dva gradska vijećnika;
Izborna jedinica gradskoga područja 5 (Jugozapad) bira sedam gradskih
vijećnika;
Izborna jedinica gradskoga područja 6 (Zapad) bira četiri gradska
vijećnika.
Važno je
istaknuti i da nijedan od konstitutivnih naroda, niti “ostali”, ne mogu imati
više od 15 svojih predstavnika u Gradskom vijeću.
Kako se bira gradonačelnik?
Gradonačelnik
Mostara ne bira se direktno. Gradonačelnika biraju vijećnici u Gradskom vijeću,
i to dvotrećinskom većinom glasova. Ako nijedan od kandidata ne dobije dovoljan
broj glasova u prvom krugu, ide se u drugi krug izbora između dva
kandidata koji su dobila najveći broj glasova u prvom krugu.
Ako je,
uslijed neriješenog ishoda izbora među kandidatima u prvom krugu nemoguće
ustanoviti koja su dva kandidata dobila najveći broj glasova, organizirat će se
poseban krug za ove kandidate kako bi se izvršio odabir kandidata ili
kandidatâ koji će se kvalificirati za drugi krug. Ako nijedan od
preostalih dvaju kandidata ne dobije dvotrećinsku većinu glasova u drugom
krugu, ide se u treći krug izbora.
Tek u trećem
krugu, prosta većina glasova izabranih gradskih vijećnika potrebna je za izbor
gradonačelnika od dva preostala kandidata, odnosno, u pravilu, to je 18
vijećnika. Ako preostala dva kandidata dobiju isti broj glasova u trećem krugu,
mlađi od ta dva kandidata bit će izabran za gradonačelnika.
S obzirom na
činjenicu kako ni jedan od naroda ne može imati više od 15 vijećnika, jasno je
kako će slijediti mukotrpna borba hrvatskih i bošnjačkih vijećnika kako bi
izborili poziciju gradonačelnika.
Za koje odluke je potrebna
dvotrećinska većina?
Prema
prijedlogu Statuta Grada Mostara, kojega će, prema Mostarskom sporazumu,
Gradsko vijeće usvojiti po konstituiranju, značajan broj odluka donosit će se
dvotrećinskom većinom glasova što Mostar svrstava u posebnu jedinicu lokalne
samouprave.
Gradsko
vijeće Mostar će izvjesno, nakon usvajanja novog Statuta, dvotrećinskom većinom
odlučivati o urbanističkom planu za teritoriji Mostara, izmjenama i dopunama
Statuta, usvajanju i izvršavanju budžeta, priznanjima i nagradama Grada, smjeni
gradonačelnika, predsjednika i zamjenika predsjednika Gradskog vijeća, o
izgledu grba, zastave i ostalim simbolima te o davanju naziva ulicama, trgovima
i mostovima.
Gradsko vijeće Mostara sastavljeno je od 35 vijećnika. Iz šest gradskih područja koja su ujedno i izborne jedinice u Gradsko vijeće biće izabrana 22 vijećnika.
U izbornim
područjima gdje dominantno živi hrvatsko stanovništvo, gradskim područjima
Jugozapad, Zapad i Jug bira se 7, odnosno 4 i 2 vijećnika.
U područjima gdje
su Bošnjaci većina Sjever, Stari grad, i Jugoistok bira se 5, odnosno po dva
vijećnika. Preostalih 13 gradskih vijećnika bira se na području cijelog
Grada kao jedne izborne jedinice.
Nijedan od konstitutivnih naroda, niti iz grupe ostalih, ne mogu imati više od 15 svojih predstavnika u Gradskom vijeću, Po 4 (četiri) kandidata iz reda konstitutivnih naroda i jedan kandidat iz reda ostalih bira se sa Gradske liste.
Mostarci ce
imati dva listića za glasanje, jedan za svoje izborno područje, drugi na kojem
ce glasati za kandidate sa listi za cijeli Mostar. Tko će imati većinu u
Gradskom vijeću biće do kraja neizvjesno jer iako se radi o većinski hrvatskim
i bošnjačkim područjima, to ne znaci da Bošnjaci ili Hrvati žive samo u
određenim dijelovima grada i da će glasati po nacionalnom ključu, odnosno za
nacionalne stranke.
A tu su i Srbi,
kojih je prema posljednjem popisu oko 4400 odnosno, oko 4,2 posto, a koji su do
sada uglavnom glasali za liste građanskih i lijevih opcija, odnosno ostali.
Za sve važnije odluke u Gradskom vijeću neophodna je dvotrećinska većina, od izglasavanja budžeta do izbora gradonačelnika. No u slučaju gradonačelnika, ukoliko u dva ciklusa ne bude izabran, treći put bira se prostom većinom. Zbog ovakvog načina izbora, podsjetimo, gradskim vijećnicima iz prethodnog saziva je bilo potrebna godina dana da izaberu gradonačelnika jer ni HDZ-a ali i SDA nisu imali potrebnu većine.
Jedanaest dokazanih simptoma Covida-19 koje ne smijete zaboraviti
Popis dokazanih tjelesnih znakova bolesti COVID-19, koje je nedavno objavio američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC, Centers for Disease Control and Prevention), obuhvaća jedanaest simptoma.
Povišena temperatura, kašalj i kratak dah bila su prva tri „službena” simptoma koje je, kad se virus SARS-CoV-2 počeo širiti SAD-om, CDC priznao. Kako su istraživanja napredovala, proširili su popis u travnju, a sada su ga nadopunili s još tri tjelesna znaka, a to su začepljeni nos ili curenje iz nosa, mučnina ili povraćanje te proljev.
1. Povišena temperatura i/ili zimica
To je jedan od najčešćih znakova COVID-19. Blago povišenom temperaturom smatra se ona iznad 37,2°C, povišenom iznad 38°C, a jako visokom iznad 39°C.
2. Kašalj
Pacijenti često suho kašlju. To znači da kašljanjem ne izbacuju nikakav sekret, sluz ili pljuvačku.
3. Kratak dah
Uobičajeniji je kod teških slučajeva COVID-19. Može varirati u težini – od zadihanosti pri normalnoj aktivnosti (poput hodanja stubama) do problema s disanjem i u mirovanju.
4. Umor
Možete se osjećati iscrpljeno, zbog borbe tijela protiv virusa.
5. Bolovi u mišićima i po tijelu
To je tipični simptom i ostalih virusnih infekcija, uključujući gripu, a može biti direktna posljedica povišene temperature i groznice.
6. Glavobolja
Povišena temperatura može dovesti i do dugotrajnih glavobolja, kaže dr. Cutler. A i druge prateće pojave bolovanja, kao što su loše spavanje, jedenje manjih količina hrane i pijenje nedovoljnih količina tekućine, mogu izazvati bubnjanje u glavi.
7. Gubitak njuha i osjetila okusa
Gubitak njuha i osjetila okusa isticali su se kao neobični simptomi COVID-19, ali zapravo je takva pojava već zamijećena kod osoba koje obole od viroza. Virusi mogu izazvati upalu sluznice u nosnicama, zbog toga one oteknu te se mijenja sposobnost osjećanja okusa i mirisa, tumači dr. Kaye.
8. Grlobolja
SARS-CoV-2 je respiratorni virus, što znači da može izazvati stvaranje prekomjernog mukusa koji se potom iz nosa slijeva u grlo. Uz konstantno kašljanje, ova pojava može dodatno iritirati grlo.
9. Začepljeni nos ili curenje iz nosa
To su česti simptomi i kod drugih virusnih bolesti, kao što su gripa ili prehlada. Kod COVID-19 začepljenost ili curenje iz nosa mogu biti posljedica oticanja u nosnicama koje utječe i na vaš njuh.
10. Mučnina ili povraćanje
Nije sasvim jasno zašto dolazi do mučnine ili povraćanja, ali ima više teorija. Mogli bi biti posljedica pojačanog slijevanja sekreta iz respiratornih puteva u želudac, ali moguće je i da se kod nekih ljudi virus jednostavno „tako ponaša”.
11. Proljev
Teorije o pojavi proljeva jednake su kao i one o pojavi mučnine i povraćanja – moguće je da se virus jednostavno „ukorijeni” u probavnom traktu određene „podskupine” ljudi.
Kako najbrže izbaciti višak vode iz organizma?
- dugo stajanje ili sjedenje,
- smanjen unos tekućine tijekom dana,
- toplo vrijeme (oticanje nogu i zglobova),
- kronične bolesti,
- loša prehrana (slana, slatka i masna hrana),
- PMS,
- akutni edemi (zadržavanje vode),
- kronični edemi,
- zatajenje srca i bubrega,
- visok krvni tlak.
- hranite se namirnicama koje su bogate antioksidansima i vlaknima(peršin, krastavac, rajčica, razne vrste salata, kelj, kupus, češnjak, đumbir, mrkva, jabuka i limun),
- ako želite potaknuti i ubrzati metabolizam, za doručak konzumirajte zobene žitarice,
- smanjite konzumaciju soli, šećera, masnih i prerađenih namirnica (konzervansi) te ugljikohidrata.
- voda (dnevno je potrebno piti barem litru i pol do dvije),
- smoothie od đumbira i agruma,
- smoothie od đumbira, mrkve i jabuke,
- detoksikacijska voda s agrumima,
- mlaka voda u kombinaciji s jabučnim octom,
- čaj od koprive,
- čaj od brusnice,
- čaj od peršina,
- uvin H čaj,
- zeleni čaj.
Diuretici bez recepta koje možete pronaći u svojem kućanstvu
Rajčica kao prirodni diuretik
Krastavac kao prirodni diuretik
Mrkva kao prirodni diuretik
– to jest od ulaska, po krštenju, u Kristovu otajstvenu sudbinu, putem suđenja pred sinedrijima i tribunalima ovoga svijeta – preko višestoljetne nacionalne razjedinjenosti pod raznim državnim vrhovništvima – da se tim narodom što jače zagospodari kako mu ne bi pala na pamet vlastita državna samostalnost; i kao da je nad njim stalno visjela ako ne osuda na zaborav, a ono barem područno svođenje na ostatke ostataka!
– Pa onda križnim padovima na Petrovu Gvozdu (1097.), na Krbavskom polju (1493.), masovnim iseljenjem iz Bosne (1699.), ali i stalnim nacionalnim osvješćenjem i neizgubivom voljom za odlučnim hodom prema zemlji obećanja.
– Napokon krvavim stajalištima bičevanja, zatvaranja, zamjene za zločince, krunjenja trnovinom, sve do čina samoga raspinjanja. A te su križne postaje u muci i smrti uvijek nosile i zalog nade, poput onoga izvornoga Kristova križnog puta, nade da “i naš uskrs jednom mora svanuti!”
– Najprije je izručen pod “svežanj” fašizma i “svastiku” nacizma, 1941.
– Zatim je, u onim nepreglednim mnoštvima koja su se povlačila i uzdala u zapadnu demokratsku zaštitu, veći dio ostao na terenu Slovenije, a manji dio prešao na austrijsko područje saveznicima, koji su iz svojih motiva ignorirali Ženevsku konvenciju, iz 1929., o zarobljenicima, kad su bili u pitanju vojnici i građani Hrvatske države, koja je također pristupila potpisnicama Ženevske konvencije, 1943.
– I konačno kad su mnogi hrvatski i drugi građani pomislili da su dospjeli u luku spasa, nakon svršetka rata, 15. svibnja 1945., Britanci su s bleiburškoga i ostalih austrijskih područja izručili pod partizansku zvijezdu ubijanja i robijanja na desetke tisuća vojnika i civila, dok je glavninu u Sloveniji zarobila jugoslavenska vojska. I svaki put kod tih izručenja moglo se ponoviti poznato načelo: “Veći grijeh ima onaj koji me predao tebi” (Iv 19,11), jer se u praksi svi ti novi “gospodari” nisu odviše razlikovali u nepoštovanju dostojanstva ljudske osobe i cijeloga naroda.
– “Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?”
– “Jahve Gospode, to samo ti znaš,” odgovara ponizni sluga Božji. I Bog mu naredi da se obrati tim suhim kostima, da ih iz mrtvila budi i riječju povezuje. I misliš da će kosti ostati samo kosti? Dok im on prorokuje, najednom među njima otpoče pomicanje i sraštanje. Kosti se kožom presvukoše i mišićima učvrstiše. Svaki kostur u svoj oblik. Digoše se trupla krupna. Vratiše se čitavi tjelesni sustavi, ali nema još onoga bitnoga. Nema krvi i životnog daha. Za prodisajno funkcioniranje hoće se drugi intervent, kao u stvaranju. I eto drugoga zova Božjega:
– “Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!”
– I stade Ezekiel Božje proricati riječi i poče Duha Božjega zazivati da zapuhne s istoka i zapada, sa sjevera i juga. I uđe Duh i obuze ona tjelesa i, gle, čuda neviđena: srca prokucaše, mozgovi promisliše, lica se zarumeniše, ljudi prohodaše – vojska veoma velika. Još svježija nego prije tragična boja. Nije to više slika, nego stvarnost: To je sav dom Izraelov, sine čovječji!
Ne doživjela više nikada zlodjela nacizma i fašizma protiv čovječnosti!
Ni zlodjela antifašizma i komunizma protiv ljudskoga dostojanstva, ljudskih prava i narodnih sloboda!
Kolijevko uljudbe naše kršćanske i europske:
u tvome se školstvu umne moći razvijale;
u tvome se sudstvu istinite i pravedne presude izricale;
u tvome zakonodavstvu blistao razum i poštenje;
u tvome liječništvu zdravlje nalazili bolesni i nemoćni;
u tvome krilu ljudi i narodi očuvali svoju ulogu i snagu: nikada im nitko ne mogao uništiti njihova identiteta!
– Boga se priznavalo i štovalo na slavu Božju i na čovjekovo dobro!
– Nedjelja se slavila i vrjednovala, i u zaslužan odmor pretvarala!
– Roditelji se u odgovornu očinstvu i majčinstvu častili.
– Štitio se život od naravnoga začetka do naravnoga svršetka.
– U urednu braku rasle zdrave i odgovorne obitelji.
– Društvo se množilo i ne znalo za pobačaje i ostala umorstva; daleko od prijevare i pljačke! Ne bilo mjesta antidekaloškim i antihumanim zakonima, kojima se djeca i mladež kvare! Naravni se zakon poštovao!
Zdrava se sloboda u tebi razvijala! Na istini pravda rasla! Na pravdi nam mir mirisao! A u miru dobra djela cvala!
Film o povijesti Domovinskog rata u Hrvatskoj:https://www.youtube.com/watch?v=EyxOBHFYVNo
Ljetuje na Jadranskom moru. Rezervirajte mjesto iz svoje sobe na donjem linku: